KNJIGA NEBA, 13. svezak, 18. listopada 1921.

 

Uznemirenost duše noć je koja sprječava izlazak Sunca Isusa. Uznemirenost nije ništa drugo doli nedostatak predanja Bogu.

Provela sam dan uznemirena zbog nečega što sam čula, a što nije potrebno ovdje spominjati. Koliko god se trudila, nisam se uspjela toga osloboditi. Cijeloga dana nisam vidjela svojega slatkog Isusa, život svoje duše. Činilo se kao da je uznemirenost bila veo između Njega i mene i sprječava me da Ga vidim.

Kada se kasnije u noći moj um umorio i smirio, moj ljubazni Isus, kao da je čekao, pokazao se i tužno mi rekao: "Kćeri moja, danas si svojom uznemirenošću spriječila izlazak sunca moje Osobe u tebe. Uznemirenost je oblak između Mene i tebe koji sprječava da zrake siđu u tebe. A ako zrake ne siđu, kako možeš vidjeti sunce? Kad bi znala što znači ne dopustiti izlazak mojega sunca te kakvo je to veliko zlo za tebe i za cijeli svijet, pazila bi da se nikada ne uznemiriš. Doista, za uznemirene je duše uvijek noć, a noću sunce ne izlazi. S druge strane, za mirne je duše uvijek dan i ako moje sunce želi izići, duša je uvijek spremna primiti blagoslov moga dolaska.

Uistinu, uznemirenost nije ništa drugo doli nedostatak predanja Meni. Želim da se toliko predaš u moje ruke da nijednu misao nemaš o sebi, a Ja ću se za sve pobrinuti. Ne boj se! Tvoj Isus ne može da se ne brine o tebi, štiteći te od svega. Skupo sam te platio i mnogo u tebe uložio. Jedini imam na tebe pravo, stoga briga o tebi u potpunosti pripada Meni. Zato budi u miru i ne boj se."