KNJIGA NEBA- 15. svezak; 18. svibnja 1923.
Kako je teško pronaći dušu koja želi trpjeti. Krvnici duša u Crkvi.
Osjećala sam se vrlo tužno i gotovo lišena svog slatkog Isusa. Kakva teška muka je njegova odsutnost! To je muka bez nade da će se Nebo osvojiti jurišem kao što to čine mučenici, što im zaslađuje svaku bol. Naprotiv, lišavanje Isusa je muka koja razdvaja, pali, siječe i stvara duboki jaz između duše i Boga, koja umjesto da ublažava bol, čini
je gorčom i otrovnijom, tako da dok se čini da duša umire, smrt bježi od nje. O Bože, kakva patnja! Dok sam bila u beskrajnom ponoru lišenosti mog Isusa, čim se On pomaknuo u mojoj nutrini, rekla sam mu: 'Ah, moj Isuse, više me ne voliš!' On nije obratio pozornost na moje riječi, već se pojavio vrlo tužan, držeći u ruci nešto crno što je htio baciti na ljude. Zatim je uzeo moje srce u svoje ruke, stisnuo ga snažno, probo ga, a moje srce je s nestrpljenjem očekivalo njegove
patnje kao osvježenje i balzam za bol njegovog lišavanja. O, kako sam se bojala da će učiniti da prestanem trpjeti i ponovno me baciti u ponor njegovog lišavanja! Tada je rekao: 'Kćeri moja, ne obazirem se na riječi, već na djela. Misliš li da je lako pronaći dušu koja stvarno želi trpjeti? O, kako je to teško! U riječima ih je mnogo koje žele trpjeti, ali u djelima bježe kad ih bol stisne ili kad ih okruže druge patnje. O, kako bi ih se rado oslobodili! I Ja ostajem uvijek usamljeni Isus koji trpi. Stoga, kada pronađem dušu koja ne bježi od patnje i želi mi praviti društvo u mojim patnjama, čak iščekujući da joj donesem kruh boli - ona me dovodi do delirija ljubavi i tjera me da činim ludosti i budem tako darežljiv s tom dušom da Nebo i zemlja ostaju začuđeni. Misliš li da je mome srcu koje toliko ljubi bilo svejedno što si me, dok si bila bez Mene, čekala, ne želeći drugo nego da ti donesem moje gorke patnje?" Dok je to govorio, pokazao mi je kako se Presveti Sakrament nosi ulicom i stisnuo me još jače uz svoje srce. Upitala sam: 'Isuse moj, što se događa? Kamo ideš i tko te nosi?' Odgovorio je vrlo tužno: 'Idem k bolesniku, a nosi me krvnik
duša.' Uplašila sam se i pitala ga: 'Isuse, što govoriš? Kako to, tvoji službenici krvnici duša?' A on je odgovorio: 'Koliko krvnika duša ima u mojoj Crkvi! To su oni koji traže svoj interes i masakriraju duše, koji svojim primjerom umjesto da oslobađaju duše od svega što je zemaljsko, još više ih potapljaju u to. Tu su i nečisti koji onečišćuju duše umjesto da ih čiste. Ima krvnika zabave, koji se
predaju užicima, šetnjama i drugome, koji umjesto da potiču duše na sabranost i ulijevaju im ljubav prema molitvi i povučenosti, oni rastresaju duše. Svi su oni krvnici duša. Koliku bol osjeća moje srce gledajući one koji bi trebali pomagati dušama i posvetiti ih, a umjesto toga postaju uzrok njihove propasti!"