KNJIGA NEBA- 15. svezak;8. svibnja 1923.
Samo Božja Volja čuva sve nebeske milosti sigurnima.
Dok sam bila u svom uobičajenom stanju, našla sam se izvan sebe. Činilo mi se da prelazim izuzetno dug put na kojem sam susretala mnoge ljude: neki su izgledali zastrašujuće, neki kao utjelovljeni demoni, a dobrih je bilo vrlo malo. Put je bio vrlo dug, kao da nikada neće završiti, a ja sam bila umorna i željela sam se vratiti u sebe, ali jedna osoba blizu mene sprječavala me riječima: 'Naprijed, idi dalje, hodaj, moraš doći do početka, a da bi tamo stigla, moraš proći kroz sve naraštaje. Moraju svi biti pod tvojim pogledom kako bi ih sve
mogla dovesti svom Stvoritelju. Tvoj početak je Bog, i moraš doći do one točke vječnosti kada je Vječni stvarao čovjeka, kako bi primila sve veze Stvaranja i ponovno uspostavila sve moguće harmonije između Stvoritelja i stvorenja.' Tako me jedna viša sila nagnala da idem dalje, i bila sam prisiljena vidjeti zla na zemlji i ona koja će još doći, koja su, nažalost, zastrašujuća! Tada sam srela svog slatkog Isusa i umorna, bacila sam se u njegov naručaj, rekavši mu: 'Ljubavi moja, kakav dug put sam morala prijeći! Činilo mi se kao da su prošla stoljeća da te nisam vidjela i našla Onoga koji oblikuje moj život!' Tada mi je Isus vrlo ljubazno rekao: 'Ah, da, kćeri moja, odmori se u mome naručju; dođi na svoj početak, odakle si proizišla. Također sam i Ja tebe željno iščekivao, da od tebe primim u mojoj Volji sve što mi stvorenje duguje, i da ti u istoj mojoj Volji dam sve što trebam dati cijelom stvorenju. Samo moja Volja može sačuvati i ljubomorno čuvati sva dobra koja želim dati stvorenju. Izvan moje Volje moja dobra su uvijek u opasnosti i nezaštićena. U Njoj ih, međutim, obilato množim i dajem jednoj duši ono što bih trebao dati svima. Zato želim vezati sve Stvorenje u tebi i postaviti te na početnu točku stvaranja čovjeka. Moj je običaj da se najprije usuglasim s jednom dušom 'u četiri oka' što joj želim dati i što od nje očekujem, a zatim prenosim dobra s te duše na druge. Ah, kćeri moja, stvorio sam čovjeka poput cvijeta koji je trebao rasti, imati žive boje i mirisati u mome Božanstvu. Povlačenjem iz moje Volje, dogodilo mu se
poput cvijeta otrgnutog s biljke. Dok je na biljci, cvijet je lijep, živih boja i ugodnog mirisa. Otrgnut od biljke, on vene, gubi boju, postaje ružan i čak počinje smrdjeti. Kakva sudbina za njega, i kakva bol za Mene, koji sam s toliko ljubavi želio da ovaj cvijet raste u mome Božanstvu, kako bih se radovao i uživao u njemu! Sada, svojom svemoćnom snagom ponovno želim ovaj cvijet, želim učiniti da ponovno procvjeta presadivši ga u krilo moga Božanstva. Ali želim dušu koja će htjeti živjeti u krilu moje Volje. Ona će biti sjeme koje će se staviti na raspolaganje Meni, a moja Volja će učiniti sve ostalo. Tako ću obnoviti svoje radosti u stvaranju; uživat ću u ovom mističnom cvijetu i obnovit ću djelo Stvaranja.'“