KNJIGA NEBA, 13. svezak, 16. listopada 1921.

 

Isusovim začećem i utjelovljenjem ponovno su u Njemu rođena sva stvorenja.

Dok sam se nalazila u svojemu uobičajenom stanju, moj uvijek ljubazni Isus pokazao se s dušama koje su izlazile iz nutrine njegova presvetog Čovještva. Rekao mi je pun nježnosti: “Kćeri moja, pogledaj veliko čudo Utjelovljenja. Mojim Čovještvom i Utjelovljenjem ponovno su rođena sva stvorenja. U svojemu Čovještvu osjećao sam njihovo ponovno rađanje u Sebi. I svako njihovo djelo. U svojem umu obuhvaćao sam svaku misao stvorenja, i dobru i zlu. Dobre misli utvrđivao sam u dobru; okruživao sam ih svojom milošću i obasjavao svojim svjetlom tako da, rođene iz svetosti mojega uma, mogu biti dio mojega intelekta. Za zle misli davao sam zadovoljštinu, činio pokoru, umnažao svoje misli u beskonačnost kako bih Ocu dao slavu za svaku misao stvorenja. U svojim pogledima, svojim riječima, svojim rukama, svojim nogama, pa čak i u svojemu Srcu obuhvaćao sam poglede, riječi, djela, korake i srca svakoga pojedinog;  budući da su se ponovno rodili u Meni, sve je bivalo potvrđeno u svetosti mojega Čovještva. Dao sam zadovoljštinu za sve; i za svaku uvredu trpio sam posebnu patnju. Tada, nakon što sam ih sve ponovno rodio u Sebi, nosio sam ih u Sebi tijekom cijeloga svojeg Života.

A znaš li kada sam ih rodio? Rodio sam ih na Križu, na ležaju mojih oštrih bolova, u grčevitim trzajima, u posljednjemu dahu svojega Života. Kada sam umro, oni su se ponovno rodili na novi život, svi opečaćeni i označeni mojim Čovještvom. Nezadovoljan samo time da sam im dao novi život, dao sam im i sve da ih očuvam sigurnima i zaštićenima. Vidiš li koju svetost ima čovjek? To je svetost mojega Čovještva, koja nikada ne bi mogla dati na svjetlo nedostojnu djecu, različitu od Mene. Zato toliko ljubim čovjeka - on je moj porod. No čovjek je uvijek toliko nezahvalan da ne prepoznaje Oca koji ga je rodio s tolikom ljubavlju i u tolikoj patnji.”

Nakon toga se pokazao sav u plamenu. Izgarajući u plamenovima, više se nije mogao vidjeti - vidjela sam samo vatru. Zatim sam ga vidjela kako se ponovno rađa i izgara. Tada je dodao: „Kćeri moja, gorim, ljubav me troši. Tolika je ljubav i vatra u kojoj izgaram da umirem od ljubavi za svaku dušu. Nisam umro samo od bolova jer stalno iznova umirem od ljubavi. Ipak, nema nikoga tko bi mi olakšao patnju dajući mi svoju ljubav.”