KNJIGA NEBA- 15. svezak; 29. svibnja 1923.

 

Bog je uvijek prvi koji djeluje u duši.

Pratila sam svog slatkog Isusa u njegovim patnjama, posebno u onima u Maslinskom vrtu, i dok sam ga sažalijevala, On se pomaknuo u meni i rekao mi: "Kćeri moja, prvi koji je oblikovao patnje u mom Čovještvu bio je moj Nebeski Otac, jer je samo On imao snagu i moć stvoriti bol i staviti toliko stupnjeva boli koliko je bilo potrebno za zadovoljštinu grijeha stvorenja. Stvorenja su bila

drugotna, jer nisu imala nikakvu moć nada Mnom, niti su mogla izazvati bol sa željenim intenzitetom. To se događa sa svim stvorenjima. Pri stvaranju čovjeka prvi posao obavio je moj Nebeski Otac, kako na duši tako i na tijelu. Kakvu je harmoniju i blaženstvo stvorio u ljudskoj naravi svojim vlastitim rukama! Sve u čovjeku je

harmonija i radost. Kakav je sklad i sreću stvorio vlastitim rukama u ljudskoj naravi! Sve u čovjeku je sklad i sreća. Koliko li samo vanjski dio sadrži sklada i sreće? Oko vidi, usta govore, noge hodaju, ruke rade i uzimaju stvari tamo gdje ih noge odnesu. Ali što bi bilo da oko može vidjeti, a čovjek nema usta da se izrazi, ili ima noge za hodanje, ali nema ruke za rad? Ne bi li to bila nesreća i nesklad u ljudskoj naravi? A tek harmonija i sreća ljudske duše: volja, razum,

pamćenje, koliko li samo sklada i sreće sadrže! Dovoljno je reći da su oni dio blaženstva i sklada Vječnog Boga. Bog je stvorio svoj istinski osobni Eden u duši i tijelu čovjeka, potpuno nebeski Eden, a zatim mu je dao zemaljski Eden za stanovanje. Sve je bilo ravnoteža i sreća u ljudskoj naravi, i iako je grijeh poremetio tu ravnotežu i sreću, ipak nije u potpunosti uništio sve dobro koje je Bog stvorio u čovjeku. Kao što je Bog svojim rukama stvorio svu sreću i sklad u stvorenju, tako je u Meni stvorio sve moguće boli, kako bi primio zadovoljštinu za ljudsku nezahvalnost, i učinio da iz mora mojih boli iziđe izgubljena sreća i sklad umjesto poremećene harmonije. To se događa sa svim stvorenjima kada ih izabirem za posebnu svetost ili za moje posebne planove, tada moje ruke rade na duši – ponekad stvaram bol, ponekad ljubav, a ponekad znanje nebeskih istina. Moja ljubomora je tolika da ne želim da itko dotakne tu dušu, a ako dopustim da stvorenja učine nešto s njom, to je uvijek drugotno; ali prvenstvo držim Ja i oblikujem je prema svojim planovima."