TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU - NEDJELJA BOŽJE RIJEČI

 

Razmišljanje uz 3. nedjelju kroz godinu

Draga braćo i sestre, Fiat!

Današnja liturgija snažno ističe duboki identitet Crkve: mi smo narod sabran i ujedinjen Božjom Riječju. Mi smo narod spašen zahvaljujući stvarnoj Kristovoj prisutnosti, jer on (kao i na svakoj Euharistiji) danas stoji među nama kao Mesija i Spasitelj.

U prvom čitanju, u prikazu iz Staroga zavjeta, vidimo kako, kad se Božji narod okuplja, postoje određeni oblici ponašanja koji su i nama poznati iz liturgijskog slavlja: čita se Božja Riječ, zajednica ustaje, kleči, klanja se, sluša tumačenje Riječi, te u vjeri kliče Gospodinu: „Amen! Amen!“.

I u Evanđelju Božja Riječ okuplja zajednicu: svečano se proglašava sabranom narodu koji je pozvan pozorno slušati. Ta se Riječ tumači kao navještaj nade, radosti i oslobođenja. No, tek s Isusom ona biva u potpunosti ispunjena „danas“ – u njemu se Otajstvo ostvaruje.
Isus daje kratko tumačenje i u njemu se otkriva kao Mesija Spasitelj. Mještani Nazareta nisu spremni, ne prepoznaju Božje djelovanje; mnoštvo se uznemiruje, vlastiti ga sunarodnjaci ne prihvaćaju, drže ga ludim i proglašavaju bogohulnikom, pa ga čak žele protjerati.
Usprkos tome, Isus je jasan: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” 

Izaijin proročki tekst: “Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.”

Mesija, Gospodin Isus Krist, Pomazanik je Božji (u Starome zavjetu ga nazivaju raznim imenima) i donosi radosnu vijest o beskrajnoj Božjoj ljubavi prema svima. Riječ „siromasi“ ovdje uključuje: siromahe duhom, materijalno siromašne, ponizne, one koji čekaju i uzdaju se u providnost nebeskoga Oca. No „siromah“ je zapravo svaki čovjek, jer nitko nije gospodar vlastitoga života – svi smo slabi, krhki i grešni.

Isus jest Evanđelje, on je Radosna vijest – on donosi radost i nadu svakome.
On daje istinsko oslobođenje od svakoga ropstva, donosi svjetlo istine i smisao našemu životu i svemu što radimo („Gospodin slijepima daje vid“).
Isus donosi pravu slobodu pred svakim moralnim ili materijalnim ugnjetavanjem, pred izrabljivanjem, nepravdom i manipulacijom; pred ograničenjima i vlastitom grešnošću.
Isus donosi svaku milost i milosrđe, svako obnavljanje – nudi mogućnost ponovnog početka, obnove svega, vjerovanja, pa i onoga što se čini nemogućim.
On sve to ostvaruje “danas”. I nama to Isus čini u svakome trenutku, a osobito sada u Euharistiji. Nama koji smo njegov narod, udovi njegova Tijela, on i dalje djeluje kao Mesija i Spasitelj te nam daje snagu da nosimo tu Radosnu vijest svijetu.

U objavi od 22. kolovoza 1931., Isus je Luisi Piccarreti rekao da djela učinjena u Božjoj Volji imaju takvu snagu da postaju „božanski glasnici“ koji se s zemlje uzdižu prema nebesima. Pošto ti glasnici potječu iz same Božje Volje, a šalje ih stvorenje koje u njoj djeluje i živi, oni imaju slobodan ulaz u nebesku Domovinu te donose radosnu vijest da zemlja želi Kraljevstvo Božje Volje. Ondje živi jedna mala duša u progonstvu, neprestano se služeći upravo tom Voljom koja kraljuje na nebu, kako bi je zazvala da siđe i zavlada na zemlji na isti način.

Ti „glasnici svjetla“ kriju u sebi velike tajne. Već je sama Božja Volja – koja se uspoređuje sa svjetlošću – čuvarica svega božanskoga i ljudskoga, i zna čuvati prave tajne. Dok se izvana vidi tek svjetlost, unutar sebe ona skriva sve tajne i sve stvarnosti – ništa joj ne može izmaći. To svjetlo sadrži otajstvo cijele povijesti stvaranja i povjerava svoje tajne samo onome tko želi živjeti u njezinoj svjetlosti. Zapravo, svjetlo Božje Volje osposobljava dušu da primi i razumije Božje tajne. Ako je potrebno, priprema je čak i da položi život, kako bi se ostvarila svrha stvaranja: da Božja Volja kraljuje, kako na nebu, tako i na zemlji.

Prema tome, budemo li pozorni da uvijek živimo u Božjoj Volji, ona će nam povjeriti sve tajne povijesti stvaranja, u našu će dušu pohraniti svu svoju radost, ali i svoje najdublje boli. Božja Volja će, svojom treperavom svjetlosti, poput kista slikati u nama sunce, nebesa, zvijezde, more i prekrasno cvijeće. Naime,  kad Božja Volja govori, ne zadovoljava se samo riječima; njezinoj neiscrpnoj ljubavi i neizmjernoj svjetlosti riječi nisu dovoljne - ona želi činiti djela. Dok nam povjerava otajstva svojom stvaralačkom moći ona oblikuje novo stvaranje u nama. Ne zadovoljava se samo izreći svoje tajne, nego želi i ostvariti djela koje te tajne jesu. Stoga će se u onome tko živi u Božjoj Volji vidjeti „nova nebesa” i “sunca” još sjajnija od same stvorene stvarnosti.

Božja Volja gori od želje da neprestano djeluje, ali traži nekoga tko bi je htio slušati i primiti njezinu stvaralačku snagu, kako njezina djela ne bi ostala neostvarena. Kako bi bila sigurna, Božja Volja traži samu sebe u duši i prepoznaje da su njezina djela zaštićena Fiat-om (Božjom Voljom, op.prev.) duše. Zato se ne štedi ni u čemu; ondje čini najljepša djela i najveća čudesa.

don Marco 
Udruga Luisa Piccarreta (Corato)