DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE - 17. DAN
SEDAMNAESTI DAN
Kraljica neba u Kraljevstvu Božje Volje odlazi iz Hrama.
Zaruke sa svetim Josipom.
Duša se obraća Kraljici neba
Sveta Majko, danas više no ikada, osjećam potrebu da me čvrsto zagrliš! Neka Božja Volja, koja tobom vlada, ushiti moju dušu, te ti ona preda svoju volju! Daj mi da ne činim ništa što nije Božja Volja! Tvoja jučerašnja pouka pomogla mi je prepoznati tamnicu u koju ljudska volja baca jadno stvorenje. Bojim se da bi se moja ljudska volja mogla ponovno vratiti i zauzeti svoje staro mjesto. Zato ti se, Majko, predajem, da me brižno čuvaš, da uvijek živim u Božjoj Volji.
Pouka Kraljice neba
Hrabro, dijete moje! Vjeruj svojoj majci i donesi čvrstu odluku da se nikada ne predaješ svojoj volji. O, kako bih voljela čuti s tvojih usana ove riječi: "Majko, s mojom voljom je svršeno! Božja Volja potpuno sa mnom vlada!" Ovim ćeš oružjem neprestano mrtviti svoju volju, i tako ćeš pridobiti Majčino srce. Majka će sve učiniti da njezino dijete živi u Kraljevstvu svoje Majke. Ta ponavljana odluka će biti slatka smrt tvoje ljudske volje, koja će ti donijeti istinski život, a meni će biti najljepša pobjeda u Kraljevstvu Božje Volje. Budi hrabra i vjeruj mi! Kukavice nemaju povjerenje, nisu spremne za pobjedu, i goloruki su. Bez oružja se ne može pobijediti! Bojažljivi oklijevaju u vrijeme kada treba činiti dobro!
Slušaj me, dijete moje! Nastavila sam živjeti u Hramu, ali sam često posjećivala svoju nebesku Domovinu. Čuvala sam svoje pravo da kao kćer često odlazim u posjet svojoj Božanskoj obitelji. Jako sam se iznenadila kada mi je jednog dana, Presveto Trojstvo objavilo da je njihova Volja da odem iz Hrama. Prema Njihovoj želji i ondašnjem običaju, trebam se zaručiti za svetog čovjeka Josipa, i živjeti s njim u Nazaretu.
Kćeri moja! Bog me je želio staviti na kušnju! U svijetu nisam nikoga voljela na takav, ljudski način. Božja Volja potpuno je ispunjala moje biće. Moja ljudska volja nije nikada učinila ni jedno djelo. Zato u meni nije bilo sjemena ljudske ljubavi. Kako da na ljudski način volim muškarca, ma kako on bio svet? Istina je da sam ljubila sve ljude. Majčinska ljubav bila je toliko jaka u meni da sam imena ljudi, jedno po jedno, upisala u svoje srce neizbrisivim slovima ljubavi. To je bio božanski poredak u meni. Ljudska je ljubav, u usporedbi s Božjoj, tek blijeda sjena – sićušna poput atoma.
Ljubljeno moje dijete! Ono što je izvana izgledalo kao kušnja, pa čak i kao nešto što priliči svetosti mog života, Bog je na zadivljujući način upotrijebio da ostvari svoje naume. Dao mi je milost koju sam tako žarko žudjela – da Riječ siđe na zemlju! Bog mi je dao čuvara, branitelja i pomoćnika, kako nitko ne bi mogao dovesti u pitanje moju čestitost. Sveti Josip postao je moj suradnik, čuvar i skrbnik za naše ljudske potrebe. Ujedno, sv. Josip postaje odraz nebeskog očinstva. Tako se naša mala, nebeska obitelj stvarala na zemlji.
Unatoč iznenađenju (koje je ta vijest donijela), bez oklijevanja sam rekla: "Fiat!" ("Neka bude volja tvoja!") Znala sam da mi Božja Volja neće nanijeti zlo, niti umanjiti moju svetost. Da sam željela išta učiniti po svojoj volji, čak i u slučaju da nisam željela upoznati muškarca, uništila bih Božji naum za dolazak Riječi na zemlju!
Svetost se ne ugrožava promjenom statusa, nego se gubi odsustvom Božje Volje i neispunjavanjem dužnosti na koje Bog poziva stvorenje. Svaki je životni status svet, pa tako, naravno, i brak – ako u njemu prebiva Božja Volja i ako je duša spremna žrtvovati se u ispunjavanju vlastitih dužnosti. No većina ljudi je nemarna, pa ne samo što ne postaju sveti, nego brak za mnoge postaje čistilište, a za neke i pakao.
Iako sam znala da moram napustiti Hram, nisam nikome ništa rekla. Čekala sam da Bog pokrene vanjske okolnosti, kako bih mogla ispuniti Njegovu presvetu Volju. I doista, dogodilo se upravo tako! Starješine Hrama pozvale su me i rekle da se, prema običaju tog vremena, pripremim za brak. Prihvatila sam. Medu mnogima, Božjim čudom, izbor je pao na svetog Josipa. Tako smo se zaručili, i ja sam otišla iz Hrama.
Stoga te molim, dijete mojega srca, neka ti u svemu bude najvažnija jedino Božja Volja, ako želiš da se Božji naumi ostvare u tebi.
Duša
Kraljice neba, tvoje se dijete predaje u tvoje ruke! Svojim povjerenjem želim osvojiti tvoje srce! Neka moje povjerenje u tvome majčinskom srcu bude zalog koji neprestano poziva: "Fiat! Fiat! Fiat!
Cvjetić
Danas, meni u čast, dođi mi u krilo i petnaest puta izmoli "Slava Ocu". Neka to bude zahvala Gospodinu za sve milosti koje mi je udijelio do moje petnaeste godine – osobito za dar tako svetog čovjeka kao što je bio sveti Josip.
Usklik
Moćna Kraljice, podaj mi oružje da povedem duhovni boj protiv svoje volje i da u meni pobijedi Božja Volja!