DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE - 21. DAN

 

DVADESET PRVI DAN

Kraljica neba u Kraljevstvu Božje Volje.

Sunce izlazi, svanuo je Dan!

Vječna Riječ je među nama.

Duša se obraća svojoj kraljici Majci

Najslađa Majko! Moje siromašno srce osjeća duboku potrebu doći u tvoje majčinsko krilo, da ti povjerim svoje male tajne i predam ih tvojem majčinskom srcu.

Čuj me, Majko moja! Dok promatram velika čudesa koja je Božji Fiat (Božja Volja) učinio u tebi, osjećam da te ne mogu oponašati jer sam malena, slaba i iscrpljena od teških životnih borbi koje me slamaju i ostavljaju tek dašak života u meni. O, kako bih rado izlila svoje srce u tvoje, da ti ispričam sve boli koje mi zagorčavaju život i sve strahove koji me muče. Strah me je da neću moći ispuniti Božju Volju.

Smiluj mi se, nebeska Majko, smiluj mi se! Sakrij me u svoje srce i zaboravit ću svoje jade i neka mi ostane samo jedno: da se sjetim živjeti u Božjoj Volji.

Pouka Kraljice neba, Isusove Majke

Najdraže moje dijete, ne boj se! Vjeruj svojoj Majci! Izlij sve u moje srce i ja ću voditi računa o svemu. Tvoje ću boli pretvoriti u svjetlost i njima ću širiti Kraljevstvo Božje Volje u tvojoj duši.

Ne obaziri se ni na što i slušaj me! Želim ti ispričati što je mali Kralj Isus radio u mojoj utrobi i kako nisam propustila čuti nijedan njegov uzdah.

Dijete moje! Malo Isusovo Čovještvo raslo je hipostatski sjedinjeno (op. prev. Otajstvo u kojem su božanska i ljudska narav sjedinjene u jednoj osobi – Isusu Kristu) s Bogom. Moja majčinska utroba bila je tijesna i tamna – ni tračka svjetla u njoj nije bilo. Vidjela sam kako Isus nepomično leži u mojoj utrobi, pokriven dubokom noći. Znaš li tko je malom Isusu stvorio tu duboku tamu? Ljudska volja. Čovjek se svojevoljno zatvorio u tamu, i svakim grijehom stvara bezdan tame oko sebe – toliko gust da ga priječi činiti dobro. Da bi rastjerao tamu te duboke noći i izbavio čovjeka iz ropstva vlastite volje, moj ljubljeni Isus odabrao je slatku tamnicu moje utrobe u kojoj je svojevoljno devet mjeseci bio potpuno skučen i nepokretan.

Ah, dijete moje, kad bi samo znala u kakvim je mukama bilo moje srce dok sam gledala malenog Isusa kako plače i uzdiše u mojoj skučenoj utrobi! Njegovo je srce snažno udaralo i plamtjelo od ljubavi. Otkucaji njegova srca odjekivali su u svakom srcu, moleći za njihove duše. On je, ljubeći stvorenja, dragovoljno odabrao tamu umjesto svjetla, kako bi svatko mogao primiti svjetlo i biti spašen.

Najdraže moje dijete! Tko može opisati muke koje je moj mali Isus trpio u mojoj utrobi? Bile su to neviđene i neopisive patnje! Bio je nadaren puninom razuma – bio je Bog i čovjek! Toliko je ljubio da je ostavio oceane radosti, sreće i svjetlosti, i uronio svoje maleno Čovještvo u more tame, gorčine, patnje i bijede koje su mu priredila ljudska stvorenja. Mali Isus je sve te patnje preuzeo na sebe, uprtio na svoja ramena, kao da su njegove.

Dijete moje, istinska ljubav nikada ne kaže dosta. Ne obazire se na boli i ne boji se patnje. Kroz patnju ljubav traži onoga koga ljubi, i voljna je odreći se života, da bi ga darovala ljubljenom.

Dijete moje, poslušaj svoju Majku! Vidiš li kakvo je zlo slijediti svoju volju? Ne samo da pomračuješ put Isusu i sebi, nego stvaraš more gorčine, nesreće i bijede iz kojih više ne znaš izaći. Stoga budi pažljiva! Razveseli me i reci mi: "Želim uvijek vršiti Božju Volju!"

A sada poslušaj još nešto, dijete moje! Mali Isus izgarao je od ljubavi, i već je bio spreman izaći na svjetlo dana. Njegova čežnja, gorući uzdasi i silna želja da zagrli stvorenja, da im se pokaže kako bi ih privukao k sebi, nisu mu dali mira. Kao što je jednom stajao na vratima neba, iščekujući da se nastani u meni, tako sada stoji poput stražara na vratima moje utrobe, koja mu je značila više od neba i sprema se zakoračiti u svijet. Sunce Vječne Riječi dolazi na svijet i donosi puninu svjetla dugo očekivanog Dana.

Za jadna stvorenja više neće biti noći, ni zore ni svitanja, nego Vječno Sunce, svjetlije od onoga u podne.

Osjetila sam da ga ne mogu više zadržati u utrobi. Preplavila su me mora svjetlosti i ljubavi. Kao što sam ga začela u moru svjetlosti, tako je iz mora svjetlosti i izišao iz moje utrobe.

Drago moje dijete, za onoga tko živi u Božjoj Volji, sve je svjetlost i sve se pretvara u svjetlost.

U toj sam svjetlosti, ushićena, čekala da zagrlim svojeg malog Isusa. Čim je izašao iz mojeg krila začula sam njegov prvi plač ljubavi. Anđeo Gospodnji položio ga je u moje ruke. Čvrsto sam ga privinula na svoje srce i dala mu prvi poljubac. Mali Isus mi je uzvratio. 

Za sada je dosta. Sutra ću te opet čekati i još ti pričati o Isusovu rođenju.

Duša

Sveta Majko, kako si sretna i blažena! Ti si doista blagoslovljena među ženama! Molim te, daj mi radost koju si osjetila kada si privinula Isusa na grudi i kada si ga prvi puta poljubila. Dopusti mi da ga primim u naručje. Želim ga razveseliti govoreći mu:

"Isuse, zavjetujem se da ću te vječno ljubiti! Ne želim ništa osim tvoje, Božje Volje!"

Cvjetić

Časteći me, danas dođi i poljubi nožice Djeteta Isusa. U njegove ručice položi svoju volju, dok se on igra i slatko smije.

Usklik

Majko, stavi u moje srce malenog Isusa, da me potpuno preobrazi u Volju Božju!