KNJIGA NEBA, 2. svezak,16. kolovoza 1899.
„…Vidjela sam Dijete Isusa pored svojeg klecala. Izgledao je kao da ima godinu dana. Rekao mi je da ga primim u svoje naručje. Kad sam ga primila u naručje, privio se uz mene i rekao: Dobro je da sam ti blizu srca… Jer želim te naučiti da budeš duhovno dijete. Želim da budeš veoma malena, jer kad si malena, nosim te u svome Srcu kao što ti mene sad privijaš na svoje srce.“
sv. Faustina Kowalska
„Ova ljubazna Majka dolazi i daje mi svoga Sina… Drhteći od poštovanja, ali još više obuzeta radošću, bila sam slobodna da Ga milujem, pritisnem uz svoje srce i prinesem Njegovo lice svojim usnama…“
sv. Katarina Bolonjska
Nastavlja djelovati kao Isusova majka
Isus želi da i dalje da djelujem kao njegova majka. Tako mi se ukazao kao preslatko Djetešce koje plače i da bih ga umirila, držeći ga u naručju, počela sam mu pjevati. Dok bih pjevala, prestao bi plakati, a čim bih prestala, opet bi počinjao. Radije ne bih o tome što sam pjevala, prvo zato što se ne sjećam svega, jer kad se nalazim izvan sebe teško je zadržati sve što se događa, a drugo, jer mislim da su to možda bile nesuvisle riječi. No, gospođa poslušnost, budući da je previše uporna, ne želi popustiti, i njoj je dovoljno da se učini onako kako
ona želi, čak i ako su to nesuvislosti. Ja ne znam, kažu da je ta gospođa poslušnost slijepa, ali meni se čini da ima oči posvuda, jer primjećuje i najmanje
stvari, a kada se ne učini kako ona kaže, postane toliko uporna da ne daje mira.
Eto, da bih imala malo mira od te drage gospođe poslušnosti - jer uistinu, ona je toliko dobra kada se čini ono što traži, pa se preko nje može postići sve što se želi - prihvaćam izreći ono čega se sjećam da sam pjevala.
„Djetešce, maleno i snažno,
od Tebe očekujem svaku utjehu;
Djetešce, ljupko i lijepo,
ti očaravaš i same zvijezde;
Djetešce, ukradi mi srce
i ispuni ga svojom ljubavlju;
Djetešce, nježno malo,
učini i mene malenom;
Djetešce, Ti si Raj,
oh, povedi me gore,
da se radujem tvom vječnom osmijehu.”