DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE - 20. DAN
DVADESETI DAN
Kraljica neba u Kraljevstvu Božje Volje.
Djevica bijaše nebo posuto zvijezdama.
Na tome nebu Sunce Božje Volje već obasjava nebo i zemlju
svojim blistavim zrakama .
Isus je u utrobi svoje Majke.
Duša se obraća nebeskoj Majci
Evo me ponovno pred tobom, moja nebeska Majko! Dolazim radovati se s tobom i klanjajući ti se, pozdravljam te, punu milosti, o Majko Isusova! Od sada, kad god dođem k tebi, više neću naći samo tebe Majko, nego i svojeg malog zatvorenika Isusa. Više nismo dvoje, već troje: Majka, Isus i ja. Kakva sreća za mene! Ako želim pronaći svojeg malog Kralja Isusa, dovoljno je da nađem njegovu i svoju Majku. O, sveta Majko, u uzvišenosti svoje uloge majke Božje, smiluj se svojoj jadnoj, maloj kćeri. Moli za mene malog zatvorenika Isusa, neka mi udjeli veliku milost da živim u njegovoj, Božjoj Volji.
Pouka Kraljice neba, Isusove Majke
Drago moje dijete, danas te očekujem s velikom čežnjom! Moje je majčinsko srce prepuno i svoju žarku ljubav želim izliti na tebe, dijete moje. Želim ti reći: ja sam Majka Isusova! Moja je radost beskrajna, more sreće preplavljuje me! Mogu reći: ja sam Isusova Majka – njegovo stvorenje, njegova službenica, a ipak i njegova Majka! To dugujem samo Božjoj Volji koja me ispunila milošću i pripravila stan dostojan Stvoritelja! Zato neka je vječna slava, čast i hvala vrhovnoj Božjoj Volji!
Sada me pažljivo slušaj, dijete moga srca! Tek što je Božja Volja svojom moći u mojoj utrobi začela maleno Isusovo Čovještvo, Sunce Vječne Riječi utjelovilo se u njemu. Božji Fiat (Božja Volja) stvorio je u meni nebo posuto najsjajnijim zvijezdama, koje su treperile radošću, blaženstvom i božanskom ljepotom. A Sunce Vječne Riječi, blistajući u nedostižnoj svjetlosti, zauzelo je svoje mjesto na tom nebu, skriveno u malenom Čovještvu. Iako bijaše skrovito, središte tog Sunca bijaše u njemu, no njegova svjetlost izlijevala se van, obasjavajući nebo i zemlju. Ta je svjetlost ušla u svako srce i svojim zrakama kucala na vrata svake duše govoreći:
"Djeco moja, otvorite mi! Dajte mi mjesto u svojem srcu! Sišao sam s neba na zemlju kako bih u svakom od vas stvorio svoj život! Moja je Majka središte u kojem prebivam, a sva moja djeca tvore oko nje krug u kojem želim stvoriti toliko mojih svetih života - koliko ima duša!"
I ta svjetlost neumorno je kucala, dok je maleno Isusovo Čovještvo jecalo, plakalo i drhtalo. U tom svjetlu, koje je ušlo u svako srce, on je izlijevao suze, uzdahe i boli ljubavi i patnje.
Započela sam novi život. Bila sam svjesna svega što moj Sin čini. Vidjela sam ga obuzetog ognjenim oceanima ljubavi. Svaki njegov otkucaj srca, svaki dah i bol bili su poput mora ljubavi koja su se izlijevala iz njega kako bi obuhvatio sva stvorenja i pridobio ih snagom svoje ljubavi i patnje.
Znaj, dijete moje: čim je začet, Isus je u svojem Čovještvu začeo i svu patnju koju je morao propatiti do posljednjeg dana svojeg života. Nosio je u sebi sve duše, jer njemu, kao Bogu, nitko nije mogao umaći. Svojom beskonačnošću obuhvatio je sva stvorenja, i sva su stvorenja – sa svim svojim grijesima – bila mu pred očima. Zato je moj Isus, moj Sin, osjećao teret grijeha svake pojedine duše. A ja, njegova Majka, slijedila sam ga u svemu. U svojem sam majčinskom srcu osjetila nove boli moga Isusa i nove naraštaje duša. Te sam duše, zajedno s njime, trebala roditi – u milost, svjetlo i novi život koji je moj ljubljeni Sin donio na zemlju.
Dijete moje, znaj da sam te ljubila majčinskom ljubavlju već od trenutka svojega začeća. Nosila sam te u svojemu srcu i gorjela od ljubavi prema tebi, iako tada još nisam znala zašto. Božja Volja djelovala je u meni, ali mi je skrivala svoju tajnu. No, čim se Isus utjelovio, sve mi je bilo objavljeno: shvatila sam plodnost svoje majčinske službe. Nisam bila pozvana biti samo Majka Isusova, nego i Majka sviju! To je majčinstvo trebalo nastati u ognju ljubavi i boli!
O, dijete moje, koliko sam te ljubila i koliko te ljubim!
Slušaj sada, ljubljeno dijete: vidiš li dokle duša može dospjeti kada Božja Volja postane djelatna u njoj, a ljudska se volja njoj ne protivi.
Božji Fiat, koji po svojoj naravi ima stvaralačku moć, rađa u duši sva dobra: čini je plodonosnom i daruje joj majčinstvo nad svime, pa i nad samim Stvoriteljem. Majčinstvo znači istinsku ljubav, herojsko sebedarje, ljubav koja je spremna umrijeti za onoga koga je rodila. Ako toga nema, majčinstvo ostaje samo prazna riječ – bez života, bez ploda, bez istine.
Stoga dijete moje, ako želiš da se u tebi rode sva Božja dobra, dopusti Fiat-u da djeluje u tebi. On će ti darovati majčinsko srce koje ljubi sve.
A ja, tvoja Majka, naučit ću te kako u sebi ostvariti to sveto i božansko majčinstvo.
Duša
Sveta Majko, predajem se u tvoje ruke! Želim ih natopiti svojim suzama i ganuti tvoje srce da se sažališ nad mojom siromašnom dušom! Ako me ljubiš kao majka, stavi me u svoje srce i svojom ljubavlju sažeži sve moje bijede i slabosti. Neka snaga Božje Volje, koju imaš kao Kraljica, stvori u meni svoj djelatni život, da mogu reći: "Moja Majka je sva moja, a ja sam sva njezina!"
Cvjetić
Danas, časteći me u ime svih ljudi, tri puta zahvali Bogu što se utjelovio i postao zatvorenik u mojoj utrobi, darujući mi veliku čast da budem njegovom Majkom.
Usklik
Majko Isusova, budi mi Majka i vodi me putem Božje Volje!