SVETKOVINA SVETOG JOSIPA

Sveti Josip i Luisa Piccarreta

SVETI JOSIP

u životu i Spisima Službenice Božje Luise Piccarreta

Još od djetinjstva Isus je Luisi Piccarreta ulio osobitu pobožnost prema Svetoj Nazaretskoj Obitelji: Isusu, Mariji i Sv. Josipu:

"Kćeri moja, tvoj život mora biti posred Nas u svetoj kući u Nazaretu. Ako radiš, moliš, uzimaš hranu, ako hodaš,  moraš imati jednu ruku u mojoj, a drugu u ruci naše Mame i pogled prema Sv. Josipu, kako bi provjerila da li tvoji čini odgovaraju našima, tako da možeš reći: stvaram svoj prvi uzor (model) prema onome što čini Isus, Nebeska Mama i Sv. Josip, i zatim ga slijedim. Prema uzoru koji si učinila, ja želim u tebi obnoviti moj skroviti Život; želim pronaći u tebi djela moje Mame, moga dragog Sv. Josipa i sama moja djela".

("Bilježnica sjećanja iz djetinstva")

Opisujući kako je ona vidjela Isusovo rođenje, govori:

"A Sv. Josip? Čini mi se kao da nije bio prisutan u činu rođenja, nalazio se u jednom drugom kutu spilje, sav uronjen u ono duboko Otajstvo, i ako ga nije promatrao s tjelesnim očima, vidio je jako dobro s očima duše, budući da se nalazio zahvaćen najuzvišenijom ekstazom."

"Gledajući Sveto Djetešce, vidjela sam Kraljicu Majku na jednoj strani i Sv. Josipa na drugoj kako su se duboko klanjali Božanskome Djetešcu. Činilo mi se da ih je trajna prisutnost Djetešca držala u neprekidnom zanosu, i ako su nešto činili, to je bilo čudo koje je Gospodin činio u njima, jer bi u protivnom ostali nepokretni, nemoćni da izvrše svoje vanjske dužnosti. Također sam se i ja poklonila i došla ponovno k sebi" (Vol 4, 25. i 26-12-1900.)

Prisutnost Sv. Josipa u životu Luise bila poradi onoga što joj je povjerio Gospodin. Zato Isus i Sv. Josip ohrabruju Ispovjednika:

"Ovoga jutra vidjela sam Ispovjednika, sva ponižena i zajedno blagoslovljenog Isusa i Sv. Josipa koji mu je rekao: "Preuzmi djelo, Gospodin je spreman dati ti milosti koje želiš." Nalazeći se izvan sebe, vidjela sam oca uronjena u poteškoće, s obzirom na milost koju želi, i jedan drugi puta blagoslovljenog Isusa sa sv. Josipom kako su mu govorili: "Ako se ti posvetiš djelu, sve će tvoje poteškoće nestati i pasti kao riblje ljuske." (Vol 5., 19 i 20-3-1903)

Isus će nagraditi Luisinog Ispovjednika, smatrajući njegovu službu Luisi kao službu Sv. Josipa i svoje Mame, koji su ga pomagali na zemlji. Pred Luisinim strahom da će ostati lišena pomoći svoga Ispovijednika Isus joj govori:

"Čega se bojiš? Ja sam onaj koji će misliti na sve, kada te bude vodio jedan ispovjednik ja ću tome dati milost, a kada te bude vodio drugi, dat ću tome drugome milost. I zatim, neće posluživati tebe, nego Mene samoga, i već prema tome koliko budu cijenili moje djelo, moje diktate i pouke, toliko ću biti darežljiv prema njima."

A ja: "Isuse moj, Ispovjednik cijeni jako ono što mi ti govoriš, i puno je učinio da bih ja sve zapisala. Što ćeš mu dati?"

A Isus: "Kćeri moja dat ću mu Nebo za nagradu i uračunat ću mu u službu Sv. Josipa i moje Mame, koji su morali oskudijevati i patiti se da bi me hranili i pomagali u mome zemaljskom životu. Budući da sada Ja živim u tebi, njegovu pomoć i žrtve smatrat ću kao da ih iznova čini moja Mama i Sv. Josip; nisi li zadovoljna?" (Vol 12., 25-12-1918.)

Nekome se može spontano pojaviti jedno pitanje: Da li je Sv. Josip imao Božju Volju kao život, onako kako su je imali Isus (po naravi) i Marija (po milosti), i kako je na početku imao Adam, prije grijeha?

Gospodin na ovo pitanje, bez da ga izričito spominje, odgovara kada kaže: "I sami Sveci se ujedinjuju sa Mnom i slave, žarko očekujući da jedna njihova sestra nadopuni same njihove čine, svete na ljudski način, ali ipak ne na božanski; mole Me da odmah učinim kako bi stvorenje ušlo u ovo božansko područje..." (Vol 12., 13-2-1919)

Jednom drugom prigodom, Luisa je razmišljala: "Da li je moguće da su prošli toliki vjekovi bez poznavanja ovih čudesa Božanske Volje i da Gospodi nije izabrao niti jednoga između Svetih koji bi bio početak ove svetosti sasvim božanske? Pa ipak, bili su Apostoli i toliki drugi veliki Sveci koji su zadivili cijeli svijet." (Vol 13, 3-12-1921)

"Ljubavi moja i Živote moj, ja se još uvijek ne mogu uvjeriti; kako je moguće da NITKO OD SVETACA nije uvijek činio tvoju Presvetu Volju, i da nije živio NA NAČIN KAKO TI SADA GOVORIŠ,  U TVOJOJ VOLJI?"

Isus: "Ah, kćeri moja, još se ne želiš uvjeriti da se od svjetla, milosti i različitih vrijednosti, toliko uzima koliko se poznaje? Sigurno da je bilo svetih koji su uvijek činili moju Volju, ali oni su uzimali od moje Volje ONOLIKO KOLIKO SU JE POZNAVALI. Oni su znali da činiti moju Volju znači izvršiti najveći čin, da je to ono što Me najviše časti i što najviše posvećuje, i s tom nakanom su činili svoja djela, i to su uzimali, zato što NEMA SVETOSTI BEZ MOJE VOLJE, i bez NJE ne može izaći nijedno dobro, svetost mala ili velika, (...). Moja Volja je učinila kao jedan veliki Gospodar, koji je pokazao jedan veliki i raskošan dvorac. Prvima je pokazao put kako do njega doći, drugima vrata, trećima stube, četvrtima prve sobe, a posljednjima je otvorio sve sobe, učinivši ih gospodarima i dajući im sva dobra koja se u dvorcu nalaze. Dakle, prvi su uzeli dobra koja se nalaze na putu, drugi dobra koja su na vratima (veća od onih na putu), treći ona na stubama, četvrti ona u prvim sobama gdje je više dobara i koja su na sigurnom, posljednji sva dobra cijeloga dvorca. Tako je učinila moja Volja: bilo je potrebno učiniti poznatima puteve, vrata, stube, prve sobe, da bi zatim mogla prijeći u svu beskrajnost moje Volje i pokazati im velika dobra koja se u njoj nalaze i kako stvorenje, djelujući u ovim dobrima koja moja Volja sadrži, stječe različitost njezinih boja, beskrajnosti, svetosti i moći, i svega moga djelovanja. Ja kada dajem upoznati nešto od moje Volje utiskujem u dušu ono božansko svojstvo koje sam učinio poznatim..." (Vol 14, 6-11-1922)

"Kćeri moja, u mojoj Božanskoj Volji, pronaći ćeš sve moje čine, kao također one moje Mame, koji obuhvaćaju sve čine stvorenja, od prvoga do posljednjega, koji će postojati, kao unutar jednoga plašta, i ovaj plašt je oblikovan kao od dva dijela: jedan se uzdiže Ocu mojemu, s jednom Božanskom Voljom, i daje mu sve ono što mu stvorenja duguju: ljubav, slavu, naknadu i zadovoljštinu; drugi dio ostaje za obranu i pomoć stvorenjima. Nitko drugi nije ušao u moju Božansku Volju da bi činio sve ono što je izvršilo moje Čovještvo. Moji sveci su činili moju Volju, ali nisu ušli unutra kako bi činili sve ono što moja Volja čini i uzeli kao u jednom treptaju oka sve čine, od prvog do posljednjeg čovjeka, kako bi postali protagonisti, promatrači, i oni koji pobožanstvenjuju (divinizzatori). Sa samim vršenjem moje Volje ne stiže se do toga da se čini sve ono što moja Vječna Volja sadrži, nego moja Volja silazi u stvorenje na ograničen način, već prema tome koliko stvorenje može primiti. Samo tko ulazi unutra se rasprostire, širi se kao sunčeva svjetlost u vječnim letovima moje Volje, i nalazeći moje čine i one moje Mame, stavlja svoje.

Pogledaj u moju Volju: da li su možda drugi čini stvorenja, umnoženi u mojima, koji stižu sve do posljednjeg čina koji se mora izvršiti na ovoj zemlji? Pogledaj dobro, nećeš pronaći nijednoga. To znači da nitko nije ušao. Samo mojoj malenoj kćerki je rezervirano da otvori vrata moje Vječne Volje, kako bi svoje čine ujedinila s mojima i onima moje Mame i tako učinila trostrukim sve naše čine pred Najuzvišenijim Veličanstvom na dobro stvorenja. Dakle, nakon što su otvorena vrata, mogu ući drugi, samo ako se prikladno raspolože za ovako veliko dobro." (Vol 15, 24-1-1923)

U Nazaretu, Isus i Mama su pripravili sve potrebno za dolazak Kraljevstva Volje Božje na zemlju; oni su bili Kralj i Kraljica bez naroda, Sv. Josip prvi ministar jednoga Kraljevstva koje još nije došlo na zemlju:

"...Razmišljala sam u sebi, dok sam pratila moga slatkog Isusa u nazaretskoj sobici, kako bih slijedila njegove čine: Moj ljubljeni Isus sasvim sigurno je imao kraljevstvo svoje Volje u svome skrivenom životu, zato što je Uzvišena Gospođa posjedovala njegov "Fiat", On je bio sama Božanska Volja. Sv. Josip posred ovih mora neizmjerne svjetlosti kako je mogao ne prepustiti se vladavini ove Presvete Volje?

Ali dok sam tako razmišljala, moje Najveće Dobro Isus, bolno uzdahnuvši u mojoj nutrini, reče mi: "Kćeri moja, sigurno da je u nazaretskoj kućici kraljevala moja Božanska Volja "kako na Nebu tako i na zemlji". Ja i moja Nebeska Mama nismo poznavali drugu volju, Sv. Josip je živio kao u odsjaju naše Volje, ali Ja sam bio kako Kralj bez naroda, izoliran, bez pratnje, bez vojske, i moja Mama kako Kraljica bez potomstva, zato što nije bila okružena drugom svojom djecom dostojnom Nje same, kojima bi mogla povjeriti svoju kraljevsku krunu i tako imati rod svoje plemenite djece, koji bi svi bili kraljevi i kraljevne. A Ja sam imao bolnu sudbinu biti Kralj bez naroda, i ako bi se narodom zvali oni što su me okruživali, to je bio narod bolesnih, slijepih, hromih, gluhih, nijemih, onih pokrivenih ranama; to je bio narod koji mi nije bio na čast, nego na sramotu, štoviše nije me ni poznavao niti htio poznavati. Tako da sam bio Kralj za sebe Samoga, i moja Mama je bila Kraljica bez dugog niza rađanja potomstva svoje kraljevske djece. Naprotiv, da bih mogao reći kako sam imao svoje kraljevstvo u kojem bih vladao, morao sam imati ministre, pa iako sam imao Sv. Josipa kao prvog ministra, jedan sami ministar ne čini ministarstvo; morao bih imati jednu veliku vojsku koja bi se spremno borila u obranu prava kraljevstva moje Božanske Volje, i jedan vjerni narod koji bi za zakon imao jedino zakon moje Volje. Svega toga nije bilo, kćeri moja; zato ne mogu reći da sam sa svojim dolaskom na zemlju imao kraljevstvo moga "Fiat". Zato je naše kraljevstvo bilo za nas same, zato što još nije bio obnovljen prvotni poredak Stvaranja, kraljevsko dostojanstvo čovjeka, ali sa mojim i životom Nebeske Majke u svemu u Volji Božjoj, bilo je bačeno sjeme, oblikovan kvasac kako bi niknulo i raslo naše kraljevstvo na zemlji. Dakle, bilo su učinjene sve pripreme, izmoljene sve milosti, pretrpljene sve patnje, kako bi kraljevstvo moje Volje došlo kraljevati na zemlju. Dakle, Nazaret se može zvati polazišna točka Kraljevstva naše Volje." (Vol 24., 7-7-1928)

Slijedimo na kraju Luisu u molitvi Posvete Volji Božjoj kada kaže:

"Sveti Josipe, ti budi moj zaštitnik, čuvar moga srca i drži ključeve moje volje u svojim rukama. Ljubomorno čuvaj moje srce i ne povrati mi ga nikada više, kako bih bio siguran da neću nikada izaći iz Volje Božje."

Amen!

Preveo s talijanskog izvornika: fra Zoran Bibić, na spomen Bl. Dj. Marije Kraljice, 22.8.2017.