KNJIGA NEBA- 15. svezak; 28. lipnja 1923.
Kada je Bog stvorio čovjeka, položio je u njega sjeme Vječne Ljubavi.
Razmišljala sam o neizmjernoj ljubavi mog slatkog Isusa, a On mi je pokazao sva stvorenja kao povezana u mreži ljubavi i rekao mi:
'Kćeri moja, stvarajući čovjeka, posijao sam u njega mnogo sjemena ljubavi; u njegov um, u njegove oči, njegove riječi, u srce, ruke, noge – u sve sam posijao sjeme ljubavi. Morao sam raditi izvana na njemu, i oko njega sam stavio sva stvorena bića zajedno sa Mnom, kako bi to sjeme proklijalo i raslo kako sam želio. Pošto je to sjeme položio Vječni Bog, bilo je također vječno; tako čovjek u sebi nosi vječnu ljubav, i vječna ljubav mu uvijek ide u susret, da primi
odgovor na sjeme svoje vječne ljubavi posijane u čovjeku i da mu da novu i vječnu ljubav. Ja sam želio biti unutar čovjeka kao sjeme, a izvan njega kao radnik, da u njemu oblikujem stablo moje vječne ljubavi. Jer, što bi čovjeku koristilo imati oko puno svjetlosti, ako nema vanjske svjetlosti koja bi ga osvijetlila? Ostao bi uvijek u tami. Stoga, da bi uživao u učinku svjetlosti, potrebna je unutarnja svjetlost oka i vanjsko svjetlo sunca koje ga osvjetljava. Isto je i s umom: da nema riječi kojima bi izrazio svoje misli, život njegova uma bi umro i ostao bez ploda; i tako je sa svime ostalim. Toliko sam ljubio čovjeka da nisam samo posijao u njega sjeme moje vječne ljubavi, nego sam ga stavio pod valove moje vječne ljubavi koji su rasuti u
svemu stvorenom, kako bi to sjeme proklijalo u njemu i potpuno ga preplavila moja vječna ljubav. Doista, ako svjetlo sunca sja u njegovim očima, donosi mu val moje ljubavi; kada pije vodu da ugasi žeđ, i jede hranu da utaži glad, hrana i voda donose mu val moje vječne ljubavi. Kada se zemlja prostire pod njegovim nogama i ostaje čvrsta kako bi podržala njegove korake, donosi mu val moje
ljubavi. Kada cvijet širi svoj miris, kada vatra daje svoju toplinu – sve to donosi moju vječnu ljubav. Ali to još uvijek nije dovoljno. Ja sam i dalje s čovjekom i radim iznutra i izvana, kako bih uredio, potvrdio i zapečatio sve sličnosti sa Mnom u duši čovjeka, tako da kao što mu dajem vječnu ljubav, on može uzvratiti vječnom ljubavlju Na taj način duša Me može ljubiti vječnom ljubavlju, jer nosi njezino sjeme u sebi. Ali na moju najveću žalost, čovjek guši to sjeme, i onda se događa da ne primjećuje svjetlo koje mu moja ljubav donosi, premda ga moja ljubav drži pod svojim valovima. Jer gušeći sjeme postao je slijep. Iako moja vječna ljubav gori, on ne osjeća njezinu toplinu, i koliko god pio i jeo, njegova žeđ i glad nisu utaženi. Gdje nema sjemena, nema plodnosti.