KNJIGA NEBA, 13. svezak, 25. prosinca 1921.

 

Isusovo Čovještvo hranilo se njegovom Voljom. Isusu je najbliža duša koja živi u Božjoj Volji. 

Dok sam se nalazila u svojemu uobičajenu stanju, moj slatki Isus pojavio se kao malo Dijete drhteći sav od hladnoće. Bacivši se u moje naručje, rekao mi je:
Kako je hladno, kako je hladno! Ugrij me, molim te, nemoj dopustiti da se više smrzavam. Stisnula sam ga uza srce rekavši mu: U svojemu srcu imam tvoju Volju, stoga će njezina toplina biti više nego dovoljna da te ugrije. Potpuno zadovoljan, Isus je odgovorio:
Kćeri moja, u mojoj je Volji sve; tko nju posjeduje, može mi dati sve. Moja Volja bila je sve za mene: začela me, rodila, omogućila mi rast i oblikovala. Moja je draga Majka mogla sudjelovati u tome dajući mi svoju krv jer je u njoj bila moja Volja. Da nije imala moju Volju, ne bi mogla doprinijeti mojemu Čovještvu. Dakle, moja izravna Volja i moja Volja prisutna u mojoj Majci dale su mi život. Ono što je ljudsko nije imalo moć nada mnom niti mi je moglo išta dati; jedino me Božja Volja hranila svojim dahom i dovela na svijet. No, misliš li da sam se smrzavao od hladnoće zraka? Ah, ne! Smrzavala me hladnoća srca, a nezahvalnost me navela na gorke suze pri mojemu prvom dolasku na svijet. Moja ljubljena Majka smirila je moj plač iako je i Ona plakala. Naše su se suze miješale i, izmjenjujući prve poljupce, dali smo oduška našoj ljubavi. Naš je život trebao biti pun tuge i suza, stoga me moja Majka ponovno stavila u jaslice vrativši me plaču da jecajima, suzama i uzdasima pozovem svoju djecu da me slušaju.

No, znaš li tko je nakon moje Majke bio prvi koga sam svojim suzama pozvao da mi bude blizu u jaslicama i da bih dao oduška svojoj ljubavi? To si bila ti, malena kćeri moje Volje. Bila si toliko malena da si nadmašila moju dragu Majku u malenosti toliko da sam te mogao držati blizu sebe u svojim jaslicama i mogao sam izliti svoje suze u tvoje srce. Te suze zapečatile su moju Volju u tebi i učinile te zakonitom kćeri moje Volje. Moje se srce radovalo gledajući kako se vraća u tebe, cjelovito u mojoj Volji, i gledajući sve što je moja Volja učinila u Stvaranju. To je bilo bitno za mene: prilikom svojega prvog dolaska na svjetlo ovoga svijeta trebao sam obnoviti prava Stvaranja i primiti slavu kao da stvorenje nikada nije izišlo iz moje Volje. Zato su prvi poljubac i prvi darovi moje dječje dobi bili za tebe.

Odgovorila sam: Ljubavi moja, kako je to moguće ako tada još nisam postojala? A Isus je rekao:
U mojoj je Volji sve postojalo. Vidio sam te tada baš kao što te vidim sada i sve milosti koje sam ti dao nisu ništa drugo nego potvrda onoga što ti je bilo dano od vječnosti. I ne samo da sam vidio tebe nego sam u tebi vidio svoju malu obitelj koja će živjeti u mojoj Volji. Kako sam zbog toga bio sretan! Te duše smirivale su moj plač, grijale me, okruživale poput krune i branile od zlobe drugih stvorenja.

Ostala sam zamišljena i sumnjičava, a Isus reče: 

Kako to? Zašto sumnjaš? Još ti nisam rekao ništa o odnosu sebe i duše koja živi u mojoj Volji. Zasad ću ti reći da je moje Čovještvo živjelo od neprestanoga izlijevanja Božje Volje. Da sam udahnuo i jedan dah neoživljen Božjom Voljom, to bi bilo moje poniženje i smanjivanje moje plemenitosti. Dakle, duša koja živi u mojoj Volji najbliža je meni i svemu što je moje Čovještvo činilo i trpjelo; Ono je prvo među svima koji primaju blagodati koje ima u sebi moja Volja.