VAŽNOST ŽIVLJENJA U BOŽJOJ VOLJI S ISUSOM KROZ 24 SATA NJEGOVE MUKE
otac Gary Burkart
I. MEDITACIJA (1. dio)
Svezak 11. – 1913-04-10
Draga braćo i sestre,
… Molimo ove „Sate Muke”, ostavljajući si također vremena da ih razmatramo, da ih usvojimo i da dopustimo Duhu Svetomu da djeluje. To su „Sati” posve posebni, vrlo duboki, dublji nego što se čini na njihovoj površini; ne radi se o jednostavnim riječima, nego o stvarnosti mnogo, mnogo dubljoj, za čije je otkrivanje potrebno sve se više otvarati djelovanju Duha Svetoga, kako bi se moglo ići sve dublje. Kao što ribe mogu plivati na površini mora, ili u njegovim srednjim slojevima, ili u dubinama, tako je i s nama u „moru” Isusove Muke, koje je more bez granica. No to će se događati postupno…
Pogledajmo danas neke odlomke koji se odnose na ove „Sate Muke”, kako bismo ih malo bolje upoznali i vidjeli koja je njihova vrijednost, koje su zasluge i učinci, velike dobrobiti koje iz njih proizlaze za dušu, velika „Slava” koja dolazi Bogu, te mnoga dobra koja se izlijevaju na stvorenja kao posljedica molitve ovih „Sati”. U ovom prvom odlomku Isus daje Luisi Piccarreti pouku o ovim „Satima”, govoreći:
„Neću ih smatrati vašim djelima, nego kao da sam ih Ja sam učinio, te ću duši dati svoje vlastite zasluge.”
Ovaj je odlomak iz Sveska 11, 1913-04-10. Luisa piše :
A ja: ‘Reci mi, moje Dobro, što ćeš dati zauzvrat onima koji budu molili„Sate Muke” onako kako si me Ti naučio?’
Sam je Isus sugerirao Luisi sve pojedinosti ovih „Sati”. Sve su to stvari koje je sam Isus učinio u posljednjim satima svoje Muke, u posljednjem danu svoga Života, u svojih posljednjih dvadeset i četiri sata. Tijekom godina, kako je Luisa u sebi molila ove „Sate”, oni su se postupno razvijali. Luisa je svakoga dana molila svih dvadeset i četiri Sata. Kako joj je Naš Gospodin Isus Krist postupno davao nova objašnjenja, ona ih je provodila u djelo, unoseći nove pojedinosti o Muci Gospodinovoj. Tako je bilo sve dok joj nije bilo zapovjeđeno, i od Isusa i od njezina ispovjednika, da zapiše ove „Sate”, kako bi se to dobro moglo širiti i dospjeti u ruke mnogih velikodušnih duša, da donese veliko olakšanje Isusu u njegovim trpljenjima, te vrlo veliku pomoć i čovječanstvu koje ide prema ponoru, prema potpunoj propasti, kako bi se duše zaustavilo i spasilo.
Isus je jedini Spasitelj, ali je toliko dobar da dušama koje Ga ljube daje udjela u svojem djelu spašavanja duša. A ako On to želi, tko Mu može reći da to ne smije? On je Bog! Stoga, kada se mole ovi „Sati”, sam je Isus uz dušu i s njom ponavlja iste riječi, iste osjećaje, iste molitve, zadovoljštine, čine ljubavi i Slave Ocu… itd. Ovdje se radi o nečemu posve različitom od ostalih pobožnosti. Ovo nije jedna „pobožnost” među mnogim drugim pobožnostima; ovo nije pobožnost: ovo je posljednji čas Isusa na zemlji. Stoga Luisa govori Isusu:
„Reci mi, moje Dobro, što ćeš dati zauzvrat onima koji budu molili ‘Sate Muke’ onako kako si me Ti naučio?”
A Isus odgovori:
„Neću ih smatrati vašim djelima, nego kao da sam ih Ja sam učinio, te ću vam dati svoje vlastite zasluge, kao da u tom trenutku trpim svoju Muku.”
Ovo je nešto veličanstveno! To su obećanja koja daleko nadilaze obećanja koja je On dao drugim dušama – obećanja koja se tiču Njegova Srca, Njegove Krvi, Njegovih Rana…! Ovdje On kaže: „Ja ću, po vama, ponavljati Svoju istu Muku, po ovim ‘Satima’ koje ćete vi moliti! I tako ću vam dati iste učinke, ovisno o raspoloženju duša.”
Isusova Muka ima beskrajnu vrijednost, a ipak, ako su duše zatvorene božanskoj Milosti, tvrdoglavo zatvorene i ne žele se otvoriti, ni Bog se neće nametnuti silom. Tako je i s ovim „Satima” kada ih duše mole: učinci će biti ovisno o raspoloženju drugih. Što se vas tiče, ne brinite se: Isus će vam dati preobilje Milosti ako budete dobro molili ove „Sate”. Stoga radije razmišljajte Isusovim umom o tome kako spasiti duše, kako ih ponovno dovesti Isusu, kako ih izbaviti i kako ih ponovno učiniti sretnima i zadovoljnima. Vi se bavite Isusovim stvarima i Njegovim interesima, a Isus će se pobrinuti za vas.
“Tako ću vam dati jednake učinke, već prema raspoloženju duša, i to već na zemlji. Veću nagradu od ove ne bih mogao dati dušama. A zatim ću ih, u Nebu, staviti preda se, obasuti ih strelicama ljubavi i radosti onoliko puta koliko su molile Sate moje Muke, a i one će Mene pogađati strelicama ljubavi. To će biti neizreciva radost i milina za sve Blaženike.”
Duše koje žive i koje će živjeti u Božjoj Volji imat će za sebe posve posebno Nebo. Postoje tri Neba. Sveti Pavao, u jednoj od svojih poslanica Crkvama, govori da je bio uznesen do trećega Neba; vidio je njegova čudesa te je potom rekao: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.” Nakon toga Bog mu je poslao glasnika sotone, da mu zada trn u tijelo, kako bi ga zadržao u poniznosti i kako se ne bi uzoholio nakon ovih velikih i uzvišenih objava.
Postoje tri Neba. Prvo je Nebo za duše Staroga zavjeta, koje su živjele u nadi dolaska Mesije, jer za njih još nije bilo nastupilo vrijeme Milosti i Istine. Zatim, u „punini vremena”, četiri tisuće godina nakon pada Adama i Eve, došao je Isus, i s Njim su došle Milost i Istina. Sve duše koje su živjele u poretku, u kraljevstvu Otkupljenja, imat će Nebo koje odgovara Kristovu Čovještvu; to je Nebo Otkupljenja. A naposljetku, duše koje žive ili koje će živjeti u Božjoj Volji imat će Nebo različito od prva dva: treće Nebo, pridržano onima koji su već na zemlji bili u posjedu Božje Volje. I oni će sudjelovati ne samo u Nebu Čovještva Kristova, nego i u Nebu Njegova Božanstva.
Zatim je dodao:
„Moja je ljubav vatra, ali ne poput fizičkoga plamena koji uništava stvari i pretvara ih u pepeo. Moja vatra oživljuje i usavršava, i ako nešto spaljuje, to je samo ono što nije sveto – želje, osjećaje i misli koje nisu dobre. To je snaga moje vatre: spaljuje zlo i daje život dobru. Stoga, ako duša u sebi ne osjeća nikakvu sklonost zlu, može biti sigurna da je u njoj moja vatra. Ako pak u sebi osjeća vatru i miješanje sa zlom, vrlo je upitno: je li to doista moj pravi plamen?”
Onaj tko se prepusti ovim „Satima Muke Isusove”, tko se prepusti Njegovoj Muci, bit će zahvaćen i oblikovan, te preobražen u toj vatri Isusove ljubavi – jer Njegova je Muka sva Ljubav – te će moći primiti sve plodove Kristove Žrtve, a ne samo poneku kapljicu, kao što su duše do sada činile u djelu Otkupljenja. Duše će moći piti u velikim gutljajima iz toga izvora, izvora ljubavi, svjetla, života i svetosti, kakva je Muka Isusova. A zatim, ova Muka Našega Gospodina Isusa Krista – kao i sami „Sati Muke”, o kojima govorimo – vrata su kroz koja će duše moći ući u Kraljevstvo Božje Volje; jer bez Isusove Muke nema ničega: nema sreće, nema spasenja, nema Raja, nema Božje Volje za čovjeka, ako se ne prođe kroz vrata Njegove Muke.
Nakon što se jednom prođe kroz ta vrata, Muka Isusova ne prestaje; naprotiv, ta Muka postaje bitan element života duše, postaje nužnost, potreba. Jer je Isus trpio u svakom trenutku svoga Života, a duša, kako se postupno približava Isusu, u sebi osjeća želju da se sve više poistovjeti i sve više suobliči svome Božanskom Učitelju Isusu.
Stoga su trpljenja nužna; i duša koja se približava Isusu želi trpjeti zajedno s Isusom.