KNJIGA NEBA, 2. svezak,13. kolovoza 1899.

 

Gal 2,20

S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.

Prijetnje kaznama. Želi ga ublažiti.

Nastavio se ukazivati i jutros, samo nakratko, uvijek prijeteći da će poslati kazne. Dok sam ga molila da se smiri, Isus bi nestao poput munje.

Posljednji put kad je došao, pokazao se razapet. Približila sam se da poljubim njegove presvete rane, čineći razne oblike klanjanja. No, dok sam to činila,

umjesto Isusa Krista, vidjela sam vlastitu sliku. Ostala sam zatečena i rekla:

„Gospodine, što to činim? Sebi da se klanjam? To se ne smije činiti.”

U tom trenutku, On se promijenio u osobu Isusa Krista i rekao mi:

„Ne čudi se što sam preuzeo tvoj vlastiti lik. Ako neprestano trpim u tebi, kakvo je onda čudo da sam preuzeo tvoj isti oblik? Osim toga, nije li svrha mog trpljenja u tebi da te učinim mojom slikom?”

Ostala sam posve zbunjena, a Isus je nestao. Neka sve bude na njegovu slavu, i neka njegovo sveto ime uvijek bude blagoslovljeno.