KNJIGA NEBA, 13. svezak, 17. siječnja 1922.

 

Svako je dobro djelo koje stvorenje čini gutljaj života koji daje svojoj duši.

Pratila sam svojega slatkog Isusa u njegovoj Muci. U jednom sam se trenutku našla izvan svojega tijela i vidjela kako mojega vječno ljubljenog Isusa vuku ulicama, gaze i tuku više nego tijekom same Muke. Postupaju s Njim tako okrutno i divljački da je mučno i gledati. Prišla sam svojemu Isusu kako bih ga izvukla ispod nogu tih neprijatelja. Izgledali su poput utjelovljenih demona. Bacio se u moje naručje kao da je čekao moju obranu. Položila sam ga na svoj krevet.

Nakon nekoliko minuta tišine, kao da se želio odmoriti, rekao mi je: Kćeri moja, vidiš li kako u ovim tužnim vremenima zlo i strasti slave te pobjedonosno hodaju svim putovima, dok se dobrota gazi, tuče i uništava?

Dobro sam Ja - nema dobra djela koje duša može učiniti bez mene. Svako je dobro djelo koje stvorenje čini gutljaj života koji daje svojoj duši. Stoga, što više dobrih djela čini stvorenje, to više raste život njegove duše čineći je jačom i spremnijom za činjenje novih dobrih djela. No da bi ta djela bila oslobođena bilo kakvoga otrova, moraju biti ispravna i neovisna o ljudskim motivima te učinjena samo da se svide meni. U protivnome, nema jamstva da čak i najljepša djela - i ona koja se čine najsvetijima - nemaju u sebi otrova! A Ja, koji sam čista Dobrota, izbjegavam takva onečišćena djela i ne dajem im život. Iako se čini da su dobra, lišena su života, a duše se hrane hranom koja im donosi smrt. Zlo duši oduzima milost, izobliči je i prisiljava da proguta otrov tako da odmah umire. Jadna stvorenja, stvorena za život, sreću i ljepotu! Grijeh im daje samo gutljaje smrti, nesreće i ružnoće, koji isisavaju sve njihove životne sokove i pretvaraju ih u suho drvo spremno za još jače izgaranje u paklu.