KNJIGA NEBA- 15. svezak;14. travnja 1923.

 

Kada Bog stvara djela koja služe općem dobru, usredotočuje sve dobro koje želi dati u jednoj duši iz ljudske obitelji.

Razmišljala sam o svemu što mi moj uvijek ljubazni Isus govori o svojoj Presvetoj Volji, i mnoge sumnje i poteškoće pojavile su se u mom umu, za koje mislim da ih ne trebam ovdje spominjati. Tada se On pomaknuo u meni, čvrsto me pritisnuo na svoje srce i rekao mi:

"Draga kćeri moje Volje, znaj ovo: kad želim učiniti velika djela, djela u kojima treba imati udjela cijela ljudska obitelj – uvijek pod uvjetom da to želi – uobičajeno je za Mene usredotočiti u jednom stvorenju sva dobra i sve milosti koje to djelo sadrži, kako bi svi ostali mogli crpsti, kao iz izvora, onoliko dobra koliko žele. Kada činim pojedinačna djela, dajem ograničene stvari, ali kada radim djela koja trebaju služiti općem dobru, dajem bez ograničenja, kao što sam učinio u djelu Otkupljenja: da bih uzdigao dušu da može začeti čovjeka i Boga, morao sam u Njoj usredotočiti sva moguća i zamisliva dobra i toliko je uzdignuti da sam u nju mogao položiti sjeme Očeve plodnosti. I kako Me moj Nebeski Otac na djevičanski način začeo u svom krilu djevičanskim sjemenom svoje vječne plodnosti, bez sudjelovanja žene, i iz tog istog sjemena proizašao

je Duh Sveti, tako je moja Nebeska Majka začela Mene u svom djevičanskom krilu ovim vječnim, potpuno djevičanskim sjemenom Očeve plodnosti, bez djelovanja muškarca. Presveto Trojstvo moralo je dati ovoj božanskoj Djevici od svojeg kako bi mogla začeti Mene, Sina Božjeg. Moja Sveta Majka nikada Me ne bi mogla začeti sama jer nije imala sjeme. Budući da je bila iz ljudskog roda, ovo sjeme vječne plodnosti dalo joj je moć začeti čovjeka, a budući da je

sjeme bilo božansko, začela me je istodobno kao Boga. Kada me Otac rodio, istodobno je proizišao Duh Sveti, a kada sam začet u krilu moje Majke, istodobno je nastala generacija (začeće) duša, tako da sve što se dogodilo ab aeterno (od vječnosti) u Presvetom Trojstvu na Nebu, ponovilo se u krilu mojem drage Majke. Djelo je bilo iznimno uzvišeno i nedokučivo za stvoreni um. Moralo je usredotočiti sva dobra i Mene samoga, kako bi svi mogli pronaći ono

što žele; budući da je djelo Otkupljenja trebalo biti toliko veliko da obuhvati sve naraštaje, želio sam tijekom tolikih stoljeća molitve, uzdahe, suze i pokore mnogih patrijarha, proroka i cijelog naroda Starog Zavjeta – i to kako bih ih pripremio na primanje tako velikog dobra i kako bih u ovom nebeskom stvorenju usredotočio sva dobra koja će svima biti na korist. Sada, što je potaknulo taj narod na molitve, uzdahe itd.? Obećanje budućeg Mesije! To obećanje bilo je poput sjemena tolikih molbi i suza, jer bez tog obećanja nitko ne bi razmišljao o spasenju niti se nadao njemu. Sada, kćeri moja, dolazimo do moje Volje. Misliš li da je to jedna Svetost poput

drugih Svetosti? Jedno dobro, jedna milost gotovo jednaka onima koje sam stoljećima učinio drugim svecima i cijeloj Crkvi? Ne, ne! Ovdje se radi o jednoj novoj eri, o dobru koje treba služiti svim naraštajima. No, prvo moram usredotočiti svo to dobro u jednoj duši, kao što sam to učinio u Otkupljenju, koncentrirajući sve u mojoj Majci. I vidi, kako stvari idu usporedo: Da bi došlo Otkupljenje i duše se pripremile za to, dao sam obećanje budućeg Mesije, kako

bi se ljudi s nadom u njegov dolazak ne samo pripremili, već i pronašli svoje spasenje u budućem Otkupitelju. Sada, da bih pripremio duše za život u mojoj Volji, i da bi one imale udjela u dobrima koja Ona sadrži te vratila čovjeka na put do svog izvora, u stanje kao što sam ga stvorio, želio sam prvi moliti, dopuštajući da se moj glas čuje od jednog kraja zemlje do drugog, sve do Neba:

'Oče naš, koji jesi na nebesima.' Nisam rekao 'Oče moj', već sam ga nazvao Ocem cijele ljudske obitelji, obvezujući ga na ono što slijedi: „Neka se sveti ime Tvoje, neka dođe kraljevstvo Tvoje na zemlju, budi volja Tvoja, kako na Nebu, tako i na zemlji.“ To je bio cilj Stvaranja, i molio sam Oca da to ispuni. Kada sam tako molio Oca, On je uslišio moje molbe, i ja sam stvorio sjeme tako velikog dobra; da bi se to sjeme upoznalo, poučio sam apostole svojoj molitvi, i

oni su je prenijeli cijeloj Crkvi, tako da bi, slično narodu koji je pronašao spasenje u budućem Otkupitelju i pripremio se da primi obećanog Mesiju, Crkva s ovim sjemenom koje sam oblikovao mogla moliti i često ponavljati moju molitvu, pripremajući se za milost da prepoznaju i ljube mog Nebeskog Oca kao svog Oca, kako bi zaslužili biti ljubljeni kao njegova djeca i primiti veliku milost da se moja Volja čini kako na Nebu tako i na zemlji. U ovom sjemenu i ovoj nadi da se Božja volja čini na Nebu kao i na zemlji, sveci su temeljili svoju svetost, mučenici su prolili svoju krv. Nema dobra koje nije proizišlo iz ovog sjemena; tako moli cijela Crkva; i kao što su suze, pokore i molitve za Mesiju bile usmjerene na tu uzvišenu Djevicu koju sam trebao pripremiti da u sebi primi to dobro kako bi mogla primiti svog Otkupitelja – iako nisu znali tko će to biti – tako sada, kad Crkva moli Očenaš, upravo si ti ta za koju se moli, kako bih u tebi usredotočio sve dobro koje sadrži moja Volja, kao i način kako se Božja Volja treba živjeti na zemlji kako se živi na Nebu. I

premda nisi poznata, kad Crkva moli moju molitvu: 'Budi Volja tvoja kako na Nebu tako i na zemlji' moli Me i potiče da usredotočim sve to dobro u jednoj drugoj djevici (misli na Luisu, op. prev.), kako bi ona kao druga spasiteljica spasila ugroženo čovječanstvo, i kako bih Ja, koristeći se svojom neraskidivom ljubavlju i milosrđem, uslišao svoju vlastitu molitvu, koja je ujedinjena s molitvom cijele Crkve, i vratio čovjeka njegovom izvoru i svrsi za koju sam ga stvorio, odnosno, da se moja Volja čini na zemlji kao na Nebu. Živjeti u mojoj Volji upravo je to, i sve što ti otkrivam potiče te na to, i Ja te u tome utvrđujem. To je veliki temelj koji upravo postavljam u tvojoj duši. U tu svrhu usredotočujem u tebi sve prošle, sadašnje i buduće milosti koje sam dao svim naraštajima, zapravo ih udvostručujem i umnožavam, jer budući da je moja Volja najveća, najsvetija i najplemenitija stvar koja nema ni početka ni kraja, pravedno je i dostojno da u tebi usredotočim sva moguća dobra, nebrojene milosti, božansku čistoću i plemenitost, tako da moja Volja ima istu pratnju na zemlji kao i Na nebu. To je ista Volja koja je djelovala u Otkupljenju i koja se poslužila Djevicom – koja velika djela i čuda milosti nije učinila u Njoj? Ona je velika, sadrži sva dobra i djeluje velikodušno, a kada je riječ o djelima i dobrima za cijelo čovječanstvo, stavlja na raspolaganje sva svoja dobra. Sada se želi poslužiti jednom drugom djevicom da usredotoči svoju Volju u njoj

i započne objavljivati kako se ta ista Volja treba vršiti na zemlji kao na Nebu. I ako je željela doći u Otkupljenju da spasi izgubljenog čovjeka i dade zadovoljštinu za njegove grijehe – što čovjek nije mogao – i pripremi mu utočište i mnoga druga dobra koja Otkupljenje sadrži, sada moja Volja želi izliti još više ljubavi nego što je to učinila u Otkupljenju, čineći da se Ona vrši na zemlji kao na Nebu. Moja Volja dolazi vratiti čovjeka u njegovo izvorno stanje,

vratiti mu njegovo dostojanstvo i svrhu za koju je stvoren; dolazi otvoriti protok između Sebe i ljudske volje, tako da ljudska volja bude upijena i upravljana ovom Božanskom Voljom koja će joj dati život u Sebi. Tada će moja Volja kraljevati na zemlji kao na Nebu."