KNJIGA NEBA, 13. svezak, 28. studenog 1921.
More
Božje Volje i maleni čamac svjetlosti.
Nalazeći se u svojemu uobičajenom stanju, odjednom sam se našla u neizmjernome moru svjetlosti - nije mu se nazirao ni početak ni kraj. Vidjela sam i maleni čamac u potpunosti napravljen od svjetlosti. Bilo je različitih nijansi, jednih sjajnijih od drugih, ovisno o dijelovima čamca. Ovaj mali čamac plovio je morem svjetlosti nevjerojatnom brzinom. Ostala sam zadivljena, pogotovo vidjevši kako uranja u more i nestaje iz vida, a kasnije se opet pojavljuje. I dok je bio daleko, uranjajući u more, našao bi se ponovno na istome mjestu odakle je krenuo. Moj je uvijek ljubljeni Isus uživao gledajući taj mali čamac, pozvao me i rekao:
"Kćeri moja, more koje vidiš moja je Volja. Moja je Volja svjetlost i
nitko ne može preploviti ovo more osim onoga tko želi živjeti od svjetlosti.
Čamac koji prelazi ovo more s toliko miline duša je koja živi u mojoj Volji.
Njezinim trajnim življenjem u mojoj Volji ona diše zrak moje Volje; moja Volja
ju je oslobodila od drveta, jedara, sidra i jarbola te ju pretvorila u
potpunosti u svjetlost. Nastavljajući svoje djelovanje u mojoj Volji, duša se
prazni od sebe i puni svjetlošću.
Ja sam kapetan ovoga čamca. Vodim ga vlastitom brzinom, uranjam
radi odmora i dajem mu vremena da s povjerenjem primi tajne moje Volje. Nitko ga
drugi ne zna voditi jer ne poznaje more; zato vođenje ne bih povjerio nikome
drugom. Biram vodiča kao promatrača i slušatelja velikih čuda koja moja Volja
čini. Tko bi ikada bio sposoban upravljati vožnjama u mojoj Volji? U jednome
trenutku Ja mogu proći toliko koliko bi drugim vodičima za to trebalo jedno
stoljeće."
Zatim je dodao: "Vidiš li kako je lijep? Plovi, uranja i
vraća se na početak. To je vječnost koja ga okružuje zadržavajući mu stabilnost
u jednoj točki. To je moja nepromjenjiva Volja koja ga potiče da plovi
vječnošću bez početka i kraja; i dok plovi, nalazi se na čvrstoj točki moje
nepromjenjivosti. Pogledaj sunce: i kad se ne miče, u jednome trenutku njegova
svjetlost prekriva cijelu zemlju. Jednako je i s ovim čamcem: sa Mnom je
nepromjenjiv i ne miče se s točke na koju ga je moja Volja postavila. Izišao je
iz vječne točke i tamo ostaje. I ako se čini da plovi, to su njegova djela koja
se šire posvuda poput svjetlosti sunca. To je čudo: putovati i biti nepomičan.
Takav sam Ja; i onoga koji živi u mojoj Volji moram takvim učiniti.
Želiš li znati tko je taj čamac? To je duša koja živi u mojoj
Volji. Dok čini svoja djela u mojoj Volji, ona putuje dajući mojoj Volji
priliku da iz svojega središta iznjedri mnoga druga djela milosti, ljubavi i
slave. Ja, njezin kapetan, vodim ta djelovanja i putujem s njime kako bi bio
dostojan moje Volje. Pritom se jako zabavljam jer vidim malu kćer svoje Volje
kako trči sa Mnom, a ostaje nepomična. Bez nogu, a korak je svima; bez ruku, a
pokret je svih djela; bez očiju, a u svjetlu je moje Volje više od očiju i
svjetlo za sve. O, kako dobro oponaša svojega Stvoritelja! Kako postaje slična
Meni! Samo u mojoj Volji može postojati pravo oponašanje. Čujem svoj najslađi i
stvaralački glas kako mi odzvanja u uhu: ‘Načinimo čovjeka na našu sliku i
priliku.’ I s neizmjernom radošću govorim: 'Evo mojih slika! Prava su mi
Stvaranja vraćena! Svrha za koju sam stvorio čovjeka jest ispunjena!' Jako sam
sretan i pozivam cijelo Nebo da se raduje."