SVETKOVINA SVIH SVETIH
Predraga braćo i sestre, Fiat!
Današnje prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja govori nam o Nebu
i stavlja pred nas 'silno mnoštvo', nebrojeno, 'iz svakog naroda, i plemena, i
puka, i jezika' (Otk 7,9). To su sveti. Što oni rade 'gore'? Zajedno pjevaju i radosno slave Boga. Bilo bi divno čuti njihovu pjesmu... No, možemo je
zamisliti tijekom Mise kada pjevamo 'Svet, svet, svet, Gospodin Bog
Sabaot...'. To je himan – kaže Biblija – koji dolazi s Neba, koji se tamo pjeva (usp.
Iz 6,3; Otk 4,8), himan hvale. Stoga, pjevajući 'Svet, svet, svet', ne samo da
mislimo na svete, nego činimo ono što i oni čine: u tom trenutku, na Misi, sjedinjeni
smo s njima više nego ikad.
Sjedinjeni smo sa svim svetima: ne samo s onima
najpoznatijima, čija su imena u kalendaru, već i s 'običnim' svecima - članovima
naših obitelji i prijateljima koji su sada dio te velike nebeske zajednice. Stoga
današnji dan doživljavamo kao obiteljsku proslavu. Sveci su nam bliski, oni su
naša najvjernija braća i sestre. Razumiju nas, vole nas, znaju što je doista
dobro za nas, pomažu nam i čekaju nas. Sretni su i žele da i mi budemo sretni s
njima u raju.
Zato nas pozivaju na put sreće, na koji nas vodi
današnji, tako lijep i poznati evanđeoski
odlomak: 'Blago siromasima duhom ... Blago krotkima ... Blago čistima srcem...'
(usp. Mt 5,3-8). No, kako to shvatiti? Evanđelje kaže da su 'blagoslovljeni
siromašni', dok svijet kaže 'blago bogatima'. Evanđelje kaže 'blago krotkima',
dok svijet veliča one koji nameću svoju volju. Evanđelje kaže 'blago čistima',
dok svijet slavi one koji traže zadovoljstvo. Čini se da put blaženstava, put svetosti
vodi u poraz. No, kao što nas podsjeća prvo čitanje – sveci u svojim rukama
drže 'palmine grane' (Otk 7, 9), simbole pobjede. Pobijedili su oni, a ne
svijet. I potiču nas da stanemo na njihovu stranu - stranu Boga koji je Svet.
Zapitajmo se na čijoj smo strani: onoj nebeskoj ili
zemaljskoj? Živimo li za Gospodina ili za sebe, za vječnu sreću ili za prolazna
zadovoljstva? Upitajmo se: želimo li doista svetost? Ili se zadovoljavamo time
da budemo osrednji kršćani, koji vjeruju u Boga i poštuju bližnje, ali bez previše
predanosti? Gospodin 'traži sve od nas, a zauzvrat nam nudi pravi život, sreću za
koju smo stvoreni' (Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 1). Ukratko, ili
svetost ili ništa! Dobro nam je da nas sveti potiču, jer oni nisu koristili
polovične mjere i sada nas s Neba bodre da izaberemo Boga, poniznost, krotkost,
milosrđe i čistoću, da se više oduševljavamo za Nebo negoli za zemlju.
Danas nas naši nebeski prijatelji ne traže samo da još jednom čujemo lijep evanđeoski odlomak, nego da ga provedemo u djelo, da krenemo putem Blaženstava. Nije stvar u tome da činimo izvanredne stvari, već da svakodnevno slijedimo taj put koji nas vodi u Nebo, vodi nas kući, u obitelj. Danas tako naziremo svoju budućnost i slavimo ono za što smo rođeni: rođeni smo kako bismo živjeli vječno, kako bismo uživali u Božjoj sreći! Gospodin nas ohrabruje i onima koji kreću putem Blaženstava kaže: 'Radujte se i kličite, jer velika je plaća vaša na nebesima!' (Mt 5,12).
Neka nam sveta Majka Božja, kraljica svih svetih, pomogne da odlučno slijedimo put svetosti. Neka ona, koja je 'vrata nebeska', uvede naše preminule u nebesku obitelj.
U odlomku od 10. svibnja 1930.g. Isus govori Luisi da su sva
stvorenja sretna - sretna jer ih je stvorila Božja Volja koja je sama po sebi
vječno sretna; sretna su zbog službe koju vrše, sretne u prostoru u kojem se
nalaze, sretna su jer slave svoga Stvoritelja. Ništa što je Bog stvorio nije
stvoreno nesretnim, sva stvorenja nose u sebi puninu sreće.
Ako je Bog izlio toliku sreću u cijelo stvorenje, čovjeka je stvorio dvostruko sretnim, dajući mu izvor sreće u mislima, pogledu, riječima, otkucaju srca, pokretu i koraku. Čovjeku je, za razliku od stvorenih stvari, dana mogućnost da stalno raste u sreći - pod uvjetom da se preda Božjoj Volji. Bez Nje sreća ne može vladati.
Kad bi stvorene stvari mogle izaći iz Božjeg 'Fiat', odmah bi izgubile sreću i postale najnesretnija djela. Stoga ako želimo biti sretni, moramo dopustiti da nama upravlja Božja Volja, jer jedino Ona ima moć darovati stvorenjima sreću i pretvoriti najgorče stvari u najslađi nektar.
Bog je ljubio stvorenje savršenom ljubavlju i stoga je stvarajući ga, u njega položio potpunu sreću, ljubav, svetost i ljepotu, kako bi se stvorenje moglo natjecati s Njim i uzvratiti mu potpunu sreću, ljubav i svetost, tako da bi Bog mogao reći: 'Kako je prekrasno djelo koje smo stvorili!'. I da bi bio siguran da Njegovi darovi neće biti izgubljeni, Bog je povjerio stvorenje Svojoj Božjoj Volji, da mu Ona bude život koji će u njemu čuvati Njegovu sreću, ljubav, svetost i ljepotu, neprestano ih povećavajući. Sva dobra čovjeka vezana su uz Božju Volju. Odbacimo li Božju Volju, nestaju sva dobra i nema veće nesreće od odbijanja da Božja Volja upravlja nama, jer jedino Ona može očuvati i privući Božja dobra u stvorenje.
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)