SVETKOVINA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

 

Draga braćo i sestre, Fiat!

Danas slavimo svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.

U liturgiji ove svetkovine čitamo Evanđelje o Navještenju (Lk 1, 26-38), koje nam donosi dijalog anđela Gabrijela i Blažene Djevice Marije. "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom", kaže joj Božji glasnik, otkrivajući njezin najdublji identitet – njezino "ime", kako ju Bog prepoznaje: "milosti puna". Taj nam je izraz poznat još od djetinjstva jer ga izgovaramo svaki put kad molimo "Zdravo Marijo" i nudi nam objašnjenje otajstva kojeg danas slavimo.

Naime, Marija je od trenutka njezina začeća bila posuda osobite Božje naklonosti. U svom vječnom naumu Bog ju je odabrao za Majku svoga Sina koji će postati čovjekom. Zbog toga je ona sačuvana od istočnoga grijeha te u potpunosti uključena u život Božje Volje. Dakle, anđeo ju je nazvao imenom koje implicitno znači "oduvijek ispunjena Božjom ljubavlju" i njegovom milošću.

"Anđeo Gabrijel uđe k njoj." Lijepo je razmišljati o tome kako Bog dolazi k nama, nježno nas dotiče u našoj svakodnevici, u našim domovima.

Prve riječi anđela nisu tek pozdrav, već poziv na radost: "Raduj se, budi sretna, veseli se." Tu nema zapovijedi ili sugestije da Marija učini ovo ili ono – u toj riječi odzvanja poziv da se otvorimo radosti, poput vrata koja se otvaraju suncu. Bog dolazi, približava nam se, grli nas i donosi obećanje sreće.

Druga riječ anđela otkriva razlog te radosti: "Milosti puna." Ovo je novi izraz, nikada prije spomenut u Bibliji: Marijo, ti si ispunjena Bogom. On ti je naklonjen, zaljubljen je u tebe, dao ti je sebe u potpunosti i ispunio te svojom prisutnošću.

Anđeo ju naziva "milosti puna", a kršćanski je narod naziva "Bezgrešnom". To je isto. Marija nije "milosti puna" zato što je rekla "da" Bogu, već zato što je Bog rekao "da" njoj, i to još prije njezina odgovora. Isto Bog govori svakome od nas: svi smo mi ljubljeni upravo onakvi kakvi jesmo, sa svim našim slabostima i vrlinama. Svatko je od nas ispunjen Božjom ljubavlju, bilo dijete ili odrasla osoba – svi smo ispunjeni nebom.

Marijine prve riječi nisu "da", već pitanje: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Ona stoji pred Bogom sa svojim ljudskim dostojanstvom, sa svojom ženstvenošću i potrebom da razumije. Tek nakon toga otvara se najvelikodušnijem odgovoru na svijetu: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi."

Marijina priča biva i pričom svakoga od nas. Anđeo ponovno dolazi u našu svakodnevicu i govori nam: "Raduj se, milosti si pun! Bog je u tebi i ispunja tvoj život svojom snagom."

Otajstvo Bezgrešnog začeća izvor je unutarnje svjetlosti, nade i utjehe. Usred životnih nedaća i protivljenja koje čovjek doživljava u sebi i oko sebe, Marija, Majka Kristova, govori nam da je milost jača od grijeha, da je Božje milosrđe moćnije od zla i da može zlo preobraziti u dobro.

Nažalost, svakodnevno svjedočimo prisutnosti zla – u odnosima, događajima, i u samima sebi. Svetopisamski nam tekstovi otkrivaju da je korijen svakoga zla neposlušnost Božjoj Volji, te da je smrt zavladala jer je ljudska sloboda popustila napasti Zloga.

8. prosinca 1927. Isus je rekao Luisi da je Bezgrešna Marija bila "malo svjetlo" ljudskog roda jer je njezino podrijetlo bilo zemaljsko. No, ona je uvijek bila kći svjetla, jer nikakva mrlja nije uprljala to svjetlo. Znaš li u čemu je sva njezina veličina, tko joj je dao kraljevstvo, tko je stvorio u njoj mora svjetlosti, svetosti, milosti, ljubavi, ljepote i moći, iznutra i izvana? Ono što je ljudsko ne zna činiti velike stvari niti ih darivati. Stoga bi nebeska Kraljica ostala malo svjetlo da nije svoju volju stavila po strani, volju u kojoj je bilo uliveno to malo svjetlo, dopuštajući da je potpuno prožme Božja Volja. Ova se "mala svjetlost" stopila s beskrajnim Suncem Božje Volje, koje ju je posve ispunilo, stvarajući mora svjetla, milosti i svetosti, ukrašavajući je toliko da je postala sva lijepa, sa nijansama svih božanskih ljepota, toliko da je zadivila svog Stvoritelja.  

Marijino Bezgrešno začeće, premda lijepo i čisto, uvijek je bilo "malo svjetlo"; ne bi imalo ni snage niti dovoljno svjetla da stvori mora svjetlosti i svetosti da Božja Volja nije potpuno prožela tu malu svjetlost i pretvorila je u Sunce. Ta mala svjetlost koja je bila volja nebeske Vrhovne Kraljice, postala je Sunce tek kad se rastvorila u Suncu Božjega Fiat (Božje Volje, op. prev.), dopuštajući da ju ono vodi i njome vlada.

To je bilo veliko čudo -  Kraljevstvo Božje Volje u njoj. Sve što je činila bilo je svjetlo, jer je imala Sunce Božje Volje u sebi. Hranila se svjetlom; iz nje nije ništa izlazilo što nije bilo svjetlo jer je imala Sunce Božje Volje u svojoj vlasti. Iz njega je crpila svjetlosti koliko god je željela. A budući da se svjetlost širi, vlada, oplođuje, osvjetljava i grije, nebeska se Kraljica, sa Suncem Božje Volje koje je imala, širila u Bogu. Vlašću Sunca Božje Volje u sebi privolila ga je da siđe na zemlju, u njoj se začela Vječna Riječ, te je osvjetljavala i grijala ljudski rod.  

Marija je sve činila po snazi Kraljevstva Božje Volje koje je posjedovala. Sve ostale njezine povlastice i darovi mogu se nazvati ukrasima ove Majke Kraljice, ali prava bit svega njezina bogatstva, njezine uzvišenosti, ljepote, veličine i suverenosti leži u činjenici da je posjedovala Kraljevstvo Božje Volje. Dakle, o njoj (o Mariji, op. prev.) se uglavnom govori spominjući ono vidljivo, poznato i manje vrijedno, ali o onom najvažnijem nitko ne govori. To pokazuje da ljudi malo znaju, ili ništa, o Božjoj Volji. Upravo zbog toga ostaju nijemi pred tim velikim otajstvom.

don Marco 
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)