VIJESTI IZ CORATA

Iz Ukrajine, zemlje ranjene ratom, stiglo je oko 60 hodočasnika. Sa sobom su donijeli najjednostavniju i najveću želju: mir. Ne samo mir za svoju domovinu nego i za svoje obitelji, djecu i drage ljude koji su ostali u zemlji u kojoj rat i danas donosi bol, strah i rastanke.

Tako je Corato, Luisin grad, za njih postao mjesto nade.

Pred kućom i na mjestima koja čuvaju uspomenu na službenicu Božju Luisu Piccarretu hodočasnici su iznijeli svoje nakane, suze i iščekivanja. Zamolili su Luisu da prati njihove molitve i zagovara ih kako bi se dar mira vratio u njihovu zemlju.

Posebno je znakovito što mir zauzima tako duboko mjesto upravo u Luisinim spisima. Mir nije samo odsutnost rata. On je plod života predanoga Bogu, plod Božje Volje koja ulazi u čovjekovo srce i preobražava ga.

U zapisu iz 12. sveska, od 24. travnja 1921., Isus govori Luisi o osobitom „ratu”. Kaže: „Moj će rat biti rat ljubavi.” Objašnjava da se čini izvršeni u Božjoj Volji neće boriti oružjem koje prolijeva krv, nego oružjem ljubavi, donoseći stvorenjima „darove, milosti, mir”.

Te riječi danas, pred patnjom Ukrajine, dobivaju osobitu snagu.

Pred tragedijom rata Luisa nas podsjeća da postoji i druga snaga: ljubav koja ne razara, nego obnavlja; koja ne razdvaja, nego miri; koja ne rađa strah, nego daruje mir.

Ukrajinski hodočasnici donijeli su u Corato svoju zemlju i svoje obitelji. Donijeli su i nešto još dragocjenije: nadu da bol neće imati posljednju riječ. A najljepši dar koji su nam ostavili jest podsjetnik da je mir dar koji svakoga dana trebamo čuvati, živjeti i za njega moliti, počevši od vlastitoga srca.

Antonella Bucci