MAJČINE RIJEČI IZ 24.SATA MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
“Sine ljubljeni, Sine, tvoje presveto Čovještvo bilo mi je jedina utjeha koja mi je ublažavala boli, kako bih mogla izlijevati suze nad tvojim ranama, klanjati im se i cjelivati ih. Sada mi se i to oduzima, jer Božja Volja tako želi, i ja joj se podlažem. Ali znaj, Sine, da to želim, a ne mogu. Na samu pomisao da to učinim, ponestaje mi snage i život mi se gasi. Sine, podaj mi život i snagu da se odvojim, ali da ostanem sva ukopana u tebi i uzmem tvoj život, tvoje boli, tvoje zadovoljštine i sve što ti jesi.
Sine moj, zar je moguće da me više ne čuješ? Ti koji si na svaki, pa i najmanji moj znak, bio poslušan? A sada plačem, zovem te, a ti me ne čuješ. Ah, ljubav je najokrutniji tiranin! Bio si mi više od života! Kako ću sada preživjeti toliku bol? O moj Sine, zato ostavljam svoj sluh u tvome i uzimam ono što je pretrpio tvoj presveti sluh. Odjek svih uvreda koje su u njemu odzvanjale. Samo mi tvoje patnje i tvoje boli mogu dati život.
Obožavani Sine, kako si iznakažen! Da mi ljubav ne govori da si moj Sin, moj život, moje sve, više Te ne bih prepoznala, toliko si neprepoznatljiv. Tvoja se ljepota pretvorila u izobličenost, tvoji obrazi u modrice, a svjetlo i milina tvoga lica – koje sam blaženo promatrala – sada su poprimili smrtnu bljedoću, o ljubljeni Sine. Kakve li je ružne posljedice ostavio grijeh na tvojim presvetim udovima! Ah, kako bi Ti tvoja nerazdvojna Majka htjela vratiti tvoju prvotnu ljepotu! Želim sjediniti svoje lice s tvojim i uzeti na sebe tvoje, pljuske, pljuvačke, poruge i sve ono što si pretrpio na svome presvetom licu. Ah, Sine, ako želiš da ostanem živa, daj mi svoje boli, inače ću umrijeti.
Sine, reci jednu posljednju riječ svojoj Majci. Zar je moguće da više neću čuti tvoj glas? Sve riječi koje si mi rekao za života, poput tolikih strijela ranjavaju moje Srce bolom i ljubavlju. A sada, gledajući Te nijema, oživljavaju u mome razderanom srcu; zadaju mi mnoge smrti i svom snagom žele istrgnuti još jednu tvoju riječ. Ali kako je nema, razdiru me i govore mi: Nećeš ga više čuti, nećeš više slušati njegov slatki glas, melodiju njegove stvarateljske riječi! Koliko je riječi izgovorio, toliko je puta u meni Raj stvorio. Ah, moj je Raj završen i neću imati ništa drugo doli gorčine! Ah, Sine moj, želim Ti dati svoj jezik kako bih oživjela tvoj jezik. Daj mi sve što si pretrpio u svojim presvetim ustima: gorčinu žuči, svoju goruću žeđ, svoje zadovoljštine i molitve. Dok budem osjećala tvoj glas po njima, moja će bol biti podnošljivija i tvoja će Majka moći živjeti po tvojim mukama. O Križu, kako si mogao biti tako okrutan prema mome Sinu? Ah, ni u čemu Ga nisi poštedio! Kakvo ti je zlo učinio? Nisi dopustio meni, žalosnoj Majci, da mu dam nijedan gutljaj vode kada je to tražio, pa si njegovim gorućim ustima dao žuč i ocat! Osjećala sam kako mi se probodeno Srce rastapa i željela sam mu ga prinijeti i tako mu utažiti žeđ, ali me bol ranila jer sam bila odbijena. O Križu, okrutni, ali sveti, jer si pobožanstvenjen i posvećen dodirom moga Sina! Okrutnost koju si pokazao prema njemu, pretvori u samilost prema siromašnim smrtnicima i po mukama koje je pretrpio na tebi izmoli milost i snagu dušama koje trpe, da se nijedna ne izgubi zbog križeva i nevolja. Previše me stoje duše: stoje me života Sina Boga, a ja ih, kao Suotkupiteljica i Majka, vezujem uza Te, o Križu. Anđeli moji, dođite i budite straža ovoj Krvi, da nijedna kap ne bude pogažena ni oskvrnjena.
Luisa Piccarreta