ŽALOSTI BEZGREŠNOG ZAČEĆA
Majčine žalosti u Isusovu raspeću
Tijelo i Duša moga Isusa su pravi Hram u kojem stvorenje mora prinositi štovanje Presvetom Trojstvu. Ovaj hram morao je pretrpjeti razaranje u svojoj ljudskosti jer se čovječanstvo uništilo kroz grijeh. Otac je u svom Fiatu, zajedno s Isusom, u Ljubavi Duha Svetoga, odlučio podići ovaj razoreni hram čovječanstva. Nastanio ga je vlastitom božanstvenošću, podvrgavajući svoje božanstvo patnjama ove neuredne ljudskosti, te potom pozvao svaki neuredni čin natrag u božanski red koji mu je bio određen. U ovom Djelu Ljubavi nalazi se Uskrsnuće čovječanstva. Otajstvo raspeća Boga Čovjeka preveliko je da bi se o njemu govorilo na ovome mjestu, ipak se mora reći ono što je malenoj dano da kaže prema Volji Očevoj. Posljednje Isusove riječi s Križa na kojem je umro, bile su malobrojne, ali duboke, i bila su potrebna stoljeća da se pronikne njihovo pravo značenje. Dakle, te su riječi malobrojne, ali u njima je skriveno dovoljno hrane za pobožnu dušu kako bi ih razmatrala.
Promatrala sam agonije pribijanja moga Sina na Križ s najneizrecivijom boli koju Majka može podnijeti. Umrla bih od žalosti da mi nije bila dana Božanska Mudrost da shvatim kako se moram sjediniti s mojim Isusom u svim njegovim otkupljujućim činima jer je u svakome i u svemu bio potreban Fiat Božanske Majke. To je zato da bi se moj Fiat, sjedinjen s njegovim i tako predan Vječnom Ocu, te djevičanska, zaručnička ljubav pravoga Muškarca i prave Žene, sjedinili u uzvišenom zanosu žrtvene ljubavi, kako bi začeli i rodili svu našu djecu iz smrti grijeha u život milosti. Da, zanos, dijete moje!
Kada je žena u porodu, to je doista bolno, ali pomisao na dijete koje će se uskoro roditi u njoj budi poticaj toliko snažan da je ništa ne može zaustaviti u njezinu poslanju. Istina, njezino joj tijelo ne bi dopustilo da stane čak i kad bi to željela, ali u tome je tajna.Moje tijelo je Isus, a njegova želja da se rodi u svim dušama, našoj djeci, nije mi dopuštala da stanem u poslanju Božanskog Majčinstva. Naša djeca već su bila rođena u tijelu, ali su gladovala zbog nedostatka Božanskih milosti Otkupljenja. Tvoja Majka ulazi u posljednje faze svoga poroda, rađajući svoju djecu u Duhu i dajući im lik svoga Isusa – lik koji će kasnije primiti prihvaćajući Ga u krštenju.
Da, kćeri moja, dođi sa mnom i uđi u mene te iskusi što znači rađati u Duhu i u Istini u Hramu Tijela moga Sina. To su patničke, zaručničke svadbe Ljubavi na Križu. Dok pribijaju Isusovo tijelo na Križ, u svakom činu barbarske ljudske volje On stvara jedinstvenu zadovoljštinu za pojedine grijehe čovječanstva. O njima si opširnije pisala na drugome mjestu. No sada promatraj moje Srce, rastrgano dok ulazim u rane Isusove lijeve ruke koju pribijaju na Križ, i molim da Njegova djeca, koju je tom lijevom rukom pozvao k sebi, prihvate sve što je njome učinio."
„Dođite k meni i učinit ću vas ribarima ljudi!” Uronimo u taj Isusov poziv i njegovom lijevom rukom privucimo sve k njemu da se privinu na njegove grudi, pune ljubavi, koje žele očistiti i posvetiti čak i onoga koji ga pribija na Križ.
Lijeva ruka tesara služi da učvrsti drvo koje desna ruka oblikuje, blanja, brusi, reže i pribija čavlima. U Isusovoj lijevoj ruci nalazi se postojanost duše. On nas održava postojanima kada nas obuzima nemir ili smo u napasti udaljiti se od dobra. On nas ponovno privlači i čvrsto drži na našem mjestu. Neka njegova lijeva ruka i sve njezine patnje održe posvećene vjernima njihovu pozivu, a oženjene vjernima njihovoj bračnoj vjernosti, i djecu vjernu njihovoj odanosti roditeljima, braći i sestrama; i neka svi budu vjerni jedni drugima u bolesti i u zdravlju, u dobrim vremenima i u kušnjama.
Blagoslivljamo Te, Isuse, zbog rastezanja tvoje desne ruke i njezina iščašenja iz ramena, te zbog neizrecive boli ove desne ruke Božje i dara kojim ona blagoslivlja, ozdravlja i poziva: mrtve u život, apostole u poslanje, svećenike na žrtvu, a bolesne podiže iz njihovih postelja. Neka svi naraštaji iskuse zasluge patnji tvoje desne ruke pribijene na Križ, kako bismo bili oslobođeni svakog udaljavanja od Božje Volje.
Blagoslivljamo te, Isuse, i tvoje patnje pri pribijanju tvojih svetih stopala, koja uvijek hitaju ozdraviti nevoljne, izagnati demone, pozvati apostola, ohrabriti učenika i radovati se s djecom. Neka zasluge tvojih patničkih stopala, Isuse, dadu snagu da uvijek hodimo putovima svetosti i tražimo ono što je izgubljeno, kako bismo ga priveli natrag u tvoj zagrljaj pun ljubavi. Sveta Majko, u ime sve moje braće i sestara suosjećam s tobom i, u Božjoj Volji, pozivam sve duše da zajedno sa mnom suosjećaju s tobom u tvojoj patnji dok promatraš svoga Isusa kako biva pribijen na Križ i kako trpi iščašenje svojih udova.
Majko, vidim te kako trpiš, jer u svim dušama koje su napustile Crkvu prepoznaješ uzrok ove boli, kao i u Tijelu Kristovu rastrganom u tisućama sekti i skupina koje sve tvrde da slijede pravi put. Neka sva patnja ovog Isusovog iščašenja vrati sve natrag u jedinu pravu vjeru pod jednim pravim pastirom. Majko, neka nas tvoja istinska ljubav sve okupi oko Očeva stola kako bismo sudjelovali u gozbi jedinstva u Njegovoj Božjoj Volji.
Sveta Majko, zajedno s tobom, sjedinjujem svoju lijevu ruku s Isusovom lijevom rukom i molim da njegove boli podare svim dušama, od Adama do posljednje duše, postojanost u življenju njegova života u Božjoj Volji, te da sve što nas čini nestalnima bude raspršeno u žaru ljubavi kojom je Isus ispružio svoju lijevu ruku da bude pribijena na Križ.
Sjedinjujem se s bolima Isusove desne ruke i, u žaru njegove ljubavi, nadoknađujem za sva odbijanja njegovih blagoslova i za sva odbijanja njegovih svećenika da daju njegov blagoslov njegovoj djeci. Želim dati zadovoljštinu za sve grijehe koji su prikovali njegove ljubljene ruke na Križ i iščašili njegove ruke iz ramena, uzrokujući Mu strašne boli. Uranjam u ove boli i u njegovu ljubav kako bi se jedinstvo obnovilo u svim udovima Crkve i u našoj odijeljenoj braći i sestrama iz drugih kršćanskih zajednica i drugih religija. Neka neprijatelji istine budu uništeni u ovim Isusovim bolima, koje su povećale patnje njegova raspetoga tijela.
Majko, molim te, poljubi za mene Isusova stopala i zamoli Ga da mi dade bol njegovih stopala kako bih dala zadovoljštinu za sve one koji trče za idolima ili maštarijama i nikada ne trče prema Isusu, premda je On tako blizu u svim našim svetohraništima. Neka njegova sveta patnička stopala potrče pronaći grešnika koji najviše treba njegovo milosrđe i oslobode ga iz mreže poroka u koju se zapleo.
Amen. Fiat!
Geraldine Ryan
"Preuzeto iz knjige Žalosti Bezgrešnog začeća"
uz dopuštenje oca Carmela Flore, OFM kapucina
predstojnika sjemeništa sv.Lovre u Brisbaneu,
te oca Andrije iz Kalkute, MC-a, suosnivača MIsionarske braće ljubavi