KNJIGA NEBA, 2. svezak,15. kolovoza 1899.

 

Mk 3, 33-35

"Tko je majka moja i braća moja?" (...)

"Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."

Isus joj zapovijeda ljubav. Svetkovina nebeske Majke. Povjerava joj službu

Majke na zemlji.

Jutros je moj preslatki Isus došao sav radostan noseći buket prekrasnog cvijeća u svojim rukama. Smjestivši se u moje srce, čas bi to cvijeće stavljao na svoju glavu, čas bi ga držao u rukama zabavljajući se i uživajući u njemu. Dok je slavio s tim cvijećem, kao da je osvojio veliko bogatstvo, okrenuo se prema meni i rekao: „Ljubljena moja, jutros sam došao kako bih posložio sve kreposti u tvom srcu. Druge kreposti mogu biti odvojene jedna od druge, ali ljubav sve veže i dovodi u red. Evo što želim učiniti u tebi - urediti ljubav."

Rekoh mu: „Moje jedino i najveće Dobro, kako to možeš učiniti kad sam ja tako loša i puna mana i nesavršenosti? Ako je ljubav red, zar ovi nedostaci i

grijesi nisu nered koji moju dušu drže u rasulu i izvrnutu?”

A Isus će: „Ja ću sve pročistiti, a ljubav će sve dovesti u red. Osim toga, kad nekoj duši dopustim da sudjeluje u patnjama moje Muke, u njoj ne može biti teških grijeha; već najviše neki nenamjerni laki nedostaci, ali moja ljubav, budući da je oganj, spalit će sve što je nesavršeno u tvojoj duši.”

Tako je izgledalo da me Isus potpuno očistio i doveo u red; zatim je iz svog Srca u moje ulio nešto poput potoka meda, i tim je medom natapao cijelu moju nutrinu, tako da je sve u meni postalo uređeno, sjedinjeno i označeno pečatom

ljubavi.

Potom sam osjetila kako izlazim iz sebe same u nebeski svod zajedno s mojim ljubljenim Isusom. Činilo se da je sve u slavlju: Nebo, zemlja i čistilište. Svi su bili preplavljeni novom radošću i veseljem. Mnoge duše izlazile su iz čistilišta i, poput munja, uzdizale se u Nebo kako bi prisustvovale slavlju naše Kraljice Majke. I ja sam se pridružila tom neizmjernom mnoštvu sastavljenom od anđela, svetaca i duša iz čistilišta, koje su već ispunjavale to novo Nebo. Bilo

je toliko prostrano da mi se u usporedbi s njim, naše vidljivo nebo činilo poput malene rupice, tim više što sam imala poslušnost ispovjednika.

Ali, dok sam pokušavala pogledati, nisam mogla vidjeti ništa osim jednog presvijetlog Sunca koje je širilo svoje zrake prodirući potpuno kroz mene, toliko da sam postala poput kristala kroz koji su se jasno mogli vidjeti i najmanji nedostaci te beskonačna udaljenost između Stvoritelja i stvorenja. Štoviše, svaka od tih zraka nosila je svoj pečat: jedna je obasjavala Božju svetost, druga

čistoću, treća moć, četvrta mudrost i sve ostale Božje kreposti i osobine. Tako se duša, vidjevši svoje ništavilo, svoju bijedu i siromaštvo, osjećala potpuno poništenom te se, umjesto da gleda, bacala ničice na zemlju pred tim Vječnim Suncem pred kojim nitko ne može stajati licem u lice.

Najvažnije je bilo to što se, da bi se vidjelo slavlje naše Kraljice Majke, moralo gledati iznutra tog Sunca, jer je Presveta Djevica toliko bila uronjena u

Boga da se, gledajući iz drugih kutova, ništa nije moglo vidjeti. Dok sam bila u tom stanju poništenja pred tim Božanskim Sunce, Kraljica Majka držala je u naručju djetešce Isusa, a On mi je rekao:

„Naša Majka je na Nebu; a ja tebi povjeravam službu da mi budeš majka na zemlji. Budući da je moj život neprestano izložen preziru, siromaštvu,

patnjama i napuštanju od strane ljudi, i budući da mi je moja Majka, dok je bila na zemlji, bila vjerna pratiteljica u svim tim patnjama - i ne samo to, nastojala ih je ublažiti koliko god je mogla – i ti ćeš mi, djelujući kao moja majka, biti vjerna pratiteljica u svim mojim patnjama, trpeći umjesto mene koliko možeš, a kad ne budeš mogla, nastojat ćeš mi dati barem malo utjehe. Znaj da želim da budeš potpuno usredotočena na mene. Bit ću ljubomoran čak i na tvoj dah ako ga ne učiniš za mene; a kada budem vidio da nisi posve usredotočena tome da

mi ugodiš, neću ti dati mira ni odmora.”

Nakon toga počela sam djelovati kao njegova majka, ali, oh, koliko je pozornosti tražio da ga usrećim! Nije se moglo ni na trenutak pogledati negdje drugdje kako bi bio zadovoljan. Čas je htio spavati, čas piti, čas se razveseliti milovanjima, a ja sam morala biti spremna na sve što je želio. Ponekad bi rekao: „Mama moja, boli me glava, oh, molim te, ublaži mi bol!”; I ja bih mu odmah pogledala glavu i pronalazeći trnje, uklonila bih ih i stavila svoju ruku ispod njegove glave kako bi počinuo. Dok sam ga nastojala odmoriti, iznenada bi se podigao i rekao: „Osjećam težinu i patnju u srcu, kao da umirem, pogledaj malo što je unutra.”

Promatrajući unutrašnjost njegova Srca, pronašla sam sve instrumente Muke; uklonila sam ih jednog po jednog i stavila ih u svoje srce. Zatim, gledajući ga kako mu je lakše, počela sam ga milovati i ljubiti, govoreći mu: „Moje jedino i najveće blago, nisi mi dopustio da vidim proslavu naše Kraljice Majke, niti da čujem prve pjesme koje su anđeli i sveci pjevali pri njezinu ulasku u Raj.”

A Isus mi reče: „Prva pjesma koju su pjevali mojoj Majci bila je Zdravo Marijo, jer u toj molitvi sadržane se najljepše pohvale i najveće počasti, i

obnavlja se radost koju je osjetila postavši Majkom Božjom. Stoga, izrecimo je zajedno kako bismo je počastili, i kad ti sama dođeš u Raj, omogućit ću ti da je tamo pronađeš kao da si je prvi put izmolila zajedno s anđelima u Nebu.”

I tako sam zajedno s Isusom izmolila prvi dio Zdravomarije. Oh, kako je bilo nježno i dirljivo pozdraviti našu Presvetu Majku zajedno s njezinim

ljubljenim Sinom! Svaka riječ koju bi On izgovorio donosila je neizmjerno svjetlo u kojem su se mogle razumjeti mnoge stvari o Presvetoj Djevici. Ali tko

bi ih mogao sve izreći, tim više zbog moje nesposobnosti. Stoga ih prepuštam tišini.