KNJIGA NEBA- 15. svezak; 6. lipnja 1923.
Znak da duša u potpunosti pripada Bogu je taj da ne nalazi uživanje ni u čemu što nije od Njega, čak ni u svetim stvarima.
Bila sam zabrinuta zbog toga što mi moj slatki Isus nije dolazio i rekla sam sama sebi: 'Tko zna što nije u redu u meni pa se Isus skriva da ne bi naišao na nezadovoljstvo ?' Tada se On pomaknuo u meni i rekao mi: 'Kćeri moja, znak da nema ništa lošega i da je unutrašnjost duše potpuno ispunjena Bogom jest taj da ništa nije ostalo što nije potpuno moje, i da ne nalazi više nikakvu slast ni u čemu što se može dogoditi unutar i izvan nje, njeno uživanje je samo za Mene i od Mene, i to ne samo u svjetovnim i nevažnim stvarima, već i u svetim stvarima, pobožnim osobama, pobožnostima, glazbi itd. Sve je to hladno i ravnodušno za nju i kao nešto što joj ne pripada. Razlog tome je vrlo prirodan: ako je duša potpuno ispunjena Mnome, onda je ispunjena i mojim slastima. Moje uživanje je njezino uživanje, nema mjesta za druga zadovoljstva. Koliko god lijepa bila, za dušu nemaju nikakvu privlačnost, već su kao mrtva za nju. Međutim, duša koja nije u potpunosti moja je prazna, i kad su različite stvari oko nje, osjeća toliko radosti ako su to stvari koje joj se sviđaju; ali ako je nešto što joj se ne sviđa, osjeća gađenje, tako da se u njoj stalno izmjenjuju sviđanje i gađenje; a budući da zadovoljstva koja ne dolazi od Mene nisu trajna, često se pretvaraju u odbojnosti, pa se stoga mogu primijetiti tolike promjene u karakteru: jednom je duša previše tužna, drugi put previše vesela, ponekad potpuno razdražljiva , a drugi put potpuno ljubazna; budući da je duša prazna bez Mene, pokazuje tolike promjene u karakteru, što je tako različito od Mene,
koji sam uvijek isti i nikad se ne mijenjam. Sada, osjećaš li kakvo zadovoljstvo u nečemu što postoji ovdje dolje, da bi se trebala bojati da je nešto zlo u tebi, zbog čega bih se Ja, nezadovoljan, sakrio? Gdje sam Ja, ne može biti ništa zlo." A ja: "Ljubavi moja, ne nalazim zadovoljstvo ni u čemu, koliko god to dobro bilo; a osim toga, Ti to znaš bolje od mene, kako bih mogla naći zadovoljstvo u drugim stvarima kad me bol zbog Tvoje odsutnosti obuzima i gorčina koja
prodire sve do koštane srži čini da zaboravim na sve, i jedino što mi je prisutno i prodire poput čavla u moje srce je tvoja odsutnost?"
A Isus: "I to ti govori da si moja i da si ispunjena Mnome, jer slast ima ovu moć: ako je to moja slast, pretvara stvorenje u Mene, ako je naravna slast, okreće stvorenje prema ljudskim stvarima, ako je slast strasti, baca je u rijeku zla. Uživanje se čini nevažnim, ali nije tako, to je prvi čin - bilo dobra ili zla. Pogledaj, zar nije tako: zašto je Adam sagriješio? Zato što je skrenuo pogled od božanske privlačnosti, i kad mu je Eva pokazala plod da ga pojede, on je
pogledao na plod. Tada je njegovo oko uživalo gledajući ga, a uho je uživalo slušajući Evine riječi - da će, ako pojede plod postati sličan Bogu – i njegovo nepce je uživalo u jelu. Tako je uživanje bio prvi čin njegove propasti. Da je naprotiv kušao nezadovoljstvo gledajući plod, da su mu bile dosadne i odbojne Evine riječi, i da mu je bilo odvratno jesti ga, Adam ne bi sagriješio. Naprotiv, izveo bi prvi herojski čin u svom životu odupirući se i ispravljajući Evu zbog
njenog djela; i zadržao bi vječnu krunu vjernosti prema Onome kome je toliko dugovao, i koji je imao sva prava na Adamovu podložnost.
Oh, koliko treba paziti na različite sklonosti koje se javljaju u duši! Ako su to čisto božanska zadovoljstva, treba ih dopustiti, ali ako su to ljudska zadovoljstva ili strasti, treba ih umrtviti, inače postoji opasnost od pada u rijeku zla.