MOLIMO U MARIJI - UOČI SVETKOVINE UZNESENJA
Dragi Fiat, danas, 14. kolovoza, uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, želimo nastaviti putem kojim smo išli ovih proteklih dana.
Započeli smo mišlju Svetoga Oca: Marija živi s Isusom potpuno preobražena. Sve stvoreno pjeva o njezinoj ljepoti. Ona je Žena odjevena suncem, s mjesecom pod nogama i krunom od dvanaest zvijezda. Marija je uznesena na Nebo i postala je Majka i Kraljica svega stvorenoga. U svojem proslavljenom tijelu, zajedno s uskrslim Kristom, ona je dio stvaranja koje je dostiglo puninu svoje ljepote.
Ovih smo dana tek ukratko dotaknuli te misli jer su to bila kratka razmatranja. Govorili smo o tome kako moliti Mariju i moliti s Marijom. No jutros želimo otići korak dalje i govoriti o tome što znači moliti u Mariji.
To je nešto malo drukčije.
Moliti u Mariji znači sjediniti se s njezinim nutarnjim životom. Moliti u Mariji znači moliti onako kako je ona molila; kao što molimo u Isusu i kao što molimo u Božjoj Volji. Jer u cijelom Marijinu životu nije bilo ni koraka, ni daha, ni čina koji ne bi bio sav u Bogu, sav u svjetlu Božje Volje. Zato, kada molimo u Mariji, ulazimo u Božju Volju. Moleći u Mariji, molimo njezinim molitvama; njezine korake činimo svojima, njezine čine činimo svojima. Sve ono što je Marija činila na zemlji postaje i naše.
Upravo se tako želimo pripraviti za ovu svetkovinu.
Znamo da je svetkovina Uznesenja duboko povezana s Božjom Voljom. U Mariji je Božja Volja dosegla vrhunac svojega trijumfa. Marija se, uzlazeći na Nebo, nije odvojila od zemlje. Obavijena je neizmjernom ljubavlju, poput velikoga nebeskog plašta kojim prekriva svu svoju djecu. Ponijela ih je sa sobom na Nebo.
Uznesena na Nebo, Marija je sa sobom ponijela sve ono što je Isus živio na zemlji, jer je sve s njime dijelila. Ponijela je sav njegov život, kojim je i njezin život bio prožet i obogaćen u Božjoj Volji.
Stoga danas, dan uoči svetkovine, želimo moliti u Mariji, moliti onako kako je ona molila. Želimo da svjetlo Božjega Fiata uđe u svako srce, kao što je ušlo u Marijino srce. Marija je čitav svoj život živjela u punini svjetla. Bila je ispunjena svjetlom i svaki je njezin čin bio njime preobražen. Na zemlji je izvana izgledala poput običnoga ljudskog stvorenja. Ali kada je uznesena na Nebo, sva se njezina nutarnja ljepota očitovala i bila je preobražena u svjetlo.
Zato sve što je Marija izvršila tijekom svojega zemaljskog života nije tek neko blago koje je ostavila iza sebe. Ona nije uzašla sama. Sa sobom je ponijela sve nas, kao što je učinio Isus. Zato ulazimo u Mariju. Njezinu molitvu činimo svojom, njezine čine činimo svojima, cijeli njezin život činimo svojim.
Jer Marija je Majka, Kraljica i Nada čovječanstva.
Moliti u Mariji znači da sve ono što pripada njoj postaje i naše. Moliti u Mariji znači moliti u Bogu, moliti u Božjoj Volji.Ona je čuvarica svih dobara.
Za Boga je vrijeme samo jedna točka. On gleda i prati čovječanstvo dok ono prolazi putem povratka prema mjestu koje mu je odredio. Upravo je to bio Marijin ideal: vratiti se na ono mjesto za koje smo bili stvoreni. Kada je Bog stvorio Mariju, stvorio ju je u onom prvotnom činu, u onom „početku“.
Kada molimo Slava Ocu i izgovaramo: „kako bijaše na početku“, uzdižemo se i prema onom činu u kojem je Marija bila začeta – prema onome „kako bijaše na početku“. Marija je vrata ulaska. Njezina nutrina, bogata milošću, mudrošću i božanskim svjetlom, prva je prekoračila prag života u Božjoj Volji, kako na zemlji tako i na Nebu.
Isus kaže: „Ne bih mogao sići s Neba da u svojoj nebeskoj Majci nisam pronašao svoj Raj. Ona je posjedovala moju Volju i pripravila mi ovo potpuno nebesko prebivalište, nimalo različito od nebeske Domovine.“
To je iz Luisina Dnevnika.
Moliti u Mariji znači, dakle, živjeti u svjetlu koje osvjetljava ulazak duše i uživati ono što je ona uživala i što uživa. To je svjetlo koje nikada ne zalazi niti se gasi, jer je to Božje svjetlo. Iz njega poput nebeske rose neprestano silaze odsjaji svjetla kako bi hranili dobra koja je Bog svojom ljubavlju položio u svako stvorenje.
Marija je, poslije Sina, najuzvišenije djelo Oca. Ona živi svoje božansko majčinstvo. I na Nebu je to majčinstvo satkano od svetosti i ljubavi. Ona se sva daruje kako bi čitav ljudski rod privela onome svjetlu Božje Volje koje je sama živjela na zemlji, a sada ga živi na Nebu.
Marijin život zato je duhovna baština.
Ulazeći u Mariju, i mi postajemo dionici te baštine koju je ona živjela na zemlji, a koja se na Nebu umnaža do beskraja u nebeskim odsjajima. Zato nas ovo bdjenje uoči svetkovine Uznesenja treba uvesti u Marijinu veličinu – u Mariju koja je preobražena u svjetlo.
Dok je živjela na zemlji, njezino je čovještvo izvana zaklanjalo svu ljepotu njezine nutrine. Ali u trenutku njezina uznesenja na Nebo taj je veo pao i ona se sva očitovala preobražena u svjetlo.
Promatrajmo zato Mariju.
Uđimo u Mariju. Molimo u Mariji. Uđimo u njezino svjetlo.
Radujmo se ovom bdjenju koje nas uvodi u svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, svetkovinu tako duboko povezanu s Božjom Voljom. Sutra ćemo o tome govoriti opširnije i vidjeti također kako je Luisa vidjela Marijino Uznesenje.
Promatrati Marijino Uznesenje slično je promatranju Isusova Uzašašća. Kada je Isus uzašao na Nebo, ostavio nam je svoju Majku kao voditeljicu Crkve. A nakon silaska Duha Svetoga i Marija je napustila zemlju i stigla u Nebo. Sada želimo doista živjeti ove uzvišene trenutke. Uzdignimo pogled i srce prema gore, jer nas svijet lako zaokuplja i rastresa. Ovo su trenuci koje ne smijemo prepustiti valovima svakodnevice. To su trenuci u kojima trebamo zastati i razmatrati, jer je svetkovina Uznesenja jedna od velikih svetkovina.
Ona nam govori o početku: o trenutku kada je Bog stvarao, o trenutku kada je stvorio Mariju i o trenutku kada je stvorio svakoga od nas. Tako nas uzdiže i daje nam da kušamo onaj povratak o kojem govori Isus – povratak na naše mjesto, na ono za što smo bili stvoreni.
Želim vam lijepo i blagoslovljeno bdjenje. Sjedinimo se danas i sa Svetim Ocem, s onim što je učinio za Svjetski dan mladih. Papa je s nama i u njemu se povezuje cijela zemlja. Slijedimo, dakle, ono što je učinio Isus i slijedimo ono što je činila Marija.
Sjedinimo se s Crkvom, koja neprestano moli za dolazak Kraljevstva:
„Dođi Kraljevstvo tvoje.“
A gdje pronalazimo Kraljevstvo?
Kraljevstvo, Raj, nalazi se u nama.
Kraljevstvo je ono sjeme o kojem govori Evanđelje, sjeme koje je položeno u našu dušu. Dopustimo mu da umre, da bi moglo niknuti i rasti. Dopustimo mu da raste kako bi Isus mogao ubrati njegove plodove.
Želim vam sveto bdjenje, kako bismo sutra mogli istinski promatrati veličinu ove svetkovine Božje Volje, tako duboko povezane s Marijom Uznesenom na Nebo.
