KNJIGA NEBA, 2. svezak, 22. kolovoza 1899.
Fil 4, 8
"Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubezno, što god na dobromu glasu; je li što krepost, je li što hvale vrijedno - to nek vam je na srcu"
Krepost je postojano i čvrsto raspoloženje činiti dobro. Ona daje osobi ne samo da dobre čine izvrši, nego da od sebe dade najbolje. Kreposna osoba svim osjetilnim i duhovnim silama teži prema dobru; za njim teži i za nj se konkretnim činima opredjeljuje.
Svrha je kreposna života postati sličnima Bogu
KKC 1803
Isus joj prenosi svoje kreposti.
Moj dragi Isus nastavlja dolaziti sav ljubazan i veličanstven, i dok je bio u tom izgledu, rekao mi je: „Čistoća mojih pogleda sjaji u svim tvojim djelima tako da, vraćajući se ponovo u moje oči, proizvodi sjaj i pruža mi utjehu od nečistoća koje čine stvorenja.”
Ostala sam sva zbunjena na ove riječi i nisam se usuđivala ništa reći, ali Isus, hrabreći me, počeo je govoriti: „Reci mi, što želiš?”
A ja: „Kad imam Tebe, postoji li išta drugo što bih mogla poželjeti?”
Ali Isus je više puta inzistirao da mu kažem što želim. I ja, gledajući ga, vidjela sam ljepotu njegovih kreposti te mu rekoh: „Moj preslatki Isuse, daj mi svoje kreposti.”
A On, otvarajući svoje Srce, učinio je da iz njega izađe mnoštvo različitih zraka njegovih kreposti koje su, ulazeći u moje srce, osnažili me u krepostima. Zatim je dodao: „Što još želiš?”
A ja, sjetivši se da mi je u proteklim danima bol koju sam trpjela onemogućavala da se moji osjeti izgube u Bogu, rekoh mu: „Moj blagi Isuse,
učini da bol ne bude prepreka da se mogu potpuno izgubiti u Tebi.” I Isus, dotičući svojom rukom bolni dio, ublažio mi je oštrinu patnje, tako da se
mogu sabrati i izgubiti u Njemu.