TKO JE „MISTIČNA SVEĆENIČKA MAJKA“ I KAKO ŽIVI SVOJE POSLANJE

 

Mistična svećenička majka duša je posvećena mističnom svećeničkom majčinstvu snagom općega svećeništva primljenog na krštenju.

Njezin majčinski duh usmjerava je prema mističnom posvojenju jednoga svećenika kako bi mu, uz pomoć milosti, bila majka spremna podupirati ga u teretu koji proizlazi iz uzvišenosti njegove službe.

To je poslanje koje treba živjeti u svjetlu Božje Volje kako bi se ušlo u život Isusova svećeničkog Srca te s njime zagrlilo i podupiralo svećeništvo kao život njegove Crkve.

To je život satkan od prikazanja i odricanja od ljudske volje kako bi Božja Volja bila upoznata i življena među Božjim službenicima, a po njima i među kršćanskim narodom, kao i među onima koji to nisu, jer Božje svjetlo može doprijeti do svakoga čovjeka dobre volje.

Mistična majka teži tomu da u potpunosti živi darove primljene na krštenju: opće svećeništvo zajedno s proročkim i kraljevskim.

Drugi vatikanski sabor, br. 10:

„Vjernici snagom svojega općeg svećeništva sudjeluju u prinošenju Euharistije (…) svjedočenjem svetoga života, odricanjem i djelotvornom ljubavlju.“

Euharistijsko-svećenički duh za mističnu majku predstavlja način života posvećen slavi i zahvalnosti Ocu, koji nije poštedio žrtvovati vlastitoga Sina (Post 22,15–19) kako bi se čovjek vratio u njegovo očinsko krilo, kao na početku stvaranja.

Sve to dugujemo Isusu, Vječnom Svećeniku, koji „ponizi samoga sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,8), te nam je u svećenicima ostavio svoju svećeničku službu. Velik je dar položen u svećenika: samo Isusovo svećeništvo.

Mistična majka koja želi dijeliti svećenički život u Crkvi mora, snagom milosti, živjeti za Krista, s Kristom i u Kristu, na putu koji vodi do dara Božje Volje.

Svećenički duh onaj je božanski kvasac koji daje život Euharistiji i istodobno u dušu ulijeva euharistijsko-svećenički duh, koji je poziva da živo sudjeluje na euharistijskoj gozbi.

„Neka vjernici ovoj gozbi vjere ne prisustvuju kao tuđinci, nego neka u njoj sudjeluju potpuno, svjesno, dragovoljno i djelatno (…) prinoseći neokaljanu Žrtvu ne samo po rukama svećenika nego i zajedno s njime, neka uče prinositi sami sebe.“

To mističnoj majci daje novu snagu i omogućuje joj da se prikaže zajedno sa svojim sinom svećenikom, posvojenim u Božjoj Volji, te da zagrli sve svećenike, osobito one kojima su najpotrebniji svjetlo i duhovna potpora.

Posvojenje svećenika podrazumijeva odgovornost i raspoloživost u Crkvi. Ako svećenik svoju službu obavlja u ime Crkve, i mistična se majka mora osjećati uključenom svjedočanstvom života, molitvom i prikazivanjem svojih djela. To je duhovno-mistična potpora za koju zna samo Bog.

Između općega i ministerijalnog svećeništva nastaje povezujuća nit koja sjedinjuje duše „u jedinom Kristovu svećeništvu“. To je božansko tkanje po kojemu i obični krštenik i prezbiter žive od iste svećeničke biti. Ta svijest učvršćuje jedinstvo svećeničkog duha u Kristovu Mističnom Tijelu, u Crkvi, te mističnoj majci otvara vrata kako bi se osjećala dijelom svećeničkog poslanja, koje je temeljna hrana Božjega naroda.

Riječi koje je Isus izgovorio na euharistijskoj večeri: „Ovo činite meni na spomen“ (Lk 22,19), kojima apostolima predaje svoju svećeničku vlast, ukazuju na euharistijski izvor koji je potekao iz njegova svećeničkog Srca. Dok je izgovarao riječ „ČINITE“, njegovo se Srce raširilo te je poput božanskog izvora svojom Krvlju natopilo Crkvu koja se rađala, zajedno s misionarskim, svećeničkim i euharistijskim duhom.

Iz toga izvora svećenička majka crpi i hrani svoje unutarnje djelovanje, skriveno u srcu Crkve i u euharistijskom Kruhu, u kojemu je skriven Bogočovjek, vječni i jedini Svećenik.

Isus, postavši čovjekom, nije prestao biti Bog, a postavši Kruhom, nije prestao biti neokaljano tijelo.

Riječ „ČINITE“ ostala je božanskom moći utisnuta u svećenikovo srce. To je riječ koja izražava božansku zapovijed:

„Činite poput mene. Činite sa mnom. Rađajte mene u dušama. Utisnite u njih pečat mojega svećeništva i moje svetosti.“

Božanski kalem koji je pao u srca krštenika i svih onih koji čeznu za Kraljevstvom.

Božja Crkva, utemeljena na Petrovoj stijeni, čuva snagu riječi „ČINITE“, zbog koje je „vrata paklena neće nadvladati“ (Mt 16,18).

Svećenička majka teži živjeti u toj božanskoj snazi, u svjetlu dara Božje Volje. To će se ostvariti ako bude znala ući u vlastito ništavilo kako bi Sveukupnosti, koja je Bog, ostavila slobodu da djeluje u njoj.

Ovo poslanje, mistične svećeničke majke, ulazi u Crkvu u tišini, bez buke i bez vanjskoga sjaja, jer je ono skriveno zrno koje će, poput božanskoga sjemena, u svoje vrijeme donijeti plod Božjega Kraljevstva u dušama.

Isusov svećenički čin beskrajno se umnaža u činu svećenikā, počevši od Euharistije i oproštenja.

„Ja sam Put, Istina i Život“ (Iv 14,6).

Koji je put sigurniji od hodanja sa svećenikom i crpljenja od njega Istine, koja je sam Isus?

Što se više ljubi Isusa, to se više ljubi svećenika i više se ljubi Crkvu.

Mistična majka čine svojega sina svećenika čini svojima i obavija ih svjetlom Božje Volje kako bi bili pročišćeni i posvećeni istom Isusovom svećeničkom svetošću.

To nije plod ljudske snage, nego plod božanske svetosti kojom je Isus, po svojoj svećeničkoj moći, pobožanstvenio život svakoga čovjeka.

Takvo poslanje nije izdvojeno. Posvojenje sina svećenika, življeno u Božjoj Volji, proteže se na cijelu svećeničku vojsku. Proteže se na Crkvu jer se u srcu svakoga svećenika nalazi sjeme Kraljevstva: „Fiat Voluntas Tua – kako na Nebu tako i na zemlji“ (Mt 6,10), a proteže se i na sve ljude dobre volje.

To se svjetlo rađa i dolazi nam iz Marijina Srca, Srca Majke u najuzvišenijem smislu. Ona nas uči kako živjeti svećenički duh i kako bismo, poput nje, mogli živjeti to prikazanje koje je najmilije Isusovu svećeničkom Srcu.

Svećenička se duša raduje zajedno s Isusom, koji s milinom gleda svećenike posvećene služenju Kraljevstvu Božje Volje. „U svojim se djelima služim svećenicima.“

Svećenik je djelitelj božanskih darova; on je kanal kojim silazi Očevo milosrđe kako bi svojim oproštenjem opralo grijehe.

Iz svećenikova svećeničkog čina silaze odrazi Božje Volje, koji prosvjetljuju dušu i hrane je hranom Očeve Volje (Iv 4,34).

To su darovi koje Bog udjeljuje po ministerijalnoj svećeničkoj vlasti, ali istodobno zahtijeva veliku suradnju i raspoloživost za njegove milosti.

Posebno poslanje „mističnih svećeničkih majki“ ulazi u Crkvu kao potpora milostima kojima je Božji službenik ispunjen.

Zbog takve duhovne i mistične odgovornosti od svećeničke se majke zahtijeva vrlo temeljita formacija u svećeničkom duhu, koji je temelj kršćanskoga života.

Neka sve bude na slavu Božju i za ostvarenje njegova Kraljevstva u cijelome čovječanstvu.

Bogu hvala.

Preuzeto iz knjige „Moja je obitelj Presveto Trojstvo“, autorice časne sestre Assunte Marigliano.