DJEVICA MARIJA U KRALJEVSTVU BOŽJE VOLJE - 26. DAN
DVADESET ŠESTI DAN
Kraljica neba u Kraljevstvu Božje Volje.
Približava se čas žalosti.
Bolni rastanak.
Isusov javni i apostolski život.
Duša se obraća nebeskoj Majci
Evo me ponovno k tebi, moja Kraljice Majko. Danas me moja djetinja ljubav potiče da pohitim i budem svjedokom trenutka kada se moj slatki Isus odvaja od tebe kako bi započeo svoj javni i apostolski život medu ljudima.
Sveta Majko, znam koliko ćeš patiti. Svaki trenutak odvojenosti od Isusa stajat će te života. Zato te ne želim ostaviti samu. Želim ti otrti suze, i svojom prisutnošću ublažiti tvoju samoću. Dok budemo zajedno, nastavit ćeš me poučavati o Božjoj Volji.
Pouka Kraljice neba
Ljubljeno dijete, tvoje mi društvo donosi veliku utjehu, jer u tebi osjećam prvi dar koji mi je Isus dao – dar čiste ljubavi, plod njegove i moje žrtve. Taj me dar stajao života moga Sina.
Slušaj me pozorno, dijete moje! Za tvoju Majku započinje život patnje, samoće i dugih odvojenosti od moga najvećeg Dobra - Isusa. Završio je skroviti život. Neodoljiva snaga njegove ljubavi poziva ga da izađe među ljude, da im se objavi, da potraži čovjeka koji se izgubio u labirintu vlastite volje i postao plijen svakoga zla.
Dragi sveti Josip već je preminuo. Isus je otišao, a ja sam ostala sama u našoj malenoj kući.
Kada me moj ljubljeni Isus zamolio da mu dopustim odlazak – jer nikada nije ništa činio, a da mi to prije nije povjerio – osjetila sam kako mi se srce slama. No, znajući da je to bila Volja Svevišnjega, bez oklijevanja sam izrekla: "Fiat!" ("Neka bude!"). Tako smo se rastali – u njegovu i mojem "Fiatu". U snazi naše ljubavi, Isus me blagoslovio i otišao. Pratila sam ga pogledom dokle god sam mogla, a zatim se povukla i potpuno predala Božjoj Volji koja je bila moj život.
O, snago Božjeg Fiata! Ta sveta Volja nikada mi nije dopustila da izgubim iz vida svojega Sina, niti je on izgubio mene. Doista, osjećala sam otkucaje njegova srca u svome, a Isus je osjećao otkucaje mog srca u svojemu.
Drago dijete! Svojega Sina primila sam od Božje Volje, a ono što Božja Volja daruje ne može se izgubiti ni rastaviti. Njezini su darovi vječni. Moj Sin je bio moj – nitko mi ga nije mogao oduzeti, ni smrt, ni bol, ni rastanak – jer mi ga je darovala Božja Volja. Naš rastanak bio je samo izvanjski; u dubini duše ostali smo sjedinjeni, jer nas je pokretala ista Volja. Kako bismo mogli biti razdvojeni?
Znaj, dijete moje, da mi je u svjetlu Božje Volje bilo dano vidjeti koliko su ljudi zli i nezahvalni prema mom Sinu. Prvo se uputio u Jeruzalem. Njegova prva postaja bila je sveti Hram, gdje je započeo propovijedati.
Ali, kakva žalost! Njegove riječi koje donose život, mir, ljubav i sklad krivo su protumačili i odbacili, posebice učeni i mudri ljudi toga vremena. Kada je govorio da je Sin Božji, Riječ Očeva, onaj koji je došao spasiti ih, toliko su mu se protivili da su ga svojim bijesnim pogledima htjeli rastrgati. O, koliko je moj ljubljeni Isus tada trpio! Odbacivanje njegove stvaralačke riječi bilo mu je poput smrti. Njegovo je Božje srce krvarilo, a ja sam, potpuno usredotočena na njega, pomno pratila što se događa. Svoje majčinsko srce ponudila sam da primi njegove rane, da ga tješi i da mu bude oslonac u tim teškim trenutcima.
Koliko sam ga puta gledala, nakon što bi izgovorio riječi života, kako ostaje sam, zaboravljen od svih. Nitko mu nije ponudio ni riječ utjehe. Izvan gradskih zidina, pod zvjezdanim svodom, naslonjen na stablo, plakao je i molio za spasenje svih ljudi. A ja, tvoja Majka, plakala sam s njim u svojoj kućici i u svjetlu Božje Volje slala mu suze, čiste zagrljaje i poljupce da mu budu utjeha.
Kad su ga odbacili veliki i učeni, nije se zaustavio. Njegova ljubav hitala je tražeći duše! Okružio se siromašnima, žalosnima, bolesnima, hromima, slijepima, nijemima – svima koji su bili slika zla koje je ljudska volja donijela svijetu. Moj dragi Isus sve ih je ozdravljao, tješio i poučavao. Postao im je prijatelj, otac, liječnik i učitelj.
Dijete moje, siromašni pastiri bili su prvi koji su došli pokloniti se novorođenom Isusu, i siromašni su ga pratili sve do posljednjih trenutaka njegova života. Siromašni i jednostavni ljudi – jer su ponizniji i manje navezani na vlastito mišljenje i prosuđivanje – najmiliji su i najblagoslovljeniji, najdraži mome Sinu. Zato je i svoje apostole, stupove buduće Crkve, izabrao među siromašnim ribarima.
Ljubljeno dijete, dugo bi trajalo kad bih ti pričala o svemu što je moj Sin – a s njim i ja – činio i pretrpio tijekom te tri godine javnog djelovanja. U Božjoj Volji rastali smo se, i Božja Volja mi je dala snagu prinijeti ga kao žrtvu. Preporučam ti: u svemu što činiš i trpiš, neka ti Božja Volja bude početak i kraj. Tako ćeš imati snage za sve – čak i za patnje koje bi te mogle stajati života – ako sve položiš u Vječnu Volju.
Obećaj mi da ćeš se uvijek truditi biti u Božjoj Volji! Tako ćeš i ti osjetiti da si nerazdvojivo sjedinjena sa mnom i s našim najvećim Dobrom – Isusom.
Duša
Slatka Majko, koliko suosjećam s tobom dok te gledam u tolikoj boli! Molim te, izlij u moju dušu svoje i Isusove suze – neka je preobraze i zauvijek zatvore u Božju Volju!
Cvjetić
Danas, meni na čast, prikaži mi sve svoje patnje da mi prave društvo u mojoj samoći. U svaku svoju bol unesi jedan "Ljubim te!" – meni i Isusu – kao naknadu za one koji odbijaju slušati Isusov nauk.
Usklik
Nebeska Majčice, neka tvoje i Isusove riječi uđu u moje srce i ondje uspostave Kraljevstvo Božje Volje!