VEČERNJI POZDRAV EUHARISTIJSKOM ISUSU
Večernji pozdrav Euharistijskom Isusu
Oh! moj Isuse, nebeski zarobljeniče, sunce je već na zalazu i tmine obavijaju zemlju, a Ti ostaješ sam u svetohraništu ljubavi. Čini mi se da te zahvaća tuga zbog samoće noći, jer nemaš oko Sebe krunu svoje djece i svojih nježnih zaručnica koji bi pravili društvo tvome dragovoljnom zatočeništvu.
Moj božanski zatvoreniče, također se i meni stišće srce budući da Te moram ostaviti, i zato što sam prisiljena reći Ti zbogom, ali što govorim, Isuse, ne više zbogom, nemam hrabrosti ostaviti Te samoga, zbogom s usnama, ali ne sa srcem, štoviše svoje srce ostavljam zajedno s Tobom u tabernakulu, brojit ću tvoje otkucaje Srca i uzvraćat ću Ti sa svojim otkucajima ljubavi, brojit ću tvoje tjeskobne uzdahe i učiniti da se odmoriš na mojim rukama. Bit ću ti budna straža, bit ću vrlo pažljiva i paziti da Te koja stvar ne bi ražalostila ili Ti nanijela bol, i to ne samo da ne budeš sam, nego također da bih uzela dijela u svim tvojim patnjama.
Oh! Srce moga srca, Ljubav moje ljubavi, pusti sada ovu tugu i utješi se, srce mi ne može gledati Te ožalošćenoga; dok Ti s usnama govorim 'zbogom', ostavljam Ti moje uzdahe, moje osjećaje, moje misli, moje želje, i sve moje pokrete koji će se između sebe isprepletati u neprestane čine ljubavi, ujedinjeni s tvojima oblikovat će krunu i tako Te ljubiti za sve, nisi li zadovoljan, oh! Isuse? Čini mi se da kažeš 'da', nije li tako? Zbogom, moj ljubljeni zatvoreniče, ali nisam još završila, prije nego što pođem želim ostaviti svoje tijelo pred Tobom, želim od moga mesa i mojih kostiju učiniti mnoge sitne komadiće kako bih napravila tolike svjetiljke koliko tabernakula postoji u svijetu, i od moje krvi mnoge plamićke da bih upalila ove svjetiljke, i uz svako svetohranište želim staviti svoju svjetiljku koja će Ti, ujedinivši se sa svjetiljkom svetohraništa koja obasjava noć, govoriti: "Ljubim Te, klanjam Ti se, blagoslivljam Te, nadoknađujem i zahvaljujem Ti za mene i za sve".
Zbogom, Isuse, ali poslušaj još jednu riječ, načinimo savez, i neka taj savez bude u tome da ćemo se ljubiti više, dat ćeš mi više ljubavi, zatvorit ćeš me u svoju ljubav, učinit ćeš da živim od ljubavi, i zakopat ćeš me u svoju ljubav, stegnimo jače vez ljubavi, bit ću zadovoljna samo onda ako mi budeš darovao svoju ljubav da bih te mogla stvarno ljubiti.
Zbogom, Isuse, blagoslovi me, blagoslovi sve, privini me na svoje Srce, zatvori me u svoju ljubav, a ja te ostavljam dajući jedan poljubac tvome Srcu, zbogom, zbogom.
10. veljače 1912.