3.SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
O, Gospodine moj Isuse Kriste, prostrta pred tvojom božanskom prisutnošću, ponizno molim tvoje premilostivo Srce da me uvede u bolno razmatranje dvadeset i četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama toliko pretrpio u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na križu. Pomozi mi i daj mi milost i ljubav da duboko suosjećam s tvojim bolnim patnjama i da ih razumijem dok budem razmatrala treći sat tvoje Muke, od 19 do 20 sati.
A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati, prikazujem ti volju da to činim u svim satima tijekom kojih sam prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Milosrdni Gospodine, primi ovu moju nakanu koju ti iz ljubavi prikazujem i daj da ona bude na dobrobit meni i svim dušama, kao da sam uistinu i sveto ispunila ono što sam toliko željela učiniti.
O moj Isuse, u ovom trenutku ti zahvaljujem što me po molitvi pozivaš da se sjedinim s tobom. I u želji da ti što više ugodim, uzimam tvoje misli, tvoj jezik i tvoje Srce te tako želim moliti, potpuno se sjedinjujući s tvojom Svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju. Dok širim ruke da te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem.
Isus usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: » Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?«
Odgovori mu Isus: » Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije. « Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada! « Isus mu odvrati: » Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom. « Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu! « Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi! « Jer je znao tko će ga izdati. Stoga je i rekao: » Niste svi čisti. «
Iv 13,4-11
Treći sat
Od 19 do 20 sati
Židovska pashalna večera
O Isuse, već dolaziš u dvoranu Posljednje večere zajedno s ljubljenim učenicima i s njima počinješ večerati. Kakva li samo blagost i milina izviru iz cijele tvoje osobe dok se prigibaš da posljednji put uzmeš tjelesnu hranu. Sve je u tebi ljubav. U ovome činu ti ne samo što nadoknađuješ za grijehe proždrljivosti, nego i moliš za posvećenje hrane.
Isuse, živote moj, čini se kao da tvoj blagi i prodorni pogled proniče u srca svih apostola; čak i u tom činu uzimanja hrane tvoje Srce ostaje probodeno dok gledaš svoje drage apostole još slabe i malaksale, osobito podlog Judu, koji je već zakoračio u pakao. I ti, iz dubine Srca, s gorčinom govoriš: „Koja je korist od moje Krvi? Evo jedne duše koju sam toliko obdario dobročinstvima: sada je izgubljena!”
I svojim očima, koje blistaju svjetlom i ljubavlju, gledaš ga, kao da mu želiš dati do znanja kakvo zlo kani počiniti. Ali tvoja uzvišena ljubav daje ti snagu da podneseš ovu bol, koju ne očituješ čak ni svojim ljubljenim učenicima. I dok trpiš zbog Jude, tvoje se Srce ispunja radošću gledajući s tvoje lijeve strane tvoga ljubljenog učenika Ivana, toliko da, ne mogavši više zadržati ljubav, ljubazno ga privlačiš k sebi i daješ mu da položi glavu na tvoje Srce te mu tako daješ iskusiti predokus Raja. I upravo u ovom svečanom času u dvojici učenika prikazana su dva mnoštva, odbačeni i izabrani: odbačeni u Judi, koji već osjeća pakao u svome srcu; izabrani u Ivanu, koji u tebi počiva i uživa.
O slatko moje Dobro, i ja ti prilazim te zajedno s tvojim ljubljenim učenikom želim nasloniti svoju umornu glavu na tvoje ljupko Srce i moliti te da mi dadeš osjetiti, i na ovoj zemlji, radosti Neba, tako da, zahvaćena slatkim zanosima tvoga Srca, ova zemlja za mene više ne bude zemlja, nego Nebo. Ali u tim božanskim i slatkim zanosima osjećam i mnoge bolne otkucaje tvoga Srca zbog izgubljenih duša!
O Isuse, molim te, ne dopusti da se nove duše izgube; daj da se otkucaji tvoga Srca stope s otkucajima njihova srca, kako bi i te duše osjetile otkucaje blaženstva nebeskoga života, kao što ih je osjetio tvoj ljubljeni učenik Ivan, te da se, privučene tvojom divnom i slatkom ljubavi, sve predaju tebi.
O Isuse, dok počivam na tvome Srcu, daj i meni hranu, kao što si je dao apostolima: hranu ljubavi, hranu božanske Riječi, hranu tvoje Božje Volje. O moj Isuse, nemoj mi uskratiti tu hranu koju mi ti toliko želiš dati, kako bi se u meni oblikovao tvoj vlastiti Život.
Slatko moje Dobro, dok sam uza te, vidim da je hrana koju uzimaš zajedno sa svojim ljubljenim učenicima ništa drugo doli janje. Ovo je simbolično janje; i, kao što u tome janjetu zbog jake vatre ne ostaje životne snage, tako se i ti, mistično Janje Božje, snagom ljubavi moraš sav istrošiti za stvorenja. Ni jednu kap krvi nećeš sačuvati za sebe, nego ćeš je svu proliti iz ljubavi prema nama.
O Isuse, ti ništa ne činiš što se živo ne odnosi na tvoju pregorku Muku, koju uvijek nosiš u mislima, u Srcu, u svemu. I to me uči da, ako i ja budem uvijek imala u pameti i u srcu sjećanje na tvoju Muku, ti mi nikada nećeš uskratiti hranu svoje ljubavi. Na tome sam ti neizmjerno zahvalna!
O moj Isuse, nijedan ti čin ne promiče, a da u njemu ne misliš na mene i da mi njime ne želiš učiniti neko posebno dobro. Zato te molim da mi tvoja Muka uvijek bude u pameti i u srcu, u pogledima, koracima i trpljenjima, tako da, kamo god se okrenem, u sebi i izvan sebe uvijek pronađem tebe. Ti mi udijeli milost da nikada ne zaboravim ono što si za mene pretrpio i podnio. Neka tvoja Muka bude magnet koji će privlačiti cijelo moje biće k tebi. Ne dopusti mi da se više ikada udaljim od tebe.
Razmatranja i odluke
Prije negoli uzmemo hranu, sjedinimo svoje nakane s nakanama našega ljubljenoga i dobrog Isusa, zamišljajući da se naša usta sjedinjuju s Isusovima, te da svoj jezik i svoje obraze pomičemo zajedno s njegovima. Ako tako budemo činili, ne samo da ćemo u sebe primiti život Isusa Krista, nego ćemo se i ujediniti s njime, kako bismo Ocu dali slavu, hvalu, ljubav, zahvalnost i potpunu zadovoljštinu koju mu duguju sva stvorenja, a koju je dobri Isus davao u činu uzimanja hrane.
Zamislimo i to da smo za stolom pokraj Isusa Krista i da s njime možemo razmjenjivati poglede, zamoliti ga da podijeli s nama koji zalogaj ili da nam dopusti poljubiti skute njegova plašta, zagledati se u njegove nebeske oči ili promatrati kako se njegovo blago lice prekriva sjenom tuge dok predosjeća tolike ljudske nezahvalnosti!
Kao što je ljubljeni Isus tijekom večere govorio o svojoj Muci, tako i mi, uzimajući hranu, razmišljajmo o načinu na koji smo razmatrali Sate Muke. Anđeli čekaju da s naših usana sakupe naše molitve i zadovoljštine kako bi ih odnijeli pred Oca i tako barem donekle, ublažili njegov pravedni gnjev zbog tolikih uvreda koje prima od stvorenja, kao što su ih nosili dok je naš Isus bio na zemlji. A mi, kada molimo, možemo li reći da su Anđeli zadovoljni jer smo u molitvi bili sabrani i pobožni, tako da mogu s radošću odnijeti u Nebo naše molitve, kao što su nosili one našega Isusa, ili su možda ožalošćeni zbog njih?
Dok je ožalošćeni Isus uzimao hranu, pogled na Judinu propast probadao mu je srce, a u Judi je gledao sve duše koje su se gubile. Bol zbog izgubljenih duša najveća je od svih Isusovih boli. I, budući da tu bol više nije mogao zadržati u sebi, privukao je k sebi Ivana kako bi u njemu pronašao utjehu.
Tako i mi budimo uvijek blizu Isusa, poput Ivana, suosjećajući s njim u njegovim bolima, olakšavajući mu i dajući mu počinak u našem srcu. Neka njegove patnje postanu naše patnje, poistovjetimo se s njim pa ćemo tako osjetiti otkucaje onoga Božanskog Srca, probodenog gubitkom tolikih duša. A mi ćemo mu darovati naše otkucaje kako bismo zacijelili njegove ranei na mjestu gdje je razderano njegovo Srce stavit ćemo duše koje idu putem propasti kako bi se obratile i spasile.
Svaki je otkucaj Isusova Srca jedno „ljubim te“ koje odjekuje u otkucajima svih stvorenja i koje bi ih sve željelo zatvoriti u svoje Srce i zauzvrat primiti njihove otkucaje, ali mnogi ljubljenome Isusu ne uzvraćaju ljubav pa Njegovo Srce zbog toga ostaje ožalošćeno i tjeskobno. Zato molimo da Isus svaki otkucaj našega srca označi svojim „ljubim te“, pa će tako naše srce živjeti životom Isusova Srca, koje će odjekivati u srcima stvorenja, pa će ta srca govoriti: „Ljubim te, Isuse!“
Štoviše, tako ćemo se sjediniti s njim da će nam dobri Isus dati osjetiti onaj „ljubim te“ koji ispunja Nebo i zemlju, koji struji u svetima i koji silazi u Čistilište. Isusov „ljubim te“ dotiče srca svih stvorenja, pa i sami elementi osjećaju novi život i nove učinke.
Dok Isus diše, osjeća kao da se guši zbog gubitka duša. Stoga ćemo mu dati svoj dah ljubavi kao olakšanje; i, primajući njegov dah, dotaknut ćemo duše koje se udaljuju iz njegova zagrljaja kako bismo im dali život božanskoga daha. Tako te duše neće pobjeći, nego će se vratiti k njemu i još se više priviti uz njega.
Kada se nađemo u muci i osjećamo da teško dišemo, pomislimo tada na Isusa, koji u svome dahu uzdržava dah svih stvorenja. I on, zbog gubitka duša, osjeća kao da se guši. A mi ćemo tada svoje bolno i patničko disanje staviti u Isusovo disanje kako bismo mu dali olakšanje i sa svojom patnjom brzo ćemo poći u susret grešniku kako bismo ga potaknuli da se zatvori u Isusovo Srce.
Ljubljeno moje Dobro, neka moj dah bude neprekidni vapaj svakome dahu stvorenja i neka ga prisili da se zatvori u tvoj dah.
Prva riječ koju je ljubljeni Isus izgovorio na Križu bila je riječ oproštenja, kako bi pred Ocem zagovarao sve duše i molio za njih te okrenuo pravdu u milosrđe. I mi ćemo mu prikazati svoja djela kao zadovoljštinu za grešnike, kako nijedna duša više ne bi otišla u pakao. Sjedinit ćemo se s njim kako bismo bili straža nad srcima stvorenja, da ga više ni jedno srce ne vrijeđa. Omogućit ćemo mu da dade oduška svojoj ljubavi, prihvaćajući dragovoljno sve što odredi za nas: hladnoće, tvrdoće, tame, pritiske, napasti, rastresenosti, klevete, bolesti i sve drugo, kako bismo mu dali olakšanje zbog svega onoga što prima od stvorenja.
Isus ne dolazi s dušama podijeliti samo ljubav. Mnogo puta, kada osjeti hladnoću stvorenja, dolazi duši i daje joj osjetiti tu hladnoću kako bi na taj način u njoj pronašao olakšanje. Ako duša prihvati, Isus biva utješen zbog svih hladnoća koje mu nanose stvorenja; a ta hladnoća koju duša prima bit će poput straže nad srcima drugih, kako bi i ta srca zavoljela ljubljenoga Isusa.
Ponekad Isus u svome Srcu osjeća tvrdoću srdaca i, ne mogavši je više zadržati, želi je podijeliti te dolazi k nama. Svojim Srcem dodiruje naše srce i daje nam dio svoje Muke, a mi, prihvaćajući njegovu Muku kao svoju, stavljamo je oko srca grešnika kako bismo otopili njihovu tvrdoću i tako ih priveli k njemu.
Ljubljeno moje Dobro, ti toliko trpiš zbog gubitka duša! Zato ja, iz samilosti prema tebi, stavljam cijelo svoje biće tebi na raspolaganje. Uzimam na sebe tvoje patnje i patnje grešnika kako bih ti dala olakšanje, a grešnike privukla k tebi.
O moj Isuse, daj da se cijelo moje biće rastopi u ljubavi kako bih ti mogla trajno davati olakšanje i ublažavati tvoje gorčine.
Prikazanje i zahvala
Moj ljubljeni Isuse, ti si me pozvao da u ovom satu tvoje Muke budem s tobom i ja sam se odazvala. Činilo mi se da te čujem kako tjeskoban i žalostan moliš i prikazuješ zadovoljštinu te kako, ganutim i dirljivim glasom, moliš i vapiš za spasenjem duša.
Nastojala sam te slijediti u svemu. I sada, budući da te moram ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost reći ti: „hvala” i „blagoslivljam te”.
Da, Isuse, tisuću i tisuću puta ponavljam „hvala ti” i „blagoslivljam te” za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas. Hvala ti i blagoslivljam te za svaku kap krvi koju si prolio, za svaki uzdah, za svaki otkucaj Srca, za svaki korak, riječ i pogled, za svaku gorčinu i uvredu koju si podnio.
Sve što si učinio, svaki tvoj čin, moj Isuse, želim obilježiti jednim „hvala” i jednim „blagoslivljam te”.
O Isuse, daj da iz cijeloga moga bića neprekidno izvire rijeka hvale i blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla rijeku tvojih blagoslova i zahvala.
O Isuse, privini me uz svoje Srce i svojim presvetim rukama na svaku poru moga bića stavi svoj „blagoslivljam te” i daj da iz mene ne izlazi ništa drugo doli trajni hvalospjev ljubavi prema tebi.