ISUS U SVESCIMA GOVORI O SVOJOJ MUCI
Knjiga Neba, 13.svezak, 21. listopada 1921.
Sve što je Isus učinio i pretrpio neprestano djeluje dajući se čovjeku.
Njegov Život i Muka sadrže lijek za sve patnje čovječanstva.
Razmišljala sam o Muci mog slatkog Isusa, kad mi je prilikom dolaska rekao:
"Kćeri moja, svaki put kad duša razmišlja o mojoj Muci, sjeća se onoga što sam pretrpio ili mi iskazuje samilost, ona ponovno proživljava moje patnje u sebi. Moja krv izvire da je preplavi i moje rane dolaze pred nju da je iscijele ako je ranjena - ili da je uljepšaju ako je zdrava - i sve moje zasluge nude se da je obogate. Poslovanje koje ona vodi je iznenađujuće, kao da sve što sam učinio i pretrpio polaže u banku, i time udvostručuje svoj ulog. Jer sve što sam učinio i pretrpio neprestano djeluje dajući se čovjeku, baš kao što sunce neprestano djeluje dajući svjetlost i toplinu zemlji. Moje djelovanje nikada se ne iscrpljuje, samo ako duša to želi - i koliko god puta to želi - prima plod mog Života. Dakle, ako se sjeti moje Muke dvadeset, sto ili tisuću puta, toliko će puta više uživati u njezinim učincima. Ali koliko je malo onih koji to blago koriste! Uz sve dobro moje Muke, vide se duše koje su slabe, slijepe, gluhe, nijeme, šepave - živi mrtvaci koji izazivaju gađenje - jer je moja Muka zaboravljena. Moje patnje, moje rane, moja Krv, su snaga koja uklanja slabosti, svjetlost koja daje vid slijepima, jezik koji oslobađa jezike ljudi i otvara njihov sluh, put koji ispravlja šepave i život koji uskrisava mrtve. Svi lijekovi potrebni čovječanstvu sadržani su u mom Životu i Muci. Ali duša prezire lijek i ne brine o lijekovima; i stoga se vidi da unatoč cijelom mojem Otkupljenju, život čovjeka propada kao da je pogođen neizlječivom tuberkulozom. Ali ono što me najviše boli je vidjeti klerike i redovnike koji se trude steći nauke, umovanja, priče, ali znanje o mojoj Muci – ništa. Doista, moja Muka je često prognana iz crkava i iz usta svećenika, i zato je njihov govor lišen svjetlosti i ostavlja ljude još gladnijima nego prije."
Nakon toga našla sam se pred jednim suncem, i sve njegove zrake padale su na
mene, prodirući unutra. Osjećala sam se toliko obuhvaćenom njegovom
svjetlošću kao da sam u vlasti sunca. Njegova treperava svjetlost nije mi branila da ga gledam - i svaki put kad sam ga gledala osjećala sam veću radost i sreću. Tada je moj slatki Isus izašao iz tog sunca i rekao mi: "Ljubljena kćeri moje Volje, moja Volja te obasjava poput sunca. Ti si ništa drugo doli plijen, igračka i zadovoljstvo moje Volje, i kako uranjaš u Nju, tako moja Volja, poput sunčevih zraka, izlijeva na tebe mirise moje svetosti, moći, mudrosti, dobrote i sve ostalo. Budući da je moja Volja vječna, što više nastojiš boraviti u Njoj, čineći je važnijom od vlastitog života, to više upijaš moju nepromjenjivost i mirnoću. Kao kotač, vječnost se okreće se oko tebe, tako da možeš sudjelovati u svemu i ništa ti ne može promaći, a to zato da moja Volja bude čašćena i potpuno proslavljena u tebi. Želim da prva kći moje Volje ni u čemu ne oskudijeva – niti u jednom obilježju koje mi pripada i koje te čini
prepoznatljivom cijelom Nebu kao prvinom Svetosti života u mojoj Volji. Stoga budi pažljiva i nikada ne izlazi iz moje Volje kako bi primila sve mirise moga Božanstva. Tada ću iz tebe izbaciti sve što je tvoje i potvrditi sve što je moje, kako bi moja Volja ostala u tebi kao središte tvog života."