4.SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

 

Priprava na razmatranje 

 

O, Gospodine moj Isuse Kriste, prostrta pred tvojom božanskom prisutnošću, ponizno molim tvoje premilostivo Srce da me uvede u bolno razmatranje dvadeset i četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama toliko pretrpio u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na križu. Pomozi mi i daj mi milost i ljubav da duboko suosjećam s tvojim bolnim patnjama i da ih razumijem dok budem razmatrala prvi sat tvoje Muke, od 20 do 21 sat. A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati, prikazujem ti volju da to činim u svim satima tijekom kojih sam prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Milosrdni Gospodine, primi ovu moju nakanu koju ti iz ljubavi prikazujem i daj da ona bude na dobrobit meni i svim dušama, kao da sam uistinu i sveto ispunila ono što sam toliko željela učiniti. O moj Isuse, u ovom trenutku ti zahvaljujem što me po molitvi pozivaš da se sjedinim s tobom. I u želji da ti što više ugodim, uzimam tvoje misli, tvoj jezik i tvoje Srce te tako želim moliti, potpuno se sjedinjujući s tvojom Svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju. Dok širim ruke da te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem.

 

„Kćeri, kako bi stvorenje imalo sve potrebne uvjete da me primi, želio sam ustanoviti ovaj Sakrament posljednjega dana svoga Života, kako bih svaku hostiju okružio čitavim svojim Životom, kao pripravu za svako stvorenje koje će me primiti. Stvorenje me nikada ne bi moglo primiti da nema Boga koji ga pripravlja, a koji je, potaknut jedino izobiljem svoje ljubavi, želio dati sebe stvorenju. Budući da stvorenje nije bilo u stanju primiti me, to isto izobilje ljubavi navelo me da dam čitav svoj Život kako bih ga pripravio. Tako sam pred njega stavio svoje korake, svoja djela i svoju ljubav. Budući da je u meni bila i moja Muka, stavio sam i svoje patnje da ga priprave.“

Luisa, sv.12-24. listopada 1918.

Četvrti sat

Od 20 do 21 sati navečer

Euharistijska večera

Slatka Ljubavi moja, uvijek neiscrpna u svojoj ljubavi, vidim da, dok sa svojim dragim učenicima završavaš obrednu večeru, ustaješ od stola i zajedno s njima uzdižeš Ocu himan zahvale za hranu koju vam je dao, želeći time nadoknaditi sva pomanjkanja zahvalnosti stvorenja, kao i za mnoga sredstva kojima uzdržava naš tjelesni život. Zato ti, Isuse, u svemu što činiš, dotičeš ili gledaš, uvijek imaš na usnama riječ: „Neka ti je hvala, Oče!“ I ja, Isuse, sjedinjena s tobom, uzimam riječi s tvojih usana i uvijek i u svemu govorim: „Hvala za mene i za sve“, i tako nastavljam nadoknađivati za pomanjkanje zahvalnosti.

Pranje nogu

Moj Isuse, čini se da tvoja ljubav nema počinka. Vidim kako želiš da tvoji učenici ponovno sjednu. Uzimaš umivaonik s vodom, opasuješ se bijelim ubrusom i spuštaš se k nogama apostola, u činu tako poniznom da privlači pozornost čitavoga Neba, koje zbog toga ostaje zaneseno. I sami apostoli, gotovo nepomični, promatraju te sagnutog pred njihovim nogama. Reci mi, Ljubavi moja, što time želiš? Što namjeravaš tako poniznim činom? Takva poniznost nikada do sada nije viđena niti će ikada biti viđena! Ah, sine moj, želim sve duše i, prostrt do njihovih nogu, poput siromašnog prosjaka, molim ih i zaklinjem, te, plačući, pravim zasjedu ljubavi kako bih ih osvojio. Prostrt do njihovih nogu, želim ih ovim umivaonikom vode pomiješane s mojim suzama oprati od svake nesavršenosti i pripraviti ih da me prime u Sakramentu. Toliko mi je na Srcu želja da me prime u Euharistiji, da ovu službu ne želim povjeriti Anđelima, čak ni svojoj predragoj Majci, nego osobno želim očistiti i njihove najintimnije kutke, kako bi dostojno primili plod Sakramenta. A u apostolima sam ovom gestom namjeravao pripraviti sve duše. Želim nadoknaditi za sva sveta djela i dijeljenje sakramenata, osobito ona koja svećenici vrše u duhu oholosti, lišena Božanskoga Duha i nesebičnosti. Ah, koliko dobrih djela stiže do mene, ali tako da me više obeščašćuju nego što me časte. Više mi donose smrt nego život. To su uvrede koje me najviše žaloste. Ah, da, sine moj, izbroji sve uvrede, pa i one najintimnije koje mi čine, i daj zadovoljštinu mojom zadovoljštinom. Utješi moje ožalošćeno Srce.

O, moje ožalošćeno Dobro, prisvajam tvoj život i zajedno s tobom namjeravam dati zadovoljštinu za sve ove uvrede. Želim ući u najintimnije kutke tvoga Božanskog Srca i, s tvojim Srcem, davati zadovoljštinu za najintimnije i skrivene uvrede koje primaš od svojih najmilijih. O, moj Isuse, želim te slijediti u svemu i zajedno s tobom pohoditi sve duše koje te primaju u Euharistiji, ući u njihova srca i, zajedno s tvojima, položiti i svoje ruke da očistimo njihova srca. O, Isuse, ovim tvojim suzama i vodom, kojima si oprao noge apostolima, operimo duše koje te imaju primiti, očistimo njihova srca, zapalimo ih i otresimo s njih prašinu kojom su uprljane, kako bi, primajući te, u njima mogao pronaći svoje zadovoljstvo, a ne svoju gorčinu. Ali, ljubljeno moje Dobro, dok si sav zaokupljen pranjem nogu apostolima, promatram te i vidim jednu drugu bol koja probada tvoje Presveto Srce. Ovi apostoli predstavljaju sve buduće sinove Crkve, a svaki od njih nosi čitav niz tvojih boli. U jednima su slabosti, u drugima obmane; u ovome licemjerja, u onome neumjerena ljubav prema interesima; u svetom Petru manjkavosti u odlučnosti i sve uvrede poglavara Crkve, u svetom Ivanu uvrede tvojih najvjernijih, u Judi svi otpadnici, sa svim nizom teških zala koje će počiniti. Ah, Tvoje je Srce toliko prepuno boli i ljubavi da više ne možeš izdržati. Zastaješ pred nogama svakoga apostola, plačeš, moliš i daješ zadovoljštinu za svaku od tih uvreda te za sve postižeš prikladan lijek. Moj Isuse, i ja se sjedinjujem s tobom. Preuzimam tvoje molitve, zadovoljštine i utjehe prikladne za svaku dušu. Želim pomiješati svoje suze s tvojima, da više nikada ne budeš sam, nego da uvijek budem s tobom i sudjelujem u tvojim mukama. Ljubavi moja, dok se saginješ do nogu apostola, vidim da si već kod Judinih nogu. Osjećam tvoj isprekidani dah. Vidim da ne samo da plačeš, nego i jecaš; i dok pereš njegove noge, ljubiš ih, privijaš ih na svoje Srce te, glasom prigušenim od plača, gledaš ga očima punim suza i govoriš njegovu srcu: Sine moj, glasovima svojih suza molim te, ne idi u pakao! Daj mi svoju dušu, za koju te, prostrt pred tvojim nogama, molim. Reci, što želiš? Što tražiš? Sve ću ti dati, samo da te ne izgubim. Ah, poštedi mene, svoga Boga, ove boli! Ponovno privijaš te noge na svoje Srce. Ali vidjevši Judinu tvrdoću, tvoje je Srce zgnječeno, tvoje te Srce guši i samo što se nisi onesvijestio. Srce moje i Živote moj, dopusti mi da te pridržim svojim rukama. Razumijem da tu svoju postojanu ljubav primjenjuješ prema svakom okorjelom grešniku. Ah, molim te, Srce moje, dok suosjećam s tobom i prikazujem zadovoljštinu za uvrede koje primaš od tvrdokornih duša koje se ne žele obratiti, pođimo zajedno zemljom. Ondje gdje se nalaze okorjeli grešnici, dajmo im tvoje suze da ih omekšaju, tvoje poljupce i tvoje zagrljaje ljubavi da ih privežemo uz tebe, kako ne bi mogli pobjeći, te da te tako okrijepimo u boli zbog gubitka Jude. Ustanovljenje Euharistije Moj Isuse, radosti i naslado moja, vidim da tvoja ljubav trči, žurno i neumorno. Ustaješ, bolan kakav jesi, i gotovo trčiš prema oltaru gdje su pripravljeni kruh i vino za posvećenje. Vidim te, Srce moje, kako poprimaš posve nov i do sada nikada viđen izgled: tvoja Božanska Osoba postaje sama dobrota, nježnost i ljubav; tvoje oči sjaje snažnije od sunca, tvoje rumeno lice blista; na tvojim je usnama osmijeh i goruća ljubav; tvoje stvoriteljske ruke zauzimaju položaj stvaranja. Ljubavi moja, vidim te posve preobražena; kao da se tvoje Božanstvo prelijeva izvan tvoga Čovještva. Srce moje i Živote moj, Isuse, ovaj tvoj nikada viđeni izgled privlači pozornost apostola; obuzeti su slatkim zanosom i ne usuđuju se niti disati. Slatka Majka u duhu hita k podnožju oltara kako bi promatrala čudesa tvoje ljubavi. Anđeli silaze s Neba i pitaju se među sobom: „Što je ovo? Što je ovo? Ovo je prava ludost, istinsko izobilje! Bog koji više ne stvara nebo i zemlju, nego samoga sebe…i to gdje? U propadljivoj materiji, od malo kruha i malo vina.” I dok te svi okružuju, o Ljubavi neutaživa, vidim kako uzimaš kruh u svoje ruke, prikazuješ ga Ocu i čujem tvoj preslatki glas koji govori: “Oče Sveti, zahvaljujem ti što uvijek uslišavaš svoga Sina. Oče Sveti, podupri me. Ti si me jednoga dana poslao s Neba na zemlju da se utjelovim u krilu svoje Majke i dođem spasiti našu djecu. Dopusti mi sada da se utjelovim u svakoj Hostiji kako bih nastavio njihovo spasenje i bio život svakoga od moje djece. Vidiš li, Oče? Ostalo je još malo sati moga života. Tko bi imao srca ostaviti svoju djecu samu kao siročad? Mnogi su njihovi neprijatelji: tama, strasti i slabosti kojima su podložni. Tko će im pomoći?Zaklinjem te, dopusti da ostanem u svakoj Hostiji kako bih bio život svakoga od njih i tako otjerao neprijatelje, kako bih bio njihovo svjetlo, jakost i pomoć u svemu. U protivnom, kamo će poći? Tko će im pomoći? Naša su djela vječna, moja je ljubav neodoljiva. Ne mogu i ne želim ostaviti svoju djecu. Otac se raznježio na nježan i ljubavlju prožet glas svoga Sina. Silazi s Neba i već je na oltaru s Duhom Svetim da zajedno sa Sinom djeluje. A Isus, jasnim i ganutljivim glasom, izgovara riječi Pretvorbe i, ne ostavljajući samoga sebe, stvara samoga sebe u sakramentu kruha i vina. Zatim pričešćuješ svoje apostole; i vjerujem da te je i naša Nebeska Majka primila. Ah, Isuse, nebesa se prigibaju i svi ti se klanjaju u tvome novom stanju dubokog poništenja. Blagi Isuse, dok je tvoja ljubav zadovoljna i ispunjena i nemaš više što činiti, ja promatram, o moje Dobro, na tome oltaru, u tvojim rukama, sve posvećene Hostije koje će se umnažati sve do svršetka vjekova. I u svakoj Hostiji sadržana je sva tvoja bolna Muka, jer stvorenja na izobilje tvoje ljubavi uzvraćaju prekomjernom nezahvalnošću i bezbrojnim grijesima. A ja, Srce moga srca, želim uvijek biti zajedno s tobom u svakom svetohraništu, u svim pokaznicama i u svakoj posvećenoj Hostiji koja će postojati sve do svršetka svijeta, kako bih prinosila svoje čine zadovoljštine prema uvredama koje primaš. O, Isuse, promatram te u svetoj Hostiji, i kao da te vidim u tvojoj klanjanja dostojnoj Osobi. Ljubim tvoje veličanstveno čelo. A dok te ljubim, osjećam ubode tvojih trnova. O moj Isuse, kolika te stvorenja ne pošteđuju trnja u ovoj svetoj Hostiji! Dolaze k tebi, i umjesto da ti daju čast svojim dobrim mislima, šalju ti svoje zle misli. A ti iznova spuštaš glavu kao za vrijeme Muke te primaš i podnosiš trnje ovih zlih misli. Ljubavi moja, prilazim ti da s tobom podijelim tvoje boli. Stavljam sve svoje misli u tvoj um kako bih maknula ovo trnje koje te toliko žalosti. Neka se svaka moja misao sjedini sa svakom tvojom mišlju, da ti prinese čin zadovoljštine za svaku zlu misao i tako utješi tvoj žalosni um. Isuse, moje Dobro, ljubim tvoje lijepe oči. Vidim kako je tvoj pogled prepun ljubavi upravljen prema onima koji dolaze k tebi; željan si njihova pogleda ispunjenog ljubavlju. Ali koliki dolaze k tebi i, umjesto da gledaju i traže tebe, gledaju stvari koje ih rastresaju te ti tako uskraćuju radost koju osjećaš u susretu pogleda ispunjenih ljubavlju! Ti plačeš, a ja, dok te ljubim, osjećam tvoje suze na svojim usnama. Moj Isuse, ne plači. Želim položiti svoje oči u tvoje, zajedno dijeliti tvoje boli i plakati s tobom. Kako bih ti nadoknadila za sve rastresene poglede stvorenja, prinosim ti svoj pogled, uvijek uprt u tebe. Isuse, Ljubavi moja, ljubim tvoje presvete uši i već te vidim kako pozorno slušaš što stvorenja žele od tebe, kako bi ih utješio. Ali, naprotiv, do tvojih ušiju dopiru molitve loše izmoljene, pune nepovjerenja, molitve iz navike. I tvoj je sluh u ovoj svetoj Hostiji više pretrpio negoli u samoj tvojoj Muci. O moj Isuse, želim uzeti sve nebeske melodije i položiti ih u tvoje uši kako bih ti pružila zadovoljštinu. Želim položiti svoje uši u tvoje, ne samo da zajedno dijelimo ove boli, nego i da ti prikažem svoj neprestani čin zadovoljštine i utješim te. Isuse, stvorenja dolaze pred ovu svetu Hostiju i svojim nedoličnim držanjem i zlim razgovorima, umjesto da ti iskazuju čast, čini se da ti upućuju pljuske i pljuvanja. A ti, kao i u Muci, mirno i strpljivo sve primaš i podnosiš! Isuse, želim staviti svoje lice uz tvoje, ne samo da te poljubim i primim uvrede koje ti dolaze od tvojih stvorenja, nego da s tobom dijelim sve tvoje patnje. Želim te pomilovati, ukloniti pljuvačku i snažno te privinuti na svoje srce. Od svoga bića želim učiniti mnoštvo najsitnijih djelića i staviti ih pred tebe kao mnoge duše koje ti se klanjaju, a sve svoje pokrete pretvoriti u neprestane prostracije da ti pružim zadovoljštinu za sve uvrede koje primaš od svih stvorenja. Isuse moj, ljubim Tvoja presveta usta. Vidim kako sakramentalno silaziš u srca svojih stvorenja i kako si prisiljen biti položen na mnoge zajedljive, nečiste i zle jezike. Kako si silno ogorčen zbog toga! Osjećaš se kao da te ovi jezici truju, a još je gore kada siđeš u njihova srca! O Isuse, kad bi bilo moguće, htjela bih se naći u ustima svakoga stvorenja i sve uvrede koje od njih primaš pretvoriti u hvale. Napaćeno moje Dobro, ljubim tvoju presvetu glavu. Vidim te umornog, iznemoglog i posve zaokupljenog svojim djelom ljubavi: „Reci mi, što činiš?“  A ti odgovaraš; „Sinko moj, u ovoj Hostiji radim od jutra do večeri, oblikujući lance ljubavi; i kako duše dolaze k meni, tako ih vezujem uz svoje Srce. Ali znaš li što mi one čine? Mnoge se, uz silan napor, oslobađaju i kidaju na komadiće moje lance ljubavi. A budući da su ti lanci vezani uz moje Srce, ostajem izmučen i kao izvan sebe od boli. Zatim, lomeći moje lance, čine uzaludnim moj rad, tražeći lance stvorenja. A to čine i u mojoj prisutnosti, služeći se mnome da ostvare svoje ciljeve. To me toliko ožalošćuje da mi izaziva silovitu groznicu te zbog toga padam u nesvijest i bunilo. O Isuse, koliko suosjećam s tobom! Tvoja je ljubav odbačena, i ja, kako bih te utješila zbog uvreda koje primaš od tih duša, molim te da okuješ moje srce tim okovima koje su one raskinule, da ti tako mogu umjesto njih uzvratiti ljubav. Moj Isuse, moj božanski Strijelče, ljubim tvoje grudi.Toliki oganj gori u tvojim grudima da, kako bi dao oduška svojim plamenovima i učinio kratak predah u svome djelu, pristaješ na osobitu igru s dušama koje dolaze k tebi, odapinjući prema njima strelice ljubavi što izlaze iz tvojih grudi. Tvoja je igra oblikovati strijele, koplja i munje ljubavi; a kada one pogode duše, ti slaviš. Ali mnogi, Isuse moj, odbacuju ih i uzvraćaju ti strijelama hladnoće, kopljima mlakosti i munjama nezahvalnosti. A ti zbog toga, Isuse, ostaješ silno ožalošćen i gorko plačeš. O Isuse, evo mojih grudi, spremnih prihvatiti ne samo tvoje strijele namijenjene meni, nego i one koje druge duše odbacuju. Tako više nećeš biti poražen u svojoj igri ljubavi. Želim ti nadoknaditi sve hladnoće, mlakosti i nezahvalnosti koje od njih primaš. O Isuse, ljubim tvoju lijevu ruku i želim dati zadovoljštinu za sve nedopuštene ili nedostojne dodire učinjene u tvojoj prisutnosti; i molim te da me uvijek držiš čvrsto privijenu uz svoje Srce! O Isuse, ljubim tvoju desnu ruku i želim dati zadovoljštinu za sva svetogrđa, osobito za nedostojno slavljene svete Mise! Koliko si puta, Ljubavi moja, prisiljen sići s Neba u nedostojne ruke i nedostojne grudi i, premda osjećaš mučninu što se nalaziš u tim rukama, ljubav te prisiljava da u njima ostaneš. Štoviše, u nekim svojim službenicima nalaziš obnovitelje svoje Muke, koji svojim golemim zločinima i svetogrđima obnavljaju bogoubojstvo! Isuse, već me i sama pomisao na to ispunja strahom! No, nažalost, kao što si u Muci bio u rukama Židova, tako i sada ostaješ u tim nedostojnim rukama kao krotko janje, ponovno iščekujući svoju smrt i njihovo obraćenje. O Isuse, koliko trpiš! Ti bi želio jednu ruku punu ljubavi koja bi te oslobodila tih krvavih ruku. O Isuse, kada se nađeš u takvim rukama, molim te da me pozoveš bliže k sebi da ti dam zadovoljštinu. Kako bih ublažila mučninu koju osjećaš nalazeći se u tim rukama, prekrit ću te čistoćom Anđela i namirisati te miomirisom tvojih kreposti, a svoje ću ti srce prinijeti kao zaklon i utočište. I dok budeš u meni, molit ću te za svećenike, kako bi svi bili tvoji dostojni službenici. Tako neka bude.

O Isuse, ljubim tvoje lijevo stopalo i želim ti dati zadovoljštinu za one koji te primaju iz navike i bez prikladnih raspoloženja.

O Isuse, ljubim tvoje desno stopalo i želim Ti dati zadovoljštinu za one koji te primaju kako bi te uvrijedili. Kada se usude to učiniti, molim te, obnovi čudo koje si učinio Longinu; i kao što si ga ozdravio i obratio na dodir Krvi što je potekla iz tvoga Srca probodena njegovim kopljem, tako svojim sakramentalnim dodirom obrati uvrede u ljubav, a one koji te vrijeđaju u one koji te ljube!

O, Isuse, ljubim tvoje preslatko Srce u koje se slijevaju sve uvrede. Želim ti dati zadovoljštinu za sve uvrede, uzvratiti ti ljubavlju za sve ljude i uvijek s tobom dijeliti tvoje boli. O nebeski Strijelče, ako koja uvreda izmakne mojoj zadovoljštini, molim te da me zatočiš u svoje Srce i u svoju Volju, kako bih sve nadoknadila. Molit ću slatku Mamu da me uvijek drži uza se kako bih dala zadovoljštinu za sve uvrede i za sve ljude. Zajedno ćemo te ljubiti i dajući ti zadovoljštinu udaljit ćemo od tebe valove gorčina koje primaš od stvorenja. Isuse moj, sjeti se da sam i ja siromašna grešna duša. Zatvori me u svoje Srce i lancima svoje ljubavi potpuno me priveži. Poveži jednu po jednu moju misao, osjećaje i želje. Priveži moje ruke i moja stopala uz svoje Srce kako ne bih imala drugih ruku ni drugih stopala osim tvojih. Stoga, Ljubavi moja, tvoje će Srce biti moj zatvor, moje će lance tvoriti Ljubav; Tvoji će plamenovi biti moja hrana, tvoj dah moj dah, a vrata koja će me sprječavati da iziđem bit će tvoja Presveta Volja. Tako neću gledati ništa osim plamenova ni doticati ništa osim ognja koji će mi, dok mi daje život, davati i smrt poput one koju ti podnosiš u svetoj Hostiji. Dat ću ti svoj život i dok budem tako zatočena u tebi, ti ćeš biti oslobođen u meni. Nije li to tvoja nakana u tvome zatočeništvu u Hostiji - da budeš oslobođen po dušama koje te primaju, da živiš u njima?

A sada, u znak ljubavi, blagoslovi me i poljubi moju dušu otajstvenim poljupcem ljubavi dok ja ostajem uza te privijena i zagrljena.Slatko Srce moje, nakon što si ustanovio Presveti Oltarski Sakrament i vidio golemu nezahvalnost i uvrede stvorenja prema preobilju svoje ljubavi, unatoč tomu što si zbog toga ostao ranjen i ožalošćen, vidim da ne uzmičeš. Štoviše, sve želiš uroniti u neizmjernost svoje ljubavi. Isuse, vidim te kako samoga sebe daješ svojim apostolima, a potom im govoriš da i oni trebaju činiti ono što si ti učinio. Tako im daješ vlast da posvećuju, zaređuješ ih za svećenike i ustanovljuješ druge sakramente. Tako na sve misliš i za sve daješ zadovoljštinu: za loše izrečene propovijedi, za sakramente koji se dijele i primaju bez potrebne nutarnje priprave te stoga ostaju bez učinka, za pogrešna svećenička zvanja, bilo s njihove strane bilo od strane onih koji ih zaređuju, budući da se nisu poslužili svim sredstvima kako bi razlučili prava od pogrešnih zvanja. Ah, ništa ti ne izmiče, Isuse, a ja te želim slijediti i nadoknađivati za sve ove uvrede. Nakon što si sve učinio, uzimaš svoje apostole i krećeš prema Getsemanskom vrtu kako bi započeo svoju bolnu Muku. Slijedit ću te u svemu kako bih ti bila vjerna pratnja.

Razmatranja i odluke

Isus je sakriven u Hostiji da svima dade život. U svojoj skrivenosti obuhvaća sve vjekove i svima daje svjetlo. Tako ćemo i mi, skrivajući se u njemu, svojim molitvama i zadovoljštinama davati svjetlo i život svima, pa i samim krivovjercima i nevjernicima, jer Isus nikoga ne isključuje. Što nam je činiti u ovoj skrovitosti? Kako bismo postali slični Isusu Kristu, sve moramo sakriti u njemu, to jest svoje misli, poglede, riječi, otkucaje srca, želje, korake i djela; pa čak i same molitve moramo sakriti u Isusove molitve. I kao što ljubljeni Isus u Euharistiji obuhvaća sve vjekove, tako ćemo ih i mi obuhvatiti zajedno s njim. Čvrsto prianjajući uz njega, bit ćemo misao svakoga uma, riječ svakoga jezika, želja svakoga srca, korak svakoga stopala i djelo svake ruke. Tako čineći, odvratit ćemo od Srca Isusova zla koja bi mu sva stvorenja željela nanijeti. Nastojat ćemo sve to zlo zamijeniti svim dobrom koje nam bude moguće učiniti te tako usrdno moliti Isusa da svim dušama podari spasenje, svetost i ljubav. Da bi naš život bio u skladu sa životom Isusa Krista, mora u svemu biti suobličen njegovu. Duša mora imati nakanu biti u svim svetohraništima svijeta kako bi bila trajna pratnja Isusu, tješila ga i neprestano mu davala zadovoljštinu. S tom nakanom treba činiti sva djela tijekom dana. Prvo je svetohranište u nama, u našem srcu. Stoga je potrebno posvetiti veliku pozornost svemu što dobri Isus želi učiniti u nama. Mnogo puta Isus, dok boravi u našem srcu, daje nam osjetiti potrebu za molitvom. To je Isus koji želi moliti i želi nas uza se. Poistovjećuje se s našim glasom, s našim osjećajima, s cijelim našim srcem, kako bi naša molitva postala jedno s njegovom. Stoga, da bismo iskazali čast Isusovoj molitvi, nastojat ćemo mu predati cijelo svoje biće kako bi ljubljeni Isus uzdigao svoju molitvu k Nebu, razgovarao s Ocem i u svijetu obnovio učinke svoje molitve. Trebamo paziti na sve naše nutarnje pokrete, jer dobri Isus ponekad od nas traži trpljenje, ponekad nas poziva na molitvu, čas nas stavlja u jedno stanje duše, čas u drugo, kako bi u nama mogao obnoviti svoj vlastiti život. Pretpostavimo da nas Isus stavlja u prigodu da se vježbamo u strpljivosti. On prima tolike uvrede od stvorenja da se osjeća prisiljen posegnuti za bičevima kako bi kaznio stvorenja. I tada nam daje prigodu da se vježbamo u strpljivosti, a mi mu moramo iskazati čast podnoseći sve mirno, kao što i on podnosi. Tako će naše strpljenje istrgnuti iz njegove ruke bičeve koje nad stvorenja privlače kazne, jer će on u nama na taj način obnoviti svoju božansku strpljivost. A kao što je sa strpljivošću, tako je i sa svim ostalim krepostima. Ljubljeni Isus u Presvetom Sakramentu vrši sve kreposti, a mi ćemo od njega crpsti jakost, blagost, strpljivost, podnošljivost, poniznost i poslušnost. Dobri Isus daje nam svoje Tijelo za hranu, a mi ćemo njemu za hranu dati ljubav, volju, želje, misli i osjećaje. Tako ćemo se u ljubavi natjecati s Isusom. Nećemo dopustiti da u nas uđe išta što nije on, tako da sve što budemo činili mora služiti kao hrana našem ljubljenom Isusu. Naša misao mora hraniti božansku misao, to jest misliti da je Isus skriven u nama i da želi hranu naših misli. Tako, misleći sveto, hranimo božansku misao. Riječi, otkucaji srca, osjećaji, želje, koraci i djela, sve mora služiti kao hrana Isusu. Moramo imati nakanu hraniti i podržavati u Isusu sva stvorenja. Slatka moja Ljubavi, ti si u ovom času pretvorio samoga sebe u kruh i vino. Moj Isuse, daj da sve što govorim i činim bude trajna pretvorba Tebe u meni i u dušama. Slatki moj Živote, kada dolaziš k meni, daj da svaki otkucaj moga srca, svaka želja, osjećaj, misao i riječ osjete snagu sakramentalne posvete, da se tako cijelo moje posvećeno biće pretvori u mnoštvo hostija koje će te davati dušama. O Isuse, slatka Ljubavi moja, daj da budem tvoja mala hostija i da u sebi, poput žive Hostije, nosim cijeloga tebe.

Prikazanje i zahvala 

 Moj ljubljeni Isuse, ti si me pozvao da u ovom satu tvoje Muke budem s tobom i ja sam se odazvala. Činilo mi se da te čujem kako tjeskoban i žalostan moliš i prikazuješ zadovoljštinu te kako, ganutim i dirljivim glasom, moliš i vapiš za spasenjem duša. Nastojala sam te slijediti u svemu. I sada, budući da te moram ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost reći ti: „hvala” i „blagoslivljam te”. Da, Isuse, tisuću i tisuću puta ponavljam „hvala ti” i „blagoslivljam te” za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas. Hvala ti i blagoslivljam te za svaku kap krvi koju si prolio, za svaki uzdah, za koju si podnio. Sve što si učinio, svaki tvoj čin, moj Isuse, želim obilježiti jednim „hvala” i jednim „blagoslivljam te”. O Isuse, daj da iz cijeloga moga bića neprekidno izvire rijeka hvale i blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla rijeku tvojih blagoslova i zahvala. O Isuse, privini me uz svoje Srce i svojim presvetim rukama na svaku poru moga bića stavi svoj „blagoslivljam te” i daj da iz mene ne izlazi ništa drugo doli trajni hvalospjev ljubavi prema tebi.