KNJIGA NEBA, 13. svezak, 22. prosinca 1921.

 

Jedino djelovanje iz ljubavi prema Bogu drži duše otvorenima za primanje svih njegovih milosti. Božja Volja najveća je od svih kreposti.

Dok sam se nalazila u svojemu uobičajenu stanju, moj uvijek ljubljeni Isus pokazao se u zasljepljujućoj svjetlosti; i to svjetlo, pretvarajući se u kišu svjetlosti, slijevalo se na duše. No mnoge duše nisu primile te zrake svjetlosti. Činile su se zatvorenima, a zrake su pronalazile put samo do duša otvorenih za primanje svjetlosti.  Moj mi slatki Isus reče:
Kćeri moja, val moje milosti ulazi u duše koje djeluju iz čiste ljubavi. Jedino namjera da Me ljube drži duše otvorenima za prihvaćanje struje svih mojih milosti. Ja sam ljubav - i one su ljubav, i zato su u neprekidnim strujama ljubavi prema Meni i Ja prema njima. S druge strane, oni koji djeluju s ljudskom svrhom za Mene su zatvoreni; njihova je struja otvorena za sve što je ljudsko, tako da primaju struju ljudskih težnji. Onaj tko djeluje s namjerom da griješi, prima struju krivnje, a onaj tko djeluje s đavolskom namjerom, prima struju pakla. Namjera djelovanja daje čovjeku različite nijanse: preobražava ga u nešto lijepo ili u nešto ružno, u svjetlost ili u tamu, u svetost ili u grijeh. Kakva je svrha djelovanja, takav je čovjek. Zato moja struja ne ulazi u svakoga: i budući da su je zatvorene duše odbile, izlijeva se još snažnije i obilnije na otvorene duše.

Rekavši to, nestao je, no kasnije se vratio i dodao:
Možeš li mi reći zašto Sunce osvjetljava cijelu Zemlju? Zato što je puno veće od Zemlje i može je obuhvatiti cijelu svojom svjetlošću. Da je Sunce manje, osvijetlilo bi samo dio, a ne sve jer veće stvari obavijaju i upijaju manje.

Dakle, moja je Volja najveća od svih kreposti; zato sve kreposti ostaju umanjene i uronjene u moju Volju. Štoviše, pred krepošću svetosti moje Volje, druge kreposti drhte od poštovanja prema mojoj Volji. Ako kreposti bez moje Volje misle da čine nešto veliko, u dodiru sa svetošću i moći moje Volje, shvaćaju da nisu učinile ništa; i da bih im dao pečat kreposti, prisiljen sam ih uroniti u neizmjerno more moje Volje. Moja Volja ne samo da ima nadmoć nad svime već daje različite nijanse ljepote krepostima. Obavija ih božanskim nijansama, nebeskim sjajem i blistavom svjetlošću. Uistinu, ako kreposti nisu prekrivene mojom Voljom, mogu biti dobre, ali nedostaje im ljepota koja oduševljava, očarava i zanosi Nebo i zemlju.

Potom me moj slatki Isus prenio izvan mojega tijela i pokazao mi kako se ispod mora otvaraju vodeni kanali koji se podzemnim putem probijaju i preplavljuju temelje gradova. Na nekim su se mjestima zgrade urušavale, dok su na drugim mjestima nestajale u vodenim provalijama koje su ih progutale pod zemlju. I sav u tuzi, Isus reče: Čovjek ne želi prestati i moja je pravda prisiljena kazniti ga. Mnoge će gradove pogoditi voda, vatra i potresi. A ja sam rekla: Ljubavi moja, što to govoriš? Nemoj to učiniti! I dok sam ga željela moliti, nestao je.