KNJIGA NEBA, Svezak 34, 8.prosinca 1936. (15), 2.dio (Kako je Kraljica Neba u svome Začeću začeta u zaslugama, Životu, ljubavi i mukama budućeg Otkupitelja, da bi zatim u Sebi mogla začeti Božju Riječ koja će doći spasiti stvorenja.)

(3) Sada, kćeri moja, ovo začeće Nebeskog Stvorenja u Utjelovljenoj Riječi, učinjeno je od Nas sa najvećom mudrošću, s neizrecivom moći, neiscrpivom ljubavlju i s dekorom koji dolikuje našim djelima. Budući da sam ja, Očeva Riječ, imao sići s Neba kako bih se utjelovio u krilu jedne djevice, Svetosti moga Božanstva nije bilo dovoljno samo djevičanstvo i to što sam je učinio bez ljage istočnoga grijeha, bilo je potrebno našoj Ljubavi i našoj Svetosti, da ova djevica bude prvo začeta u Meni sa svim onim povlasticama, krepostima i ljepotama koje je morao posjedovati Život Utjelovljene Riječi, i zato sam se kasnije mogao ja začeti u Onoj koja je prvo bila začeta u Meni, i pronaći u Njoj moje Nebo, Svetost moga Života, istu moju krv koja ju je rodila i zalijevala puno puta, mogao sam pronaći samu moju Volju koja je, posredujući Božansku Plodnost, oblikovala Život njezinom i Božjem Sinu. Moja Božanska Volja, da bi je učinila dostojnom moga začeća, držala ju je pod svojim neprekidnim utjecajem koji posjeduje sve čine kao da su jedan sami čin, kako bi joj dala sve, pozivala je moje buduće zasluge, cijeli moj Život i trajno ga izlijevala u njezinu lijepu dušu. Zato jedino Ja mogu ispričati pravu povijest Bezgrešnog Začeća i cijelog njezina života, zato što sam je začeo u Sebi i zato što mi je sve poznato, i ako Sveta Crkva govori o Nebeskoj Kraljici i njezinom Začeću, može reći samo prva slova abecede njezine svetosti, veličine i darova kojima je bila obdarena. Kad bi ti znala zadovoljstvo koje osjećam govoreći o svojoj Majci Nebeskoj, tko zna kolika pitanja bi mi postavila da mi dadeš radost govoriti o Onoj koju toliko ljubim, i koja me toliko ljubila.