SVECI SE SUSREĆU NA PUTOVIMA PROVIDNOSTI

 

Messina, 20. svibnja 1924.

Naručio sam papir za 5.000 primjeraka svih rasprava o Božjoj Volji, ili možda za jedan lijep svezak koji će se tiskati u našoj tiskari, u muškoj kući, na tiskarskom stroju.

Pripremite mi sav materijal za tisak.

Jutros sam primio dopisnicu koju je poslala obnovljena Papinska izdavačka knjižara u Rimu, u kojoj od mene traže 100 primjeraka Časoslova Muke, 4. izdanja s Raspravom o Božjoj Volji!

Kako su doznali za to? Ne znam! Dobri Bog djeluje. Mi ovdje ubrzavamo posao! Molite!

¹ Časoslov Muke Gospodina našega Isusa Krista, prvi naslov knjige Dvadeset i četiri sata Muke Gospodina našega Isusa Krista, koju je napisala Luisa Piccarreta.

² Corato – gradić u pokrajini Bari, na jugu Italije, gdje je živjela Luisa Piccarreta.

I u pismu koje je 20. lipnja 1926. uputio Luisi, kanonik Di Francia ponovno potvrđuje misli iz svojega prethodnog pisma:

(…)

Trenutačno u svojoj jutarnjoj meditaciji, uz razmatranje preljubljene Muke našega Gospodina Isusa, dragoga našim srcima, razmatram, to jest čitam polako i promišljeno, dva ili tri poglavlja vaših spisa o Božjoj Volji, a dojmovi koje iz njih stječem duboki su i nutarnji! U njima vidim uzvišenu i božansku Znanost, premda je još ne shvaćam u cijelosti zbog ograničenosti svojega uma.

To su Spisi koje sada treba upoznati sa svijetom. Vjerujem da će donijeti velika dobra. Koliko god bila uzvišena ta znanost o Božjoj Volji, jednako je tako ovi Spisi, nastali po nebeskom diktatu, izlažu jasno i razgovijetno. Ali, po mom mišljenju, nijedan ljudski um ne bi ih mogao sastaviti.

Časoslov Muke… četvrto izdanje već je pri kraju tiskanja, zajedno s knjižicom o Božjoj Volji. (…)

Iz Torina mi stiže pismo jednoga klerika zaljubljenog u Božju Volju, koji iščekuje nova izdanja…

Vaš u Gospodinu Kristu,

kanonik A. M. Di Francia