KNJIGA NEBA, 13. svezak, 8. studenog 1921.

 

Živjeti u Božjoj Volji znači umnažati Isusov život sa svim Njegovim dobrima.

Nalazeći se u svojem uobičajenom stanju, vidjela sam kako moj uvijek ljubljeni Isus iznosi svjetlost iz moje nutrine. Viknula sam: “Isuse, što radiš? Želiš li me ostaviti u tami?” A On, u svoj svojoj slatkoći, reče: “Kćeri moja, ne boj se. Uzimam tvoje malo svjetlo sa sobom i ostavljam ti svoje. To tvoje malo svjetlo nije ništa drugo nego tvoja volja koja je primila odraz moje Volje. Zato je postala svjetlo. Uzimam je da bih je pustio da kruži. Odnijet ću je na Nebo kao najrjeđu i najljepšu stvar - ljudsku volju koja je primila odraz Volje svojega Stvoritelja. Pustit ću je da kruži među božanskim Osobama kako bi primile počast i klanjanje svojih odraza - jedinih koji su ih dostojni. Zatim ću je pokazati svima svetima kako bi i oni primili slavu odraza Božje Volje u ljudskoj volji. Potom ću je pustiti da se raširi po cijeloj zemlji kako bi svi sudjelovali u tako velikome dobru.”

Odmah sam dodala: “Ljubavi moja, oprosti mi. Mislila sam da me želiš ostaviti u tami i zato sam te pitala što to radiš. Slobodno uzmi moju volju i čini s njom što želiš.”

Dok je Isus nosio to malo svjetlo u svojim rukama, dogodilo se nešto što sam jedva u stanju izreći. Samo se sjećam da je postavio malo svjetlo pred svoju Osobu, a ono je primilo sve njegove odraze; tako se oblikovao drugi Isus. I svaki put kada je moja volja ponavljala svoja djela, toliko je Isusa umnoženo. Zatim mi je moj Isus rekao: “Vidiš li što znači živjeti u mojoj Volji? To je umnažanje mojega Života koliko god to puta netko želi i ponavljanje svega dobra koje moj Život u sebi nosi.”

Nakon toga rekla sam svojemu Isusu: “Živote moj, ulazim u tvoju Volju kako bi se mogla proširiti na sve i na svakoga - od prve do posljednje misli, od prve do posljednje riječi, od prvoga do posljednjega djela i koraka koji su učinjeni, koji se čine i koji će se činiti. Želim zapečatiti sve tvojom Voljom kako bi primio od svih slavu svoje svetosti, svoje ljubavi, svoje moći; i kako bi sve što je ljudsko ostalo pokriveno, zaštićeno i zapečaćeno tvojom Voljom; i kako ne bi ostalo ništa ljudsko u čemu Ti ne bi primio božansku slavu.”

Dok sam obavljala svoje poslove, moj slatki Isus došao je radostan u pratnji nebrojenih blaženika i rekao: “Sve stvorenje Mi govori: 'Moja slavo, moja slavo!' I svi sveci odgovaraju: 'O Gospodine, za sve Ti dajemo slavu!’ Čula sam odjeke sa svih strana: ‘Za sve Ti dajemo ljubav i božansku slavu.’ Isus je dodao: “Blažena si i svi naraštaji zvat će te blaženom. Moja će ruka činiti djela moći u tebi. Bit ćeš božanski odraz koji će, ispunjavajući cijelu zemlju, omogućiti da Mi svi naraštaji daju slavu koju Mi uskraćuju.” Čuvši ovo, osjećala sam se zbunjeno i poništeno te nisam htjela pisati. On me tada pomilovao i rekao mi: “Ne, ne, učinit ćeš to – Ja to želim. Ono što sam rekao, služit će na čast mojoj Volji. Ja  sam sâm htio odati pravednu počast koja dolikuje svetosti Moje Volje; zapravo, nisam rekao ništa u usporedbi s onim što bih mogao reći.”