6.SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
Priprava na razmatranje
O, Gospodine moj Isuse Kriste, prostrta pred tvojom božanskom prisutnošću, ponizno molim tvoje premilostivo Srce da me uvede u bolno razmatranje dvadeset i četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama toliko pretrpio u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na križu. Pomozi mi i daj mi milost i ljubav da duboko suosjećam s tvojim bolnim patnjama i da ih razumijem dok budem razmatrala šesti sat tvoje Muke, od 22 do 23 sata.
A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati, prikazujem ti volju da to činim u svim satima tijekom kojih sam prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Milosrdni Gospodine, primi ovu mojunakanu koju ti iz ljubavi prikazujem i daj da ona bude na dobrobit meni i svim dušama, kao da sam uistinu i sveto ispunila ono što sam toliko željela učiniti.
O moj Isuse, u ovom trenutku ti zahvaljujem što me po molitvi pozivaš da se sjedinim s tobom. I u želji da ti što više ugodim, uzimam tvoje misli, tvoj jezik i tvoje Srce te tako želim moliti, potpuno se sjedinjujući s tvojom Svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju. Dok širim ruke da te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem.
Luisa, svezak 9, 1909-11-25
„Kćeri moja, ljudi nisu radili ništa drugo doli ranjavali moje Presveto Čovještvo, dok je vječna Ljubav djelovala u cijeloj mojoj nutrini. Tako je u mojoj agoniji vječna Ljubav, neizmjerna Ljubav, neprocjenjiva Ljubav, skrivena Ljubav – a ne ljudi – otvorila u meni duboke rane, probola me užarenim čavlima, okrunila me gorućim trnjem i dala mi piti kipuću žuč.A moje Čovještvo, ne mogavši u isto vrijeme zadržati tolika različita mučeništva, prolijevalo je velike rijeke Krvi; previjalo se i naposljetku reklo: ‘Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne moja volja, nego tvoja neka bude’ – riječi koje nisam izgovorio u ostatku Muke.”
Šesti sat
Od 22 do 23 sata
Drugi sat agonije u Getsemanskom vrtu
O moj slatki Isuse, već je prošao jedan sat otkako se nalaziš u ovome vrtu. Ljubav je u svemu zavladala i daje ti da odjednom trpiš sve ono što će ti tvoji mučitelji zadavati tijekom cijeloga tijeka tvoje pregorke Muke. Štoviše, ljubav doseže dotle da ti nanosi patnju kakvu ti tvoji mučitelji ne mogu nanijeti, u najintimnijim dijelovima tvoje Božanske Osobe. O moj Isuse, već te vidim kako teturaš, a ipak želiš hodati. Reci mi, o moje Dobro, kamo želiš poći? Ah, razumjela sam: ideš pronaći svoje ljubljene učenike. I ja želim poći s tobom, kako bih te, ako posrneš, pridržala.
Ali, o moj Isuse, evo još jedne gorčine za tvoje Srce: oni već spavaju, a ti ih, uvijek pun samilosti, zoveš, budiš i, s posve očinskom ljubavlju, opominješ te im preporučuješ bdjenje i molitvu. Vraćaš se u Vrt, ali u srcu nosiš jednu drugu bol. O Ljubavi moja, u toj boli vidim sve mlakosti duša tebiposvećenih koje se, umjesto da se u bdjenju i molitvi privinu uza te, zbog napasti, stanja duše ili nedostatka mrtvljenja, prepuštaju same sebi i, pospane, umjesto da napreduju u ljubavi i sjedinjenju s tobom, uzmiču. Koliko suosjećam s tobom, o božanski Ljubitelju, i dajem ti zadovoljštinu za sve nezahvalnosti tvojih najvjernijih. To su uvrede koje najviše žaloste tvoje preljubljeno Srce, i tolika je njihova gorčina da te dovode do bunila. Ali, Ljubavi beskrajna, tvoja ljubav, koja ti već vrije u žilama, sve pobjeđuje i sve zaboravlja. Vidim teprostrta na zemlji kako moliš, prikazuješ se, daješ zadovoljštinu i u svemu nastojiš proslaviti Oca za uvrede koje su mu nanijela stvorenja. I ja se, o moj Isuse, prostirem s tobom i zajedno s tobom želim činiti ono što ti činiš. Ali, o Isuse, milino moga srca, vidim kako ti u susret dolaze svi grijesi, naše bijede, naše slabosti, najteži zločini i najtvrđe nezahvalnosti; obrušavaju se na tebe, gnječe te, ranjavaju i nagrizaju. A ti, što činiš? Krv, koja ti vrije u žilama, suprotstavlja se svim tim uvredama, razdire žile i izlijeva se u velikim potocima, oblijeva te svega i teče na zemlju. Ti daješ krv za uvrede, život za smrt. Ah, Ljubavi moja, u kakvu testanju vidim! Već izdišeš. O, Dobro moje, slatki moj Živote, ah, nemoj umrijeti! Podigni lice od ove zemlje koju si oprao svojom Presvetom krvlju! Dođi u moje naručje! Daj da ja umrem umjesto tebe!
Ali čujem drhtav i umirući glas moga slatkog Isusa, koji govori: „Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež; ali ne moja, nego tvoja volja neka bude.“
I to već drugi put čujem od moga slatkoga Isusa. Ali što mi ovim želiš reći: „Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež“?
O Isuse, ususret ti idu sve pobune stvorenja. Tvoje riječi „Neka bude tvoja Volja“, „Neka se vrši tvoja Volja“ trebale su biti život svakoga stvorenja. A sada vidiš kako su Očevu Volju odbacili gotovo svi, pa tako tvoja stvorenja ne pronalaze život, nego smrt. A ti, u želji da dadeš život svima i da Ocu prikažeš dostojnu zadovoljštinu za sve pobune stvorenja, čak tri puta ponavljaš: "Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež, to jest duše koje su se udaljile od naše Volje i zbog toga odlaze u propast. Ovaj je kalež za mene vrlo gorak; ali ne moja, nego tvoja Volja neka bude".
Dok to izgovaraš, tvoja je gorčina toliko golema da te dovodi do krajnosti, do agonije, i samo što ne izdahneš. O moj Isuse, Dobro moje, budući da si u mome naručju, i ja se želim sjediniti s tobom; želim ti dati zadovoljštinu i suosjećati s tobom za sve manjkavosti i grijehe koje stvorenja čine protiv tvoje Presvete Volje. I molim te da uvijek i u svemu vršim tvoju Presvetu Volju. Tvoja Volja neka bude moj dah, moj zrak; Tvoja Volja neka bude moj otkucaj, moje srce, moja misao, moj život i moja smrt.
Molim te , nemoj umrijeti! Kamo ću poći bez tebe? Kome ću se uteći? Tko će mi više ikada pomoći? Za mene će sve završiti! Molim te, ne ostavljaj me. Čini sa mnom što želiš, kako ti se više sviđa, ali drži me sa sobom, uvijek sa sobom! Nedaj da ijednog trenutka budem odijeljena od tebe! Radije mi dopusti da ti ublažujem Muku, da nadoknađujem i oplakujem za sve, jer vidim da su svi grijesi, kakvi god bili, na tebi i da te pritišću.
Zato, Ljubavi moja, cjelivam tvoju presvetu glavu. Ali što vidim? Sve zle misli, a ti osjećaš gnušanje prema njima. Tvojoj presvetoj glavi svaka je zla misao trn koji te bolno probada. Ah, što je kruna od trnja koju će ti Židovi staviti! Zle misli stvorenja stavljaju na tvoju ljubljenu glavu toliko trnovih kruna da ti Krv posvuda teče, s čela i iz kose!
Isuse, suosjećam s tobom i htjela bih ti na glavu staviti isto toliko kruna slave. A da ublažim tvoju Muku, prikazujem sve anđeoske umove i tvoj vlastiti um, kako bih ti iskazala sućut i dala zadovoljštinu za sve.
O Isuse, cjelivam tvoje samilosne oči i u njima vidim sve zle poglede stvorenja koji čine da niz tvoje lice teku krvave suze. Suosjećam s tobom i želim razvedriti tvoj pogled pa stavljam preda te sve radosti i uživanja koja postoje na Nebu i na zemlji, u sjedinjenju s tvojom ljubavlju. Isuse, Dobro moje, ljubim tvoje presvete uši. Ali što čujem? U njima čujem jeku strašnih psovki, krikove osvete i proklinjanja. Nema glasa koji ne odzvanja u tvome prečistom sluhu. O Ljubavi nezasitna, suosjećam s tobom i želim te utješiti čineći da u njima odjekuje sav sklad Neba, preslatki glas tvoje Majke, žarki zazivi Magdalene i svih duša koje te ljube.
Isuse, Živote moj, još gorljiviji poljubac želim utisnuti na tvoje lice, neusporedive ljepote. Ah, to je lice koje anđeli žarko žele promatrati zbog ljepote koja ih zanosi. Pa ipak, stvorenja ga kaljaju pljuvanjem, udaraju šamarima i gaze nogama. Ljubavi moja, kako se usuđuju! Tako bih rado povikala da ih natjeram u bijeg! Suosjećam s tobom i, da nadoknadim te uvrede, odlazim k Presvetom Trojstvu tražiti poljubac Oca i Duha Svetoga, božanska milovanja njihovih stvarateljskih ruku. Odlazim i nebeskoj Majci da mi dade svoje poljupce, milovanja svojih majčinskih ruku i svoja duboka klanjanja. Sve ti to prikazujem da tako nadoknadim uvrede koje se nanose tvome presvetom licu. Slatko moje Dobro, cjelivam tvoja preslatka usta, ogorčena zbog strašnih bogohuljenja, opijanja i proždrljivosti, zbog bestidnih govora, loše izgovorenih molitava, zlih naučavanja te zbog svega zla koje čovjek čini svojim jezikom. Isuse, suosjećam s tobom i želim ublažiti gorčinu tvojih usta prikazujući ti sve hvale anđeoskih korova i dobru uporabu jezika tolikih svetih kršćana. Potištena Ljubavi moja, ljubim tvoj vrat i vidim ga opterećenog konopcima i lancima zbog grijeha stvorenja. Suosjećam s tobom i, kako bih te okrijepila, prikazujem ti neraskidivo jedinstvo Božanskih Osoba. A ja, sjedinjujući se s tim božanskim jedinstvom, širim svoje ruke i oblikujem slatki lanac ljubavi oko tvoga vrata, želeći udaljiti konopce koji tegotovo guše i čvrsto te privijam na svoje srce da ti dadem olakšanje.
Božanska Jakosti, ljubim tvoja presveta ramena. Vidim ih razderana, a meso gotovo na komade rastrgano sablaznima i zlim primjerima stvorenja. I kako bih te utješila, prikazujem titvoja presveta djela, uzorna djela Kraljice Mame i svih svetih.A ja, moj Isuse, utiskujem svoje poljupce na svaku tvoju ranu i želim u njih staviti duše koje su ti zbog sablazni bile istrgnute iz Srca, te tako iscijeliti rane tvoga presvetogČovještva. Moj izmučeni Isuse, cjelivam tvoje grudi, izranjene hladnoćom, mlakošću, protivljenjima i nezahvalnošću stvorenja. Suosjećam s tobom i, kako bih ti ublažila muku, prinosim ti uzajamnu ljubav Oca i Duha Svetoga, savršeno jedinstvo triju božanskih osoba. A ja, o moj Isuse, uranjajući u tvoju ljubav, želim ti biti obrana kako bih odbila nove udarce koje ti stvorenja zadaju svojim grijesima; i uzimajući tvoju ljubav, želim ih njome raniti da se više ne usude vrijeđati te. Želim je izliti na tvoje grudi da ti ublaži bol i iscijeli te. Moj Isuse, ljubim tvoje stvarateljske ruke. Vidim sva zla djela stvorenja koja, poput tolikih čavala, probadaju tvoje presvete ruke; tako nisi proboden samo s tri čavla, kao na križu, nego s onoliko čavala koliko zlih djela činestvorenja. Suosjećam s tobom i, kako bih ti pružila olakšanje, prikazujem ti sva sveta djela, hrabrost mučenika u prolijevanju krvi i polaganju života iz ljubavi prema tebi. Ukratko, moj Isuse, htjela bih ti prikazati sva dobra djela da ti uklonim tolike čavle zlih djela. O Isuse, ljubim tvoja presveta stopala, uvijek neumorna u traženju duša. U njima obuhvaćaš sve korake stvorenja, ali mnoga od njih ti bježe, a ti bi ih želio zaustaviti. Svaki njihov zao korak osjećaš kao čavao koji ti zabijaju. A ti se želiš poslužiti tim istim čavlima da ih prikuješ uz svoju ljubav. No tolika je bol koju osjećaš i toliki napor koji ulažeš kako bi ih prikovao uz svoju ljubav da sav drhtiš.Bože moj i Dobro moje, suosjećam s tobom i, kako bih te utješila, prinosim ti korake dobrih redovnika i svih vjernih duša koje izlažu svoj život za spasenje duša. U ovim satima želiš dati prvo mjesto ljubavi; drugo mjesto svim grijesima, za koje okajavaš, daješ zadovoljštinu, proslavljaš Oca i ublažavaš Božansku Pravdu; a treće Židovima. Tako pokazuješ da muka koju će ti zadati Židovi neće biti drugo doli vanjski izraz tvoje dvojake pregorke muke koju ti nanose ljubav i grijeh. I zato vidim u tvome Srcu sve sabrano: koplje ljubavi, koplje grijeha, a očekuješ i treće koplje – koplje Židova. A tvoje Srce, kao ugušeno ljubavlju, trpi silovite pokrete, nestrpljive izljeve ljubavi, želje koje te spaljuju i žarke otkucaje koji bi htjeli dati život svakom srcu. I upravo tu, u Srcu, osjećaš svu bol koju ti nanose stvorenja koja, svojim zlim željama, neurednim strastima i profanim otkucajima, umjesto da žele tvoju ljubav, traže druge ljubavi.Isuse, koliko li trpiš! Vidim kako gubiš svijest pod valovima naših nepravdi i zloća. Suosjećam s tobom i želim ublažiti gorčinu tvoga trostruko probodenog srca, prikazujući ti vječne slatkoće i preslatku ljubav drage Majke Marije te ljubav svih tvojih istinskih ljubitelja. I sada, moj Isuse, daj da moje siromašno srce primi život od ovoga tvoga Srca, kako bih od sada živjela samo s tvojim srcem. Daj da u svakoj uvredi koju budeš primio uvijek budem spremna ponuditi ti jedno olakšanje, jednu utjehu, zadovoljštinu i čin ljubavi koji nikada ne prestaje.
Razmatranja i odluke
U drugom satu Getsemanija na Isusa se sručuju svi grijesi svih vremena, prošlih, sadašnjih i budućih, i on ih sve uzima na sebe kako bi potpuno proslavio Oca. Isus Krist je dakle okajao, molio i u svome Srcu osjetio sva naša duševna stanja, a da nikada nije prestao moliti. A mi, molimo li uvijek, u kakvu god se stanju duše nalazili: hladni, tvrdi, napastovani? Jesmo li ustrajni u molitvi? Predajemo li Isusu patnju svoje duše kao zadovoljštinu i utjehu, kako bismo postali što sličniji njemu, misleći da je svako stanje duše jedna njegova muka? Svaku Isusovu muku koju trpimo moramo staviti oko njega kako bismo ga utješili i ublažili mu bol. I kad bi bilo moguće, trebali bismo mu reći: “Ti si previše trpio, otpočini; mi ćemo trpjeti umjesto tebe.”
Klonemo li ili stojimo hrabro podno Isusovih nogu, prikazujući mu sve što trpimo, kako bi Isus u nama pronašao svoje vlastito čovještvo? Jesmo li mi čovještvo Isusu Kristu? A što je činilo Isusovo Čovještvo? Proslavljalo je svoga Oca, okajavalo grijehe i molilo za spasenje duša. A mi, u svemu što činimo, obuhvaćamo li u sebi te tri Isusove nakane, tako da možemo reći: obuhvaćamo u sebi cijelo Čovještvo Isusa Krista?
U našim tminama nastojimo li da u drugima zasja svjetlo istine? I kada žarko molimo, molimo li na nakanu da otopimo led tolikih srca otvrdnulih u grijehu? Isuse moj, kako bih suosjećala s tobom i podigla te iz potpunog klonuća u kojem se nalaziš, uzdižem se sve do Neba i sjedinjujem se s tvojim Božanstvom te ga stavljam oko tebe kako bih od tebe udaljila sve uvrede stvorenja. Želim ti prikazati tvoju ljepotu kako bih od tebe udaljila ružnoću grijeha, tvoju svetost kako bih udaljila užas svih onih duša koje su mrtve milosti i zbog kojih osjećaš toliku odvratnost. Želim ti prikazati tvoj mir kako bih od tebe udaljila nesloge, pobune i nemire svih stvorenja, tvojsklad kako bih okrijepila tvoj sluh od valova tolikih zlih glasova. Isuse moj, želim ti prikazati mnoge božanske čine zadovoljštine za sve uvrede koje te napadaju, koje kao da ti žele zadati smrt. I ja ti, tvojim vlastitim činima, želim dati život. A zatim, o moj Isuse, želim izliti jedan val tvoga Božanstva na sva stvorenja da se po dodiru tvoga Božanstva više ne usude vrijeđati te. Samo ću tako, o moj Isuse, moći suosjećati s tobom zbog svih uvreda koje primaš od stvorenja.O Isuse, slatki moj Živote, neka se moje molitve i moje patnje uvijek uzdižu prema Nebu kako bi po njima svima zasjalo svjetlo milosti i kako bih u sebe upila tvoj vlastiti život.
Prikazanje i zahvala
Moj ljubljeni Isuse, ti si me pozvao da u ovom satu tvoje Muke budem s tobom i ja sam se odazvala. Činilo mi se da te čujem kako tjeskoban i žalostan moliš i prikazuješ zadovoljštinu te kako, ganutim i dirljivim glasom, moliš i vapiš za spasenjem duša.
Nastojala sam te slijediti u svemu. I sada, budući da te moram ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost reći ti: „hvala” i „blagoslivljam te”.
Da, Isuse, tisuću i tisuću puta ponavljam „hvala ti” i „blagoslivljam te” za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas. Hvala ti i blagoslivljam te za svaku kap krvi koju si prolio, za svaki uzdah, za svaki otkucaj Srca, za svaki korak, riječ i pogled, za svaku gorčinu i uvredu koju si podnio.
Sve što si učinio, svaki tvoj čin, moj Isuse, želim obilježiti jednim „hvala” i jednim „blagoslivljam te”.
O Isuse, daj da iz cijeloga moga bića neprekidno izvire rijeka hvale i blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla rijeku tvojih blagoslova i zahvala.
O Isuse, privini me uz svoje Srce i svojim presvetim rukama na svaku poru moga bića stavi svoj „blagoslivljam te” i daj da iz mene ne izlazi ništa drugo doli trajni hvalospjev ljubavi prema tebi.