2.SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
O, Gospodine moj Isuse Kriste, prostrta pred tvojom božanskom prisutnošću, ponizno molim tvoje premilostivo Srce da me uvede u bolno razmatranje dvadeset i četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama toliko pretrpio u svome klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do smrti na križu. Pomozi mi i daj mi milost i ljubav da duboko suosjećam s tvojim bolnim patnjama i da ih razumijem dok budem razmatrala drugi sat tvoje Muke, od 18 do 19 sati.
A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati, prikazujem ti volju da to činim u svim satima tijekom kojih sam prisiljena posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Milosrdni Gospodine, primi ovu moju nakanu koju ti iz ljubavi prikazujem i daj da ona bude na dobrobit meni i svim dušama, kao da sam uistinu i sveto ispunila ono što sam toliko željela učiniti.
O moj Isuse, u ovom trenutku ti zahvaljujem što me po molitvi pozivaš da se sjedinim s tobom. I u želji da ti što više ugodim, uzimam tvoje misli, tvoj jezik i tvoje Srce te tako želim moliti, potpuno se sjedinjujući s tvojom Svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju. Dok širim ruke da te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem.
Isus im na to reče:
» Još je malo vremena svjetlost među vama.
Hodite dok imate svjetlost
da vas ne obuzme tama.
Tko hodi u tami,
ne zna kamo ide.
Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost
da budete sinovi svjetlosti! «
(Iv 12,35-36)
Drugi sat
Od 18 do 19 sati
Isus se rastaje od svoje Presvete Majke i kreće prema dvorani Posljednje večere.
Moj preljubljeni Isuse, dok sam zajedno s tobom sudjelovala u tvojim bolima i u bolima tvoje žalosne Mame, vidim kako odlučuješ poći onamo kamo te Volja Očeva poziva. Tolika je ljubav između Sina i Majke da ih ništa ne može razdvojiti; stoga se ti prepuštaš Srcu svoje Mame, a Kraljica i nježna Majka polaže se u tvoje Srce, jer bi vam inače bilo nemoguće rastati se. A potom, blagoslivljajući se uzajamno, daješ joj posljednji poljubac da je ojačaš u gorkim bolima koje će uskoro morati podnijeti, izgovaraš posljednji zbogom i odlaziš. Ali bljedilo tvoga lica, drhtave usne i prigušen glas, kao da se jedva suzdržavaš od plača dok joj govoriš zbogom, jasno otkrivaju koliko tvoje Srce trpi zbog rastanka od tvoje preljubljene Majke. Ali kako biste ispunili Volju Očevu, potpuno sjedinjeni u srcu, svemu se podlažete kako biste dali zadovoljštinu za one koji ne znaju pobijediti ljubav prema rodbini i prijateljima te, zbog svojih veza i navezanosti, ne mare odgovoriti na stupanj svetosti na koji ih Bog poziva. Koliku li ti samo bol zadaju takve duše kada iz svoga srca odbacuju ljubav koju im želiš darovati, zadovoljavajući se ljubavlju stvorenja!
Moja Ljubavi, dok s tobom dajem zadovoljštinu, dopusti mi da ostanem s tvojom Mamom kako bih ju tješila i podupirala dok ti odlaziš; zatim ću ubrzati korake kako bih te sustigla. Ali s dubokom boli gledam kako moja tjeskobna Mama drhti i kako joj, dok Sinu želi reći zbogom, riječ zamire na usnama te od silne boli ne može progovoriti. Gotovo da je klonula, ali u svom zanosu ljubavi, govori: „Sine moj, Sine moj, blagoslivljam te! Kako je gorko ovo rastajanje, okrutnije od svake smrti!“Ali od silne boli više ne može govoriti te ostaje nijema. Neutješna Kraljice, dopusti mi da budem uz tebe, da ti obrišem suze i da s tobom suosjećam u tvojoj gorkoj boli. Mama moja, neću te ostaviti samu; uzmi me sa sobom i pouči me, u ovom času prepunom boli za tebe i za Isusa, što mi je činiti, kako ga braniti, kako mu pružiti zadovoljštinu i utjehu te trebam li i vlastiti život položiti za njega.
Ne, neću se maknuti ispod tvoga plašta. Na tvoj ću znak poletjeti k Isusu i prinijeti mu tvoju ljubav, tvoje osjećaje i tvoje poljupce, sjedinjene s mojima, te ih položiti na svaku njegovu ranu, na svaku kap njegove krvi, na svaku bol i svaku uvredu, kako bi u svakoj muci, osjetivši poljupce i ljubav svoje Mame, pronašao olakšanje.
Zatim ću se vratiti pod tvoj plašt, noseći ti njegove poljupce kao utjehu tvome probodenom Srcu. Mama moja, srce mi snažno kuca, želim poći k Isusu. I dok ljubim tvoje majčinske ruke, blagoslovi me kao što si blagoslovila Isusa i dopusti mi da pođem k njemu.
Moj slatki Isuse, ljubav mi pokazuje tvoje korake i ja te sustižem dok prolaziš jeruzalemskim ulicama zajedno sa svojim ljubljenim učenicima. Gledam te i vidim te još uvijek blijeda lica. Čujem tvoj glas, blag, ali žalostan, toliko da slama srca tvojih učenika, koji su zbog toga duboko potreseni.
„Ovo je posljednji put“, govoriš, „da ovim ulicama prolazim slobodno; sutra ću njima prolaziti svezan, vući će me i zasipati tisućama uvreda.“ I pokazujući mjesta na kojima ćeš biti najviše izmučen i izranjen, nastavljaš: „Moj se život ovdje na zemlji bliži svome kraju, kao što se i sunce primiče zalasku, i sutra u ovo vrijeme više me neće biti. Ali poput sunca, uskrsnut ću trećega dana!“ Na tvoje riječi apostoli su se ražalostili i zanijemili te ne znaju što bi odgovorili. A ti im tada kažeš: „Ne klonite duhom; ne ostavljam vas, uvijek ću biti s vama. Ali potrebno je da ja umrem za dobro svih vas.“
Tako govoriš i, duboko ganut, drhtavim glasom nastavljaš ih poučavati. I prije nego što ćeš se zatvoriti u dvoranu Posljednje večere, gledaš sunce koje zalazi, kao što je i tvoj život na zalasku; prikazuješ svoje korake za one koji su na zalasku života i daruješ im milost da ga u tebi dovrše,dajući zadovoljštinu za one koji ti se, unatoč žalostima i razočaranjima života, tvrdoglavo opiru predati. Zatim ponovno upravljaš pogled prema Jeruzalemu, središtu tvojih čudesa i ljubavi tvoga Srca, koji ti zauzvrat već pripravlja križ, oštreći čavle za strašno djelo bogoubojstva. Dršćeš, srce ti se slama i u boli oplakuješ njegovu propast.Time nadoknađuješ za mnoge duše tebi posvećene, koje si s tolikom brižnošću nastojao oblikovati kao čuda svoje ljubavi, a koje su, nezahvalne i nevjerne, prouzročile tvome Srcu najteže gorčine. Želim zajedno s tobom davati zadovoljštinu kako bih ublažila razdiranje tvoga Srca.
Ali vidim kako si zaprepašten pogledom na Jeruzalem; odvraćaš pogled, okrećeš se i ulaziš u dvoranu Posljednje večere. Ljubavi moja, privij me uza svoje Srce, kako bih tvoje gorčine učinila svojima i prikazala ih zajedno s tobom; a ti, milostivo pogledaj na moju dušu, izlij u nju svoju ljubav i blagoslovi me.
Razmatranja i odluke
Isus se bez oklijevanja odvaja od svoje Majke, premda se njegovo preblago Srce u tom času razdire. Jesmo li i mi tako spremni, radi ispunjenja Božanskih nauma, žrtvovati čak i najopravdanije i najsvetije osjećaje? (Ispitajmo se osobito u trenucima kada nam izostaje osjetna Božja prisutnost i osjećaj pobožnosti.) Isus, čineći svoje posljednje korake, nije ih činio uzalud, nego je svakim svojim korakom proslavljao Oca i prosio spasenje duša. Također i mi u svoje korake moramo unijeti iste one nakane koje je imao Isus: žrtvovati se na Očevu slavu i za dobrobit duša. Istodobno moramo zamišljati kako svoje korake polažemo u Isusove korake i da ih Isus nije činio uzalud, nego je u njima sabrao korake svih stvorenja, nadoknađujući tako za sve zle korake, kako bi Ocu dao dužnu slavu i udijelio život svim zlim koracima stvorenja te im tako omogućio da hodaju putem dobra; tako ćemo i mi činiti, polažući svoje korake u korake Isusa Krista, s istim njegovim nakanama. Prolazimo li ulicama skromno i sabrano, tako da budemo primjer drugima? Dok je ožalošćeni Isus hodao, s vremena na vrijeme upućivao je apostolima poneku riječ, govoreći im o svojoj skorašnjoj Muci. O čemu mi govorimo kada razgovaramo? Kada nam se pruži prilika, nastojimo li u razgovorima govoriti o Muci božanskog Otkupitelja? Ljubljeni Isus, vidjevši apostole žalosne i obeshrabrene, nastoji ih utješiti. Nastojimo li i mi u svojim razgovorima tješiti Isusa Krista te razgovarati u Božjoj Volji, kako bismo drugima prenosili Duha Isusa Krista? Isus ide prema dvorani Posljednje večere. Sve svoje misli, osjećaje, otkucaje srca, molitve, djela, hranu i rad — baš sve — trebamo staviti u Srce Isusa Krista. Budemo li tako činili, naša će djela poprimiti božansku sposobnost. A budući da je teško stalno se zadržavati u takvom božanskom djelovanju, jer se duša teško može neprestano sjedinjavati s Isusom u svojim djelima, dostatno je da, u zamjenu, prikaže svoju dobru volju; i Isus to vrlo rado prihvaća, jer će On sam postati budna straža nad svakom njezinom mišlju, svakom njezinom riječju i svakim njezinim činom. Te će čine Isus uzeti k sebi kao svoju pratnju, držati ih u sebi i oko sebe, gledajući ih s velikom ljubavlju, kao plod dobre volje svoga stvorenja. Kada se zatim duša, sjedinjujući se s Isusom, u svojim neposrednim djelima doista sjedini s Njim, Isus će se osjetiti tako privučen tom dušom da će činiti ono što ona čini i njezino djelovanje preobraziti u božanska djela. Sve je to djelo Božje dobrote, koja sve prima i sve nagrađuje, čak i najmanji čin učinjen u Božjoj Volji, kako duša ni u čemu ne bi bila zakinuta.
Živote moj i sve moje, neka tvoji koraci ravnaju mojima; i dok koračam zemljom, daj da moje misli budu u Nebu.
Prikazanje i zahvala
Moj ljubljeni Isuse, ti si me pozvao da u ovom satu tvoje Muke budem s tobom i ja sam se odazvala. Činilo mi se da te čujem kako tjeskoban i žalostan moliš i prikazuješ zadovoljštinu te kako, ganutim i dirljivim glasom, moliš i vapiš za spasenjem duša.
Nastojala sam te slijediti u svemu. I sada, budući da te moram ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost reći ti: „hvala” i „blagoslivljam te”.
Da, Isuse, tisuću i tisuću puta ponavljam „hvala ti” i „blagoslivljam te” za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas. Hvala ti i blagoslivljam te za svaku kap krvi koju si prolio, za svaki uzdah, za svaki otkucaj Srca, za svaki korak, riječ i pogled, za svaku gorčinu i uvredu koju si podnio.
Sve što si učinio, svaki tvoj čin, moj Isuse, želim obilježiti jednim „hvala” i jednim „blagoslivljam te”.
O Isuse, daj da iz cijeloga moga bića neprekidno izvire rijeka hvale i blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla rijeku tvojih blagoslova i zahvala.
O Isuse, privini me uz svoje Srce i svojim presvetim rukama na svaku poru moga bića stavi svoj „blagoslivljam te” i daj da iz mene ne izlazi ništa drugo doli trajni hvalospjev ljubavi prema tebi.