KNJIGA NEBA, 13. svezak, 6. listopada 1921.

 

Ružnoća čovjeka u stanju grijeha. Ljepota čovjeka u stanju milosti.

Moleći se i klanjajući ranama svojega raspetog Isusa, pomislila sam kako je grijeh ružan jer je moje najveće Dobro doveo u tako mučno stanje. I moj uvijek ljubazni Isus, naslonivši svoju presvetu glavu na moje rame i uzdahnuvši, reče: "Kćeri moja, grijeh ne samo da je ružan već je i užasan. To je crna točka čovjeka! Čineći grijeh, on proživljava životinjsku preobrazbu: sva ljepota koju sam mu dao prekriva se groznom ružnoćom, strašnom za gledanje - i nisu samo osjetila ta koja griješe, već se cijeli čovjek strovaljuje u tu pogibelj. Tako je grijeh njegova misao, njegov otkucaj srca, njegov dah, pokret i njegov korak. Njegova je volja povukla čovjeka u jednu točku i iz cijeloga njegova bića izlazi gusta tama koja ga zasljepljuje i otrovni zrak koji ga truje. Sve je crnilo oko njega - sve je smrtonosno. I tko god mu se približi, dovodi se u opasnost. Užasavajući i strašan - takav je čovjek u stanju grijeha." 

To me prestravilo, a Isus je nastavio: "Čovjek je užasan u stanju krivnje, ali naprotiv, prekrasan je u stanju milosti i dok čini dobro. Dobro, čak i najmanje, svijetla je točka čovjeka. Čineći dobro, proživljava nebesku, anđeosku i božansku preobrazbu. Njegova dobra volja povlači cijelo njegovo biće u jednu točku; zato su dobri njegova misao, riječ, otkucaj srca, pokret i korak; sve je svjetlost unutar i izvan njega. Atmosfera je oko njega mirisna i životvorna; i tko god mu se približi, nalazi sigurnost. Kako je lijepa, milosna, privlačna, ljupka i zanosna duša u milosti koja čini dobro; toliko da Ja sam postajem zaljubljen u nju. Svako je dobro koje čini još jedna nijansa ljepote koju stječe - još jedna sličnost s njezinim Stvoriteljem koja je čini prepoznatljivom kao njegovo dijete; to je božanska moć koju ona pokreće. Svako dobro koje čini služi kao posrednik između Neba i zemlje: takve su duše poštari te poput žica omogućavaju komunikaciju s Bogom."