KNJIGA NEBA- 15. svezak;18. lipnja 1923.
Čuda i preobilja ljubavi našeg Gospodina u ustanovljenju Presvetog Sakramenta. Kako je On pričestio samog Sebe u svim hostijama do kraja vremena.
Osjećala sam se potpuno uronjena u Presvetu Božju Volju, kada mi je blagoslovljeni Isus učinio prisutnim sva djela svog Života na zemlji, kao da se upravo sada događaju; pošto sam ga sakramentalno primila u svom siromašnom srcu, pokazao mi je u svojoj Presvetoj Volji, kao u stvarnom trenutku, kako je prilikom ustanovljenja Presvetog Sakramenta pričestio samog Sebe. Koliko čuda, koliko divota, koje preobilje ljubavi u ovom pričešćivanju samog Sebe,
moj um se gubio u tolikim božanskim čudima, i moj uvijek ljubazni Isus mi je rekao: "Draga kćeri moje Vrhovne Volje, moja Volja sadrži sve, čuva sva božanska djela kao u stvarnom trenutku, ništa joj ne izmiče i onome tko u Njoj živi želi otkriti dobra koja u sebi sadrži. Stoga ti želim objasniti razlog zašto sam želio sam Sebe pričestiti kada sam ustanovio Presveti Sakrament. Čudo Presvetog Sakramenta je bilo veliko i neshvatljivo za ljudski um: stvorenje je trebalo primiti Čovjeka i Boga, obuhvatiti neograničeno u svom ograničenom biću i
tom neograničenom Biću pružiti božanske počasti, ukras i boravište dostojno Njega. Ovo čudo bilo je toliko duboko i neshvatljivo da su čak i apostoli, koji su spremno prihvatili tajnu utjelovljenja i mnoga druga otajstva, bili su zbunjeni ovime; njihov um opirao se vjerovanju u to, i bilo je potrebno moje ponovljeno poučavanje da bih ih uvjerio. Kako sam dakle trebao postupiti? Ja, koji sam
ustanovio ovaj Sakrament, morao sam misliti na sve, jer kada bi stvorenje primilo Mene, moje Božanstvo nije smjelo biti uskraćeno za počasti, božansko dostojanstvo i prebivalište dostojno Boga. Zato, kćeri moja, kad sam ustanovio Presveti Sakrament moja Vječna Volja ujedinjena s mojom ljudskom voljom učinila Mi je prisutnima sve hostije koje će do kraja vjekova biti sakramentalno posvećene. Gledao sam ih, jednu po jednu i konzumirao ih, i vidio moj
Sakramentalni Život kako pulsira u svakoj hostiji, čeznući se darovati dušama. U ime cijelog ljudskog roda, moje Čovještvo preuzelo je zadatak za sve, i pružilo prebivalište u Sebi samome svakoj hostiji; i moje Božanstvo, koje je bilo nerazdvojivo od Mene, okružilo je svaku sakramentalnu hostiju božanskim počastima, pohvalama i blagoslovima, kako bi mom Veličanstvu dalo dostojno
poštovanje. Tako je svaka sakramentalna hostija pohranjena u Meni, i nalazi se u prebivalištu mog Čovještva okružena počastima mog Božanstva kao pratnjom. Kako bih inače mogao sići u stvorenje? I samo zbog toga podnosio sam svetogrđe, hladnoće, nepoštovanja i nezahvalnosti, jer primivši samog Sebe, osigurao sam svoje vlastito dostojanstvo, čast i prebivalište koji su priličili mojoj vlastitoj Osobi. Da nisam primio samoga Sebe, ne bih mogao sići u stvorenja, i njima bi nedostajao put, vrata i sredstva da Me prime. Takav je moj običaj kod svih mojih djela: činim ih jednom kako bih dao život svim drugim djelima koja će se kasnije ponavljati, spajajući ih sve s mojim prvim djelom, kao da je to jedno jedino djelo. Doista, moć, beskrajnost i sveznanje moje Volje učinili su da obuhvatim sva stoljeća i učinili mi prisutnima sve one koji će primiti pričest kao i sve sakramentalne hostije, i primio sam Sebe onoliko puta koliko je bilo hostija, te sam tako mogao ući u svaku dušu. Tko bi ikada
pomislio da je moja ljubav toliko velika? Tko zna da sam, kako bih sišao u srca ljudi, morao sam Sebe primiti, kako bih zaštitio svoja božanska prava, i kako bih čovjeku mogao dati ne samo Sebe sama, već i sama djela koja sam izvršio kada sam primio samog Sebe, kako bih ih pripremio i dao im pravo da me prime?" Njegove riječi ostavile su me u čudu i gotovo u sumnji. Tada me Isus upitao:
"Zašto sumnjaš u to? Zar to nije način na koji Bog djeluje? Iz ovog jednog jedinog djela stvoriti toliko djela, koliko će biti duša koje se njime žele okoristiti - dok to ostaje jedno jedino djelo? Zar nije bilo isto s činom Utjelovljenja, mog Života i moje Muke? Utjelovio sam se samo jednom, imao sam jedan Život i jednu Muku, no ipak, ovo Utjelovljenje, ovaj Život i ova Muka su za sve duše i za svakog pojedinca, kao da su za njega samog. Tako oni i dalje traju za svakoga, kao da se sada utjelovljujem i trpim svoju Muku. Da to nije tako, ne bih djelovao kao Bog, već kao stvorenje koje nema božansku moć i zato ne može učiniti da ga svi posjeduju ili da se svima daje. Sada, kćeri moja, želim ti ispričati o još jednom preobilju moje Ljubavi. Onaj tko čini moju Volju i živi u Njoj, dolazi obuhvatiti djela mog Čovještva, jer duboko žudim da duša postane slična Meni. I budući da su moja Volja i njena jedno, moja Volja joj se raduje, razgovara s njom i pohranjuje u duši sve dobro koje sadržim, i Ja uspostavljam u njoj riznicu sakramentalnih hostija. Moja Volja, koju ona sadrži, stavlja se njoj na raspolaganje i okružuje hostije božanskim ukrasom, počastima i poštovanjem, i Ja povjeravam duši sve, jer sam siguran da će moje djelo u njoj biti sigurno pohranjeno, budući da moja Volja postaje izvođač, promatrač i čuvar svih mojih dobara, mojih djela i samog mog božanskog Života.”