KNJIGA NEBA, 2. svezak,18. kolovoza 1899.

 

Ps 119, 103-105

Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim. Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne.

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.

Božja Riječ nije samo istina, nego također i svjetlost.

Jutros, kad je moj ljubljeni Isus došao, rekoh mu: „Moj ljubljeni Isuse, mislim da je sve što pišem gomila besmislica.” A Isus će: „Moja riječ nije samo istina, već i svjetlost, a kad svjetlost uđe u mračnu sobu – što čini? Rastjeruje tamu i otkriva predmete koji su u njoj, bilo da su ružni ili lijepi, bilo da su u redu ili neredu; a prema stanju sobe, sudi se o osobi koja u njoj živi.

Ljudski život je mračna soba, a kad svjetlost istine uđe u dušu, rastjeruje tamu – to jest, omogućuje joj razlikovanje istine od laži, prolaznog od vječnog. Tako duša odbacuje poroke i uspostavlja red kreposti, jer budući da je moja svjetlost

sveta – to jest, samo moje Božanstvo – ona ne može prenijeti ništa osim svetosti i reda. Stoga duša osjeća kako iz nje izlaze svjetla strpljenja, poniznosti, ljubavi i drugih kreposti. Ako moja riječ proizvodi u tebi ove znakove, čega se onda

bojiš?”

Nakon ovoga, Isus mi je dao da čujem kako moli Oca za mene, govoreći: „Sveti Oče, molim Te za ovu dušu – učini da savršeno ispunjava našu Presvetu Volju u svemu. Učini, o preljubljeni Oče, da njezina djela budu tako suobličena mojima da se ne mogu razlikovati jedna od drugih, kako bih mogao ostvariti s njom ono što sam naumio.”

Ali tko može opisati snagu koju sam osjećala kako mi se ulijeva u dušu od ove Isusove molitve? Osjetila sam kako mi se u dušu ulijeva takva snaga da radi ispunjenja Presvete Volje Božje ne bih marila podnijeti tisuću mučeništava ako bi to bilo Njemu po Volji. Neka je uvijek blagoslovljen Gospodin, koji pokazuje toliku milost prema ovoj jadnoj grešnici.