KNJIGA NEBA, 13. svezak, 21. listopada 1921.

 

Sve što je Isus učinio i pretrpio neprestano djeluje dajući se čovjeku. Njegov Život i Muka lijek su za sve patnje čovječanstva.

Razmišljala sam o Muci svojega slatkog Isusa kad mi je došao i rekao: "Kćeri moja, svaki put kad duša razmišlja o mojoj Muci, sjeća se onoga što sam pretrpio ili mi iskazuje samilost. Ponovno u sebi proživljava moje patnje. Moja krv izvire da je preplavi i moje rane dolaze pred nju da je iscijele ako je ranjena ili uljepšaju ako je zdrava; sve su joj moje zasluge na raspolaganju da je obogate. Iznenađujuće je njezino djelovanje: kao da polaže u banku sve što sam učinio i pretrpio i time udvostručuje svoj ulog.  To je stoga što sve što sam učinio i pretrpio neprestano djeluje darujući se čovjeku baš kao što sunce neprestano djeluje dajući svjetlost i toplinu zemlji. Moje se djelovanje nikada ne iscrpljuje, osim ako duša to ne želi; i koliko god puta poželi, prima plod mojega Života. Dakle, sjeti li se moje Muke dvadeset, sto ili tisuću puta, toliko će puta više uživati u njezinome djelovanju. Ali koliko je malo onih koji se tim blagom koriste! Unatoč svemu dobru moje Muke, vide se slabe, slijepe, gluhe, nijeme, hrome duše, koje su živi mrtvaci i izazivaju gađenje - jer je moja Muka zaboravljena. Moje patnje, moje rane, moja Krv snaga su koja uklanja slabosti, svjetlost koja daje vid slijepima, jezik koji oslobađa jezike ljudi otvarajući njihov sluh, put koji ispravlja hrome i život koji uskrisava mrtve. Svi lijekovi potrebni čovječanstvu sadržani su u mojemu Životu i Muci. No duša prezire lijek i ne brine se o lijekovima; i stoga se vidi da unatoč cijelome mojem Otkupljenju, život čovjeka propada kao da je pogođen neizlječivom tuberkulozom. Najviše me boli kad vidim klerike i redovnike koji se trude steći nauk, umovanja i znanja, ali ništa o mojoj Muci. Moja je Muka doista često izbačena iz crkava i iz usta svećenika, stoga je njihov govor lišen svjetlosti te ostavlja ljude još gladnijima nego što su bili."

Nakon toga našla sam se pred jednim suncem. Sve njegove zrake padale su prodirući u mene. Osjećala sam se toliko obgrljenom njegovom svjetlošću kao da sam u njegovoj vlasti. Njegova mi treperava svjetlost nije onemogućavala gledanje - i svaki put kad sam ga gledala, osjećala sam veću radost i sreću. Tada je moj slatki Isus izišao iz toga sunca i rekao mi: "Ljubljena kćeri moje Volje, moja te Volja obasjava poput sunca. Ti nisi ništa drugo doli dobitak, igračka i vedrina moje Volje; kako u Nju uranjaš, tako moja Volja, poput sunčevih zraka, izlijeva na tebe mirise moje svetosti, moći, mudrosti i dobrote. Budući da je Ona vječna, što više nastojiš u Njoj boraviti, čineći je važnijom od vlastitoga života, to više upijaš moju nepromjenjivost i mir. Vječnost se kao kotač okreće oko tebe tako da možeš u svemu sudjelovati; ništa ti ne može promaknuti tako da moja Volja bude čašćena i potpuno proslavljena u tebi. Ne želim da prva kći moje Volje i u čemu oskudijeva – i u jednoj vrlini koja mi pripada i koja ju čini prepoznatljivom cijelome Nebu kao prvinom Svetosti života u mojoj Volji. Stoga budi pažljiva i nikada ne izlazi iz moje Volje kako bi primila sve mirise mojega Božanstva. Tada ću iz tebe ukloniti sve što je tvoje i potvrditi sve što je moje, kako bi moja Volja ostala u tebi kao središte tvojega života."