VAŽNOST ŽIVLJENJA U BOŽJOJ VOLJI S ISUSOM KROZ 24 SATA NJEGOVE MUKE 2.dio
otac Gary Burkart
I. MEDITACIJA (2. dio)
Svezak 11. – listopad 1914.
U sljedećem ulomku, također preuzetom iz 11. sveska, iz listopada 1914., Isus daje još jedno obećanje. Osim što na dušu primjenjuje vlastite zasluge i osim što kaže: „Ja sâm ću činiti i ponavljati ove sate”, u ovom drugom ulomku Isus govori Luisi: „Za svaku riječ dat ću ti jedan poljubac, jednu dušu.”
Pisala sam „Sate Muke” i razmišljala u sebi: „Koliko li su samo žrtvovanja zahtijevali ovi blagoslovljeni sati Muke, osobito kada sam morala zapisivati one nutarnje pokrete koji su se zbivali samo između Isusa i mene. Kakva će biti nagrada koju će mi On dati?” Tada mi je Isus, svojim nježnim i blagim glasom, rekao: „Kćeri moja, kao nagradu za to što si napisala Sate Muke, za svaku riječ koju si napisala dat ću ti jednu dušu i jedan poljubac.”
Koliko ima riječi u ovoj knjizi? Ne znam. Isus to zna i za svaku je riječ Luisi dao jednu spašenu dušu, spasio je jednu dušu! Treba zatim uzeti u obzir da Božja Volja nije podložna vremenu, prošlosti ni budućnosti, kao što smo to mi u poretku Otkupljenja. Božja Volja je vječna, ne poznaje ni prošlost ni budućnost: ona je vječno sada. Stoga onaj tko ulazi u ovu Božju Volju sudjeluje i u tim Božjim privilegijama: u mogućnosti da seže u prošlost i budućnost, kao i u sadašnjost, jer se Božja Volja proteže na sva vremena i na sve naraštaje. Stoga, razmatrajući ove „Sate Muke”, ne čini se dobro samo ljudima našega vremena, današnjice i ovoga mjesta. Nego, razmatrajući ove Sate „u Božjoj Volji” i „zajedno s Isusom”, zajedno s Isusom protežemo se u prošlost i dopiremo i do budućnosti, kako bismo ovim Satima Muke činili dobro svim dušama. Upravo onako kako je učinio Isus, da bi svojom žrtvom obuhvatio sva vremena i sva stvorenja. Da nije bilo Božje Volje, sama bi se Isusova žrtva svela na malo ljudi, na ljude njegova vremena i njegova mjesta. No nije bilo tako, zahvaljujući Božjoj Volji, koja je neizmjerna i vječna.
Luisa nastavlja:
A ja: „Ljubavi moja, to je za mene. A onima koji će ih razmatrati, što ćeš im dati?” A Isus: „Ako ih budu razmatrali zajedno sa Mnom i s Mojom istom Voljom…”
Postoje dva uvjeta: ponavljati ove Sate zajedno s Isusom, to jest poistovjetiti se s njim, čitavim našim bićem, dušom i tijelom. To znači sjediniti i poistovjetiti naše oči s Isusovim očima, naše poglede s njegovim pogledima, stopala s njegovim stopalima, naše korake s njegovim koracima, i tako redom, sa svom našom dušom i s cijelim našim tijelom, sjediniti čitavo naše biće s Bićem Isusa, s njegovom Božanskom Osobom. To je prvi uvjet.
Drugi je uvjet ponavljati ove Sate s njegovom Božjom Voljom, a ne s našom.
A Isus: „Ako ih budu činili zajedno sa Mnom i s Mojom istom Voljom, za svaku riječ koju budu izgovarali dat ću im jednu dušu.”
Isus time kaže da ću ja spasiti jednu dušu „za svaku riječ koju budu izgovarali…”, ali pod dva uvjeta: da ove Sate čine zajedno s Isusom i da ih čine s njegovom Božjom Voljom.
„Za svaku riječ dat ću im jednu dušu. Jer djelotvornost ovih Sati Moje Muke ovisi o mjeri u kojoj su sjedinjeni sa Mnom.”
Stoga će postojati stupnjevi. Onaj tko je tješnje sjedinjen s Isusom, u tim će Satima imati veću djelotvornost; naprotiv, onaj tko ih čini bez velikog sjedinjenja s Isusom imat će manju djelotvornost, manji uspjeh u spašavanju duša. „Jer djelotvornost ovih Sati Moje Muke ovisi o mjeri u kojoj su sjedinjeni sa Mnom.”
Stoga, to je prvi uvjet: činiti ih zajedno s Isusom, potpuno sjedinjeni, najuže povezani s Isusom. A zatim dolazi drugi uvjet:
„A čineći ih s mojom Voljom - s Voljom Božjom - stvorenje se skriva u mojoj Volji i budući da djeluje moja Volja- evo u čemu je bit: djeluje moja Volja!- Isus dalje nastavlja - mogu činiti sva dobra koja hoću.”
Jer Isus djeluje u ovoj duši, zahvaljujući njegovoj Božjoj Volji koja u njoj djeluje: „I čineći ih s mojom Voljom, stvorenje se skriva u mojoj Volji i, budući da djeluje moja Volja, mogu činiti sva dobra koja hoću, čak i po jednoj jedinoj riječi.”
Zato nas je Isus u Evanđelju poučio da ne molimo s mnogo, s previše riječi, misleći da će nas Bog uslišati ako budemo umnažali riječi. Nije mnoštvo riječi ono što Boga čini nama sklonim, nego je to sjedinjenje s Isusom, Sinom Božjim, jedinim Sinom Božjim. A i jedna jedina riječ koju je Isus izgovorio jest Riječ Božja, božanska Riječ, stoga Riječ beskrajne vrijednosti. I ako ti budeš ponavljao te Isusove riječi, tijesno sjedinjen s njim, u njegovoj Volji, tada je Isus taj koji zajedno s tobom ponavlja te riječi. I On, i po jednoj jedinoj Riječi, može učiniti koliko god dobra hoće.
„I budući da djeluje moja Volja, mogu činiti sva dobra koja hoću, čak i po jednoj jedinoj riječi. I to svaki put kada ih budete činili.”
Zatim Luisa nastavlja:
„Jednom sam se žalila Isusu da je, nakon tolikog žrtvopvanja koje je zahtijevalo pisanje ovih Sati Muke, bilo tako malo duša koje su ih ponavljale. A On mi je rekao: ‘Kćeri moja, ne žali se; pa makar bila i samo jedna, trebala bi biti zadovoljna.’”
Luisa je zadovoljna vama. I nemojte misliti da Luisa nije prisutna s vama. Jest, prisutna je, osobito kada činite ove Sate, i tada se i ona zajedno s vama uključuje u njih.
„Kćeri moja, ne žali se; pa makar bila i samo jedna, trebala bi biti zadovoljna. Zar ne bih podnio svu Svoju Muku, makar zbog spasenja samo jedne duše?”
Ponekad se javlja napast da se započeto dobro napusti samo zato što tek nekolicina ima koristi od toga. Jedna jedina duša vrijedi koliko i sve duše zajedno, jer je ona djelo Božje, predodređena za život vječni.
„Tako i ti. Nikada se ne smije propustiti činiti dobro zato što ga prihvaća tek nekolicina; svo zlo ostaje na onima koji ne prihvaćaju dobro i time sami ostaju bez njegova učinka. I kao što je Moja Muka pribavila zasluge Mojoj Ljudskoj Naravi kao da su se svi spasili, iako se nisu svi spasili, ali budući da je Moja Volja bila spasiti sve, tako sam stjecao zasluge prema onome što sam Ja htio, a ne prema onome što su stvorenja od toga prihvatila. Tako i ti: prema tome koliko je tvoja volja poistovjećena s Mojom Voljom da želi činiti dobro svima, toliko ćeš i ti biti nagrađena. Svo zlo pripada onima koji, iako mogu, ne čine dobro.”
Isus nastavlja:
„Ovi Sati su najdragocjeniji od svih, jer nisu ništa drugo nego ponavljanje onoga što sam činio tijekom Svoga smrtnog života i onoga što nastavljam činiti u Presvetom Sakramentu.”
Jeste li ikada razmišljali o tome što Isus čini čitav dan u tom stanju, u svim crkvama svijeta, u svim pokaznicama, u svakoj posvećenoj Hostiji? Što Isus čini? On neprestano ponavlja sav svoj Život, Muku, Smrt i Uskrsnuće, kao što vi činite; dakako, On to čini na savršen, posve božanski način, a mi u svojoj bijedi, ali s dobrom voljom, potpomognuti Njime.
Isus nastavlja činiti ove Sate u Presvetom Sakramentu.
Isus nastavlja:
„Kad slušam ove Sate Moje Muke, čujem svoj vlastiti glas i svoje vlastite molitve. Vidim svoju Volju u toj duši, Volju koja želi dobro svima i koja želi dati zadovoljštinu za sve.
Doista, u samim Satima Muke često se moli: ‘Isuse, dajem ti zadovoljštinu za sve ljude, za uvrede koje ti nanose zlim mislima’ (na primjer). Upravo je to Isus činio: davao je zadovoljštinu Ocu za sve zle misli svih ljudi svih vremena. A ti, poistovjećujući se s Isusom i čineći to u njegovoj Volji, činiš da on ponovno osjeća kako se na zemlji ponavlja njegova zadovoljština za sve.”
“Kad slušam ove Sate moje Muke, čujem svoj vlastiti glas i svoje vlastite molitve; vidim svoju Volju u toj duši, Volju koja želi dobro svima i koja želi dati zadovoljštinu za sve. I tada se osjećam potaknutim prebivati u toj duši, kako bih u njoj mogao činiti ono što i ona sama čini.”
Želiš li da Isus prebiva u tebi? Čini Sate njegove Muke i on će se osjetiti tako snažno privučenim k tebi da neće moći odoljeti, te će se nastaniti u tebi. A zajedno s Isusom bit će prisutni i Otac i Duh Sveti, i postat ćeš živa hostija, duša žrtva, drugi Isus.
„I osjećam se potaknutim prebivati u njoj, kako bih u njoj mogao činiti ono što i ona sama čini. O, koliko bih želio kad bi u svakoj zemlji postojala barem jedna duša koja bi molila ove Sate moje Muke. Osjećao bih da sam u toj zemlji, a moja bi Pravda, tako teško ozlojeđena u ovim vremenima, zbog toga bila barem djelomično ublažena.”
Isus je zasigurno vrlo zadovoljan zbog vas koji razmatrate ove Sate njegove Muke. I naša bi se misao trebala usmjeriti i na to kako ove Sate širiti u okolnim krajevima, a zatim sve dalje i dalje, dok ne zahvate gradove i sela, kako bi se prema Nebu uzdiglo sjajno svjetlo, sidro spasenja za sve duše.
“Osjećao bih sebe u svakoj zemlji, a moja bi Pravda, tako teško ozlojeđena u ovim vremenima, zbog toga bila barem djelomično ublažena.”
Razmatrajte ove Sate i tužne, pretužne stvari koje se moraju dogoditi dogodit će se, ali na mnogo blaži način, osobito u onim mjestima gdje se budu razmatrali ovi Sati. To je Isusova Riječ, njegovo obećanje.
Pogledajte kako se sav svijet raspada i kako sve više tone u zlo. Ovi su Sati brana: oni zaustavljaju čovjeka na rubu ponora i stavljaju ga na sigurno, jer je sam Isus taj koji silazi s Neba da bi molio ove Sate zajedno s nama, kada ih razmatramo kako treba.
Zatim Luisa nastavlja:
Dodajem da sam jednoga dana razmatrala Sat kada je Nebeska Majka polagala Isusa u grob, od četiri do pet poslijepodne, te sam je slijedila kako bih joj pravila društvo u njezinoj gorkoj pustoši i suosjećala s njom. Taj Sat nisam imala običaj razmatrati uvijek, nego samo ponekad. Tada sam bila neodlučna trebam li ga razmatrati ili ne, a blagoslovljeni Isus, sav pun ljubavi i kao da me moli, rekao mi je: „Kćeri moja, ne želim da ga izostaviš; razmatrat ćeš ga iz ljubavi prema meni, u čast moje Majke. Znaj da se svaki put kada ga razmatraš moja Majka osjeća kao da je osobno na zemlji i da ponovno proživljava svoj život.”
Vidite li snagu ovih Sati? Presveta Djevica, na Nebu, osjeća se kao da je ponovno na zemlji i da iznova proživljava ta svoja djela.
„Moja se Majka osjeća kao da je osobno na zemlji i da ponovno proživljava svoj život, te tako prima onu istu slavu i onu istu ljubav koju je dala meni na zemlji. A Ja osjećam kao da je moja Majka ponovno na zemlji. I tako ona prima onu istu slavu i onu istu ljubav koju je dala meni na zemlji. A ja osjećam kao da je moja Majka ponovno na zemlji: njezine majčinske nježnosti, njezinu ljubav i svu slavu koju mi je dala. Zato ću te smatrati majkom.”
Čineći ove Sate, Isus nas doista smatra svojom majkom. Nije li to upravo ono što govori u Evanđelju: „Tko je moja majka, moja sestra i moj brat? Onaj tko vrši Volju Mojega Oca nebeskoga, taj Mi je majka, brat i sestra.” U ono je vrijeme Isus tek naznačivao ove neizmjerne stvarnosti Božje Volje, ali još nije potpuno razotkrivao njihovu puninu i veličinu.
Tako me, dok me grlio, tiho, sasvim tiho, gotovo šapatom, nazivao: „Majko moja, majko moja.” I davao mi da shvatim što je u tom Satu slatka Majka činila i trpjela, a ja sam je slijedila. Od toga trenutka taj Sat više nikada nisam izostavila, potpomognuta njegovom milošću.
Stoga, tko ove Sate čini na ovaj način, Isus ga smatra svojom majkom. To je ispunjenje onih Njegovih riječi iz Evanđelja: „Tko vrši Volju Boga, mojega Oca koji je na nebesima, taj mi je majka, brat i sestra.”