KNJIGA NEBA, 2. svezak, 10. kolovoza 1899
               

“I svjetlost svijetli u tami i tama ga ne obuze.” 
       
                                        Iv 1,5 


O pravdi i kako je Isus ganut jednostavnošću

Kad je Isus jutros došao, prenio me izvan mene same i potom nestao.

Ostavivši me samu, ugledah kako s neba silaze dva ognjena svijećnjaka, koji su

se zatim podijelili u mnogo dijelova, pretvarajući se u munje i tuču koji su se

sručili na zemlju nanoseći veliku pustoš biljkama i ljudima. Užas i silina

nevremena bijahu takvi da se nije moglo ni moliti, a ljudi nisu mogli stići do

svojih kuća. Tko može opisati koliko sam bila prestrašena? Počela sam se moliti

ne bih li umilostivila Gospodina, i dok se On vratio, primijetila sam da u ruci

nosi nešto poput željezne šipke a na njenom vrhu kuglu od vatre. Rekao mi je:

“Dugo sam obuzdavao svoju Pravdu i to s razlogom. Sad se želi osvetiti

stvorenjima jer su se oni usudili uništiti svu pravednost u sebi. Ah, ne nalazim  ništa pravedno u čovjeku, sve je iskrivljeno, u riječima, djelima i koracima; sve

je obmana, sve prijevara, sve nepravda, i to je toliko prodrlo u njegovo srce da

nije ništa drugo doli leglo poroka. Jadni čovječe, u kakvo si se stanje doveo!”

Dok je ovo govorio, mahao je štapom u ruci kao da želi udariti čovjeka.

Rekoh mu: , Gospodine, što činiš?’

A On će: “Ne boj se. Ova će vatrena kugla uzrokovati požare, no samo će

zadesiti zle, dobrima neće nauditi.” Na što sam ja dodala: ‘Ah, Gospodine! Tko

je dobar? Mi smo svi zli. Molim Te, ne gledaj u nas, nego u svoje beskonačno

milosrđe; tako ćeš se ublažiti na dobrobit svih.’

Na to mi reče: “Kći pravde je istina. Jednako tako kao što sam ja vječna

Istina koja ne vara niti može biti prevarena, tako i pravedna duša u svemu što

čini isijava istinu. Stoga, s obzirom da iskustveno poznaje pravu svjetlost istine,

ako je netko pokuša obmanuti, ona obmanu odmah prepoznaje po nedostatku

one svjetlosti koju osjeća u sebi kao istinu. Zato s tom svjetlošću istine ne može

obmanuti ni sebe, ni bližnjega, niti može biti prevarena.

Plod ovakve pravde i ovakve istine je jednostavnost, još jedna osobina

mog Bića - biti jednostavan toliko da prodirem posvuda; ništa me ne može

spriječiti da prodrem unutra. Prodirem i u Nebo i u bezdane, i u dobro i u zlo, ali

moje najjednostavnije Biće, prodirući čak i u zlo, ne onečišćuje se, štoviše, ne

prima ni najmanju sjenu tame. Na isti način duša obavijena pravdom i istinom,

skupljajući u sebi ovaj predivan plod jednostavnosti, prodire u Nebo, ulazi u

srca kako bi ih dovela k meni, prodire u sve što je dobro, a kada se nađe s

grešnicima i vidi zlo koje čine, ne onečišćuje se, jer budući da je jednostavna

odmah se oslobađa, ne trpeći nikakvu štetu. Toliko je lijepa jednostavnost da

moje Srce biva ranjeno već na jedan jedini pogled jednostavne duše, ona je na

divljenje anđelima i ljudima.”




https://youtu.be/we4VFUPvYpQ?si=Qxo7k9YhvcmS9c2r