DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE - 28. DAN

 

DVADESET OSMI DAN

Nebeska Kraljica u Kraljevstvu Božje Volje.

Boravište mrtvih. Iščekivanje.

Pobjeda nad smrću. Uskrsnuće.

Duša se obraća svojoj kraljici Majci

Majko, vidim te skamenjenu od bola. Ja, tvoje malo dijete, znam da si sada sama, bez ljubljenog Isusa. Želim biti uz tebe, priljubljena uz tvoje srce, u tvojoj gorkoj samoći. Bez Isusa, sve se pretvorilo u bol i žalost. Sjećanje na njegove teške muke, slatki zvuk njegova glasa koji još uvijek u tebi odjekuje, mili pogled dragoga Isusa – čas blag, čas tužan, čas pun suza – uvijek je osvajao tvoje majčinsko srce. Sada, kada ga više nemaš uza se, ta sjećanja postaju poput oštrih mačeva koji iznova probadaju tvoje srce.

O, očajna Majko! Tvoje dijete želi ti biti utjeha u svakoj boli. Želim ti pružiti svu ljubav, svu utjehu, olakšanje i sućut koje bi ti u ovom teškom trenutku dao sam Isus. Slatki Isus me tebi darovao da ti budem dijete. Stoga me stavi na njegovo mjesto, u svoje majčinsko srce – i ja ću potpuno pripadati. Otrt ću ti suze i uvijek ću ti biti blizu.

Pouka ucviljene Majke i Kraljice

Drago dijete, hvala ti što si uz mene. No ako želiš da mi tvoje društvo bude slatko i drago i donese utjehu mome ranjenom srcu, želim da u tebi djeluje i vlada Božja Volja i da svojoj volji ne dadneš ni dašak života. Tada ćeš mi doista biti zamjena za mog Sina Isusa.

Kad njegova Volja bude prebivala u tebi, u njoj ću osjetiti Isusa u tvom srcu. O, kako ću biti sretna kad u tebi pronađem prvi plod njegovih muka i smrti! Jer kada u vlastitom djetetu pronađem svoga ljubljenog Sina, moje se boli pretvaraju u radost, a žalosti u pobjedu.

Poslušaj me, dijete mojih žalosti. Čim je moj ljubljeni Sin izdahnuo, sišao je u boravište mrtvih– donoseći pobjedu, slavu i radost u tu tamnicu gdje su se nalazili svi patrijarsi i proroci: prvi čovjek Adam, ljubljeni sveti Josip, moji sveti roditelji i svi koji su, po zaslugama budućeg Otkupitelja, bili spašeni.

Bila sam nerazdvojiva od svojega Sina – ni smrt mi ga nije mogla oduzeti. Premda satrta od boli, slijedila sam ga i u boravište mrtvih. Tamo sam bila svjedokom slavlja i zahvalnosti što ih je to veliko mnoštvo iskazivalo mojemu Sinu koji je toliko patio. Njegov prvi korak nakon smrti bio je upravljen k njima, da ih učini blaženim i povede sa sobom u nebesku slavu. Tako je njegova smrt postala početak pobjede i slave – za njega i za sve koji su ga ljubili.

To je, drago dijete, slika onoga što se događa kada stvorenje umre vlastitoj volji, sjedinjujući se s Božjom Voljom – tada započinju pobjede u božanskom poretku stvari: rađa se slava i radost, čak i usred najvećih patnji.

Premda su oči moje duše pratile moga Sina tako da ga nikad nisam izgubila iz vida, u ona tri dana, dok je počivao u grobu, u žaru ljubavi neprestano sam ponavljala: "Ustani, Slavo moja! Ustani, Živote moj!" Moje su želje bile žarke, uzdasi gorući –  toliko da sam osjećala kako izgaram.

U toj čežnji vidjela sam svoga Sina, okruženog mnoštvom duša, kako pobjednički izlazi iz boravišta mrtvih i dolazi do groba. Bilo je to u zoru trećega dana. Kao što ga je sva priroda prije oplakivala, sada je klicala od radosti: sunce je požurilo sa svojim izlaskom kako bi svjedočilo trenutku uskrsnuća moga Sina.

Ali, kakvo čudo! Prije nego što je uskrsnuo, tim je dušama pokazao svoje Presveto Čovještvo – krvavo, izranjeno i unakaženo – onakvo kakvo je bilo zbog ljubavi prema njima i cijelom čovječanstvu. Svi su bili ganuti i zadivljeni tim izobiljem ljubavi i velikom čudu otkupljenja.

Dijete moje, koliko sam željela da i ti možeš biti prisutna u trenutku kada je moj Sin ustao iz mrtvih! Bio je veličanstven! Njegovo je Božanstvo, sjedinjeno s njegovom dušom širilo mora svjetla i zadivljujuće ljepote koja su ispunila nebo i zemlju. Kao istinski pobjednik, upotrijebio je svoju moć i zapovjedio svome mrtvom Čovještvu da ponovno primi svoju dušu i slavno uskrsne u vječni život.

Kakav svečani trenutak! Moj ljubljeni Isus pobijedio je smrt i rekao: "Smrti, ti više nećeš biti smrt, nego život!"

Ovom pobjedom stavio je pečat da je Bog i čovjek. Uskrsnućem je potvrdio svoj nauk, čuda, sakramente i sav život Crkve. I ne samo to –  pobijedio je ljudsku volju, slabu i gotovo ugaslu za istinsko dobro, kako bi nad njom zavladala Božja Volja, donoseći puninu svetosti i svakoga dobra. Ujedno je, snagom svoga uskrsnuća, položio u ljudska tijela sjeme uskrsnuća u vječnu slavu.

Dijete moje, uskrsnuće moga Sina u sebi nosi sve, govori sve i potvrđuje sve! To je bilo najuzvišenije djelo koje je učinio iz ljubavi prema stvorenjima.

Zato me poslušaj me, dijete moje. Želim ti govoriti kao Majka koja iskreno ljubi svoje dijete. Želim te poučiti što znači vršiti Božju Volju i živjeti u njoj – a primjer za to dajemo moj Sin i ja.

Naš je život bio prepun boli, siromaštva i poniženja – sve do smrti moga Sina u najtežim mukama.  No u svemu tome bila je prisutna Božja Volja. Ona je bila život naših patnji, i po njoj smo se osjećali kao pobjednici – toliko da se čak i smrt pretvarala u život. Vidjevši veliko dobro koje donosi Božja Volja, dragovoljno smo prihvatili patnju. Jer dok je Božja Volja bila u nama, nitko nije imao vlast nad njom –  ni nad nama. Patnja je bila u našoj moći: zvali smo je hranom i pobjedom otkupljenja, kako bismo cijelome svijetu donijeli spasenje.

Stog, drago moje dijete, ako tvoj život i tvoje patnje budu ukorijenjene u Božjoj Volji, budi sigurna da će se slatki Isus služiti tobom i tvojim patnjama kako bi cijelome svijetu donio pomoć, svjetlo i milost.

Zato budi hrabra! Božja Volja čini velika djela tamo gdje vlada! U svemu se ugledaj na mene i ljubljenog Isusa –  i hrabro koračaj naprijed!

Duša

Presveta Majko, pomozi mi! Čuvaj me pod svojim plaštem, kao nebeska stražarica moje duše. Tako ću, sigurna pod tvojom zaštitom, sve svoje patnje moći preobraziti u Božju Volju. Slijedit ću te, korak po korak, na beskrajnim putevima Svevišnjeg Fiata. Znam da će tvoja majčinska ljubav i snaga nadvladati moju volju, zadržati je pod svojim okriljem i zamijeniti je Voljom Božjom! Zato ti se, Majko, u potpunosti predajem i s pouzdanjem polažem u tvoje ruke.

Cvjetić

Danas, meni na čast, sedam puta reci:

"Ne moja volja, nego tvoja neka bude!"

Prinesi mi moje patnje kao molitvu, tražeći milost da u svemu vršiš Božju Volju.

Usklik

Majko moja, po uskrsnuću svoga Sina, daj da i ja uskrsnem u Volji Božjoj!