DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
Druga korizmena nedjelja
Križ … Svjetlo koje rasvjetljuje
Draga braćo i sestre, Fiat!
Evanđelje ove Druge korizmene nedjelje donosi izvještaj o Isusovu Preobraženju (usp. Mt 17, 1–9). Uzevši sa sobom trojicu apostola, Petra, Jakova i Ivana, odvede ih na visoku goru.
Ondje se dogodio taj jedinstveni događaj: Isusovo lice „zasja kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost“ (r. 2). Na taj je način Gospodin dopustio da u njemu zasja božanska slava, koju se moglo shvatiti vjerom u njegovo propovijedanje i njegova čudesna djela. Preobraženje je bilo popraćeno ukazanjem Mojsija i Ilije, koji su „razgovarali s njim“ (r. 3).Sada, kada je odlučno krenuo prema Jeruzalemu, gdje će biti osuđen na smrt raspećem, Isus je želio pripraviti svoje na tu sablazan, sablazan Križa, koja je preteška za njihovu vjeru, a ujedno im unaprijed navijestiti svoje Uskrsnuće, očitujući se kao Mesija, Sin Božji. Pripremao ih je za taj žalosni i vrlo bolni trenutak. Već im se, naime, objavljivao kao Mesija drukčiji od njihovih očekivanja, drukčiji od onoga kako su zamišljali Mesiju i kakav bi Mesija trebao biti: ne moćan i slavan kralj, nego ponizan i nenaoružan sluga; ne gospodar velikog bogatstva, znaka blagoslova, nego siromah koji nema gdje nasloniti glavu; ne patrijarh s mnogim potomcima, nego neoženjen čovjek bez doma i gnijezda. To je doista obrnuta objava Boga, a vrhunac toga sablažnjivog obrata jest Križ. No upravo će po Križu Isus doći do slavnog Uskrsnuća, koje će biti konačno, a ne poput ovoga Preobraženja koje je trajalo tek trenutak, tek čas. Preobražen na gori Taboru, Isus je htio pokazati svojim učenicima svoju slavu, ne da bi ih poštedio Križa, nego da bi im pokazao kamo Križ vodi. Oni koji umiru s Isusom, s Isusom će i uskrsnuti. Križ je vrata Uskrsnuća. Tko se s njim bori, s njim će i pobijediti. To je poruka nade sadržana u Isusovu Križu, koja nas poziva da budemo postojani u svome životu. Kršćanski Križ nije ukras doma niti predmet koji se nosi, nego poziv na onu ljubav kojom se Isus žrtvovao da bi spasio čovječanstvo od zla i grijeha. U ovom korizmenom vremenu s pobožnošću promatramo lik Raspetoga, Isusa na Križu: to je znak kršćanske vjere, znak Isusa koji je za nas umro i uskrsnuo. Neka Križ obilježava etape našega korizmenog hoda, kako bismo sve dublje razumjeli težinu grijeha i vrijednost žrtve kojom nas je Spasitelj sve spasio
U kratkom odlomku od 1901-09-15 Isus je Luisi objasnio da se izbjegavanjem Križa ostaje u tami te da samo Križ donosi svjetlo. Luisa je vidjela svoga ljubljenoga Isusa kako dolazi sav u slavi, s njegovim ranama sjajnijima od sunaca i s Križem u ruci. U isto je vrijeme vidjela i jedan kotač s četiri dijela koji su se pružali prema van, a činilo se da jedan od tih dijelova izbjegava svjetlo i ostaje u tami. U toj su tami ljudi ostajali kao da su napušteni od Boga, a događali su se krvavi ratovi protiv Crkve i među njima samima. Činilo se da se riječi koje je blagoslovljeni Isus ranije izgovorio ostvaruju ubrzanim tijekom. Gledajući sve to, ganut samilošću, naš se Gospodin približio tamnom dijelu i bacio na nj Križ koji je držao u ruci, govoreći snažnim glasom: „Slava Križu!“ I činilo se da taj Križ ponovno doziva svjetlo, a narodi su se, prenuti, obraćali za pomoć i spasenje. Isus je ponovio: „Sva će slava i sav trijumf pripasti Križu; inače će lijekovi samo pogoršati zla; stoga Križ, samo Križ!
don Marco