XXVII. NEDJELJA KROZ GODINU

 



Razmišljanje uz XXVII. nedjelju kroz godinu

Predraga braćo i sestre, Fiat!

Evo nam Božjeg nauma glede braka i prenošenja novog života.

U djelu Stvaranja vidimo kako Bog uživa u svakom stvorenju koje je izišlo iz Njegovih ruku, a posebno u svome remek-djelu - muškarcu i ženi, ne samo kao pojedincima, već kao odrazu i ostvarenju života Presvetog Trojstva na zemlji: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična; muško i žensko stvori ih".

U naše su vrijeme brak, kao i životi muškarca i žene, često uprljani i obečašćeni. Znamo za zloću, nagone, putenost, napasti; znamo za krize s kojima se suočavaju parovi i obitelji, rastave i kako sve to donosi patnju supružnicima i njihovoj djeci.

Ali u svemu tome, a danas više nego ikada, treba prihvatiti i naviještati Božji naum koji predstavlja brak kao svetinju, poziv na svetost, što znači poziv na istinsku sreću. Upravo zato što živimo u teškom vremenu punom iskušenja, Božja misao i naum moraju zasjati jer On je prava pomoć i istinsko dobro za svakog čovjeka i svaku obitelj.

Bog je zamislio brak kao ujedinjenu i nerazrješivu stvarnost, na sliku Presvetog Trojstva. Krist je došao spasiti stvarnost braka od svih zamki koje na njega vrebaju. Krist se predstavlja kao Zaručnik Crkve i uzor prave ljubavi. Sveti Pavao kaže: "Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju".

Brak, koji već ima  veliku ljudsku vrijednost za sve, postao je sakrament Krista i Crkve: svetinja, hod ljubavi i svetosti. I tu je istinska sreća. Pred očima sigurno imamo mnogo primjera koji to potvrđuju.

Mnogo je osoba i obitelji koji vjerno žive svoj kršćanski brak unatoč svojim ograničenjima. U srcu osjećamo radost kada se volimo, razumijemo, praštamo, živimo u vjernosti, žrtvujemo se jedni za druge i prihvaćamo život te djeca postaju najveće blago obitelji. U obitelji nalazimo najveća djela dobrote, svetosti, požrtvovnosti i istinske ljubavi.

Evanđelje nas poziva na očuvanje vjernosti voljenoj osobi kako se obitelj ne bi uništila i poziva na otvorenost životu, djeci. Isus predstavlja djecu kao uzore jednostavnosti i povjerenja koji sve uče putu Gospodnjem.

Zatražimo u molitvi milost da znamo nadvladati sve ono što zagađuje pravu ljubav kako bi se u svima, a posebice u mladićima i djevojkama,  njegovao čist i uzvišen ideal ljubavi i braka.

Molimo Boga za snagu vjernosti i uzajamnog predanja supružnika u svakodnevnom životu. Zazovimo Gospodina moleći ga da Njegovom milošću kršćanski supružnici budu sposobni posvetiti svoje živote po uzoru na Isusa.

Otkrivajući Luisi uzvišene istine o životu u Božjoj volji, Isus se često služi slikom braka i uzajamne ljubavi supružnika. Na primjer, 16. lipnja 1928. g. Luisa je zapisala da je Vrhovno Biće na početku Stvaranja sklopilo svoj brak s čovječanstvom. Potom se dogodilo kao sa zaručnikom kojega je njegova zločesta zaručnica navela na rastavu. Unatoč tome, ljubav ostaje u njegovom srcu i on misli i čezne za tim da se njegova izabranica predomisli. Nada se kako će se možda ponovno ujediniti i vezati bračnom vezom. Stoga često šalje poruke preko glasnika da je voli.

Tako je učinio Bog: iako je brak s čovječanstvom bio razvrgnut grijehom, On je zadržao privrženost prema njemu i, iako izdaleka, čeznuo  za novim bračnim savezom s čovječanstvom. Nije čak ni uništio palaču koju je s toliko raskoši i veličanstvenosti sagradio, niti je čovječanstvu oduzeo blagodati sunca zbog kojeg sviće dan. Sve je sve ostalo kako je bilo, da bi onaj koji Ga je uvrijedio mogao to koristiti. Štoviše, Bog je održavao neprestanu komunikaciju sa čovječanstvom birajući od samog početka svijeta sad jednog, sad drugog dobrog čovjeka. Oni su bili poput glasnika, poput poštara koji su donosili pisma, telegrame ili telefonske pozive s Neba, javljajući da ih daleki zaručnik nije zaboravio, da ih ljubi i želi povratak nezahvalne zaručnice.

Tako u Starom Zavjetu vidimo da što je više Bog umnažao dobre ljude, patrijarhe i proroke, to su pozivi i pošta koji su putovali između Neba i zemlje bili uporniji. Bog je slao poruke da čezne za novim savezom. Čak štoviše, ne mogavši više obuzdati žar Svoje ljubavi i budući da palo čovječanstvo još nije bilo spremno, napravio je iznimku! Zaručio je Djevicu Kraljicu i Čovještvo Riječi pravom bračnom vezom kako bi se u njihovoj snazi podignulo palo čovječanstvo i kako bi Isus mogao proslaviti svoje vjenčanje s cijelim čovječanstvom. Stoga je Isusovo Čovještvo na Križu sklopilo nove zaruke s cijelim čovječanstvom. Sve što je učinio i pretrpio, sve do smrti na Križu, bile su pripreme za ostvarenje željenog braka u Kraljevstvu Božje Volje. Sada, nakon zaruka, ostaju zalozi i darovi koje treba dati, a to su spoznaje o Božjem Fiat-u (op. prev. Božjoj Volji). Kroz njih se čovječanstvu daje veliki dar koji je čovjek odbacio u Edenu – vječni, beskrajni i neizmjerni dar Božje Volje.

Ovaj će dar toliko privući palo čovječanstvo da će ono zauzvrat dati Bogu dar svoje siromašne volje. To će biti poput potvrde i pečata jedinstva zaručnika nakon tako dugog dopisivanja i Božje vjernosti, a nestabilnosti, nezahvalnosti i hladnoće stvorenja.

Čovjek se tako degradirao i izgubio sva dobra jer je izašao iz Božje Volje. Kako bi se  oplemenio i ponovno sve to stekao te primio obnovu vjenčanja sa svojim Stvoriteljem, mora se vratiti u Božji Fiat iz kojeg je izašao. Nema srednjeg puta; čak ni samo Isusovo Otkupljenje nije dovoljno da vrati čovjeka na početak sretnog doba Stvaranja. Otkupljenje je sredstvo, put, svjetlo i pomoć – ali ne i cilj. Cilj je Volja, jer Ona je početak. Po pravdi, tko je početak, mora biti i kraj. 

Čovječanstvo mora biti zatvoreno u Božju Volju kako bi mu bilo vraćeno njegovo plemenito podrijetlo, njegova sreća i kako bi ponovno osnažilo vjenčanje sa svojim Stvoriteljem.

Stoga Božjoj ljubavi nije dovoljna velika dobrobit koju je Otkupljenje donijelo čovjeku, već čezne za više. Istinska ljubav nikada nije zadovoljna; zadovoljna je tek kad može reći: 'Nemam više što dati.' I zna da se čovjek može vratiti sretan, pobjedonosan i slavan u plemenito stanje kakvim ga je Bog stvorio i to kroz vladavinu Božje Volje među njima! To je razlog zašto su sve božanske čežnje, uzdasi  i objave usmjereni na to da se upozna Božja Volja da bi Ona vladala. Tada će moći reći Svojoj ljubavi: 'Smiri se, jer Naš je ljubljeni sin stigao na svoje odredište, već je u posjedu Naše baštine koja mu je dana u Stvaranju, a to je Naš Fiat! I dok on posjeduje ono što je Naše, Mi posjedujemo njega. Stoga je vjenčanje ponovno zaključeno, zaručnici su se vratili na svoje počasno mjesto; ne preostaje ništa drugo nego slaviti i uživati u tako velikom dobru nakon tako duge boli'.


don Marco 
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)