KNJIGA NEBA- 15. svezak; 5. srpnja 1923.
Isus je predstavljen Pilatu od strane Židova. Gdje je i što je pravo Kraljevstvo.
Pratila sam svog trpećeg Isusa tijekom sati njegove pregorke Muke, posebno kada su ga Židovi predali Pilatu i optuživali, a Pilat, nezadovoljan jednostavnim optužbama koje su mu iznijeli, ponovno ga ispituje kako bi našao dovoljan razlog za njegovu osudu ili oslobađanje. Tada je Isus nastavio svoj govor u meni i rekao mi:
„Kćeri moja, sve u mom Životu je ispunjeno dubokim tajnama i uzvišenim poukama, u kojima se čovjek treba ogledati kako bi me oponašao. Trebaš znati da je oholost Židova bila toliko velika - posebno zbog njihove lažne svetosti, zbog koje su ih smatrali poštenim i savjesnim ljudima - da su vjerovali kako će ih Pilat poslušati samo zato što su me predstavili njima i rekli da sam kriv i zaslužujem smrt. Pilat je trebao presuditi bez da ih ispituje, pogotovo jer su imali posla s poganskim sucem koji nije imao znanja o Bogu
niti savjesti. No, Bog je postupio drukčije, kako bi ih ponizio i podučio poglavare da - koliko god osobe koje optužuju siromašnog optuženika izgledale dobre i svete - ne bi im trebalo olako povjerovati, već ih treba dobro ispitati kako bi vidjeli odgovara
li optužba istini ili je iza privida dobrote skrivena ljubomora, zavist ili želja za postizanjem položaja. Ispitivanje otkriva pravu narav ljudi, oni se zbune i pokazuje se da im se ne može vjerovati. Kad se ne osjećaju cijenjeni, odustaju od ambicija i optuživanja drugih. Koliko štete nanose poglavari kada slijepo vjeruju u lažnu dobrotu, a ne u prokušanu vrlinu, te postavljaju na položaje i vjeruju onima koji optužuju bližnjeg. Koliko su Židovi bili poniženi kad im Pilat nije olako povjerovao i morali su proći kroz mnoga ispitivanja. I kada je na kraju popustio i osudio me, nije to učinio jer im je vjerovao, već prisilno, da ne izgubi svoj položaj. To ih je toliko zbunilo da su ostali duboko poniženi i posramljeni jer su u poganskom sucu otkrili više ispravnosti i savjesti negoli u sebi samima. Koliko je nužno i pravedno provesti ispitivanje! Ono donosi svjetlo, mir dobrima i zbunjuje zle. Kada je Pilat želio ispitati također i Mene, upitao me: 'Jesi li ti kralj? I gdje je tvoje kraljevstvo?', htio sam mu dati još jednu uzvišenu pouku rekavši: 'Ja sam kralj'. Time sam htio reći: 'Znaš li što je moje kraljevstvo? Moje kraljevstvo su moje patnje, moja Krv, moje kreposti: to je pravo kraljevstvo koje ne posjedujem izvana, već unutar Sebe. Ono što se posjeduje izvana nije pravo
kraljevstvo niti sigurna vlast, jer sve što nije unutar čovjeka može biti oduzeto, prisvojeno, i čovjek će biti prisiljen to ostaviti; naprotiv, ono što je u nutrini, nitko mu ne može oduzeti; vladavina će biti vječna unutar njega. Obilježja moga kraljevstva su moje rane, moje trnje, moj križ; Ja ne postupam kao drugi kraljevi koji svoje narode drže izvan sebe i u nesigurnosti, ponekad čak i gladne. Ja ne! Pozivam svoje narode da žive u odajama mojih rana, ojačani i zaštićeni mojim bolima, napojeni mojom Krvlju, hranjeni mojim mesom - i samo to je pravo kraljevanje. Sva druga kraljevstva su kraljevstva ropstva,
opasnosti i smrti, no u mom kraljevstvu je pravi život. Koliko uzvišenih pouka, koliko dubokih tajni je u mojim riječima! Svaka duša koja je u patnjama i bolima, kada je od svih ponižena i napuštena i kada prakticira prave kreposti, trebala bi sebi reći: 'Ovo je moje kraljevstvo koje nije podložno propadanju, nitko mi ga ne može oduzeti niti ga dodirnuti, moje kraljevstvo je vječno i božansko , slično kraljevstvu mog slatkog Isusa; moje patnje i boli to potvrđuju i čine moje kraljevstvo još jačim i otpornijim, i nitko se neće usuditi ratovati protiv mene zbog moje velike snage.' Ovo je kraljevstvo mira, za kojim bi trebala težiti sva moja djeca.“