KNJIGA NEBA- 15. svezak; 21. travnja 1923.

 

Najmračniji trenutak današnjeg društva.

Ovog jutra moj vječno ljubljeni Isus izveo me iz mog tijela, na mjesto gdje su se vijorile zastave, održavale povorke u kojima su sudjelovale sve klase ljudi, uključujući svećenike. Isus, kao da je bio uvrijeđen svime time, htio je stisnuti stvorenja u svojoj ruci da ih zgnječi, a ja, uzimajući njegovu ruku u svoju, privila sam ga sebi i rekla: "Moj Isuse, što to radiš? Uostalom, izgleda kao da oni ne čine zlo, već dobro. Izgleda kao da se Crkva udružuje s tvojim bivšim neprijateljima, a ovi više ne pokazuju odbojnost prema osobama iz Crkve. Naprotiv, pozivaju ih da blagoslove zastave. Nije li to dobar znak? Umjesto da budeš zadovoljan, čini se da si uvrijeđen."

A Isus, uzdahnuvši i jako potišten reče: "Kćeri moja, kako se varaš! Ovo je najmračniji trenutak današnjeg društva, a njihovo jedinstvo znači da svi imaju istu boju. Neprijatelji više nemaju straha i ne užasavaju se pristupati osobama iz Crkve (op. prev. svećenicima), jer u njima nema pravog izvora kreposti i vjere. Štoviše, neki od njih slave svetu žrtvu, a ne vjeruju u moje postojanje, drugi, čak i

ako vjeruju, to je vjera bez djela, a njihov život je niz ogromnih svetogrđa. Stoga, kakvo dobro mogu učiniti ako ga nemaju u sebi? Kako mogu pozivati na život pravog kršćanina i pokazati kakvo veliko zlo je grijeh ako u njihovim dušama nedostaje život milosti? Unatoč svim njihovim savezima više nema ljudi koji drže zapovijedi, stoga to nije pobjeda religije, već trijumf njihove stranke: oni se skrivaju iza toga i pokušavaju prikriti zlo koje smišljaju. To je

prava revolucija koja se krije iza tih maski, a Ja uvijek ostajem uvrijeđen Bog, kako od zlih ljudi koji glume pobožnost kako bi ojačali svoju stranku i tako činili još teže grijehe, tako i od ljudi iz Crkve, koji imaju lažnu pobožnost i stoga više nisu sposobni povesti narode na moj put, naprotiv - svijet ih odvlači. Može li biti tužnijeg vremena od ovog? Licemjerje je najružniji grijeh - onaj koji najviše ranjava moje srce. Stoga moli i čini zadovoljštinu."